ŠKORIĆ O PROSINAČKIM ŽRTVAMA 'Ne smijemo zaboraviti hrvatske domobrane i sve domoljube koji su kroz povijest ginuli i trpili za našu domovinu'

Petar Škorić, veteran Domovinskog rata i bivši saborski zastupnik, prisjetio se na Facebooku 'Prosinačkih žrtava'.

'Među Hrvatima uvijek će biti onih koji su uz svoj narod i koji ga neće izdati ni po cijenu vlastitih života! To su potvrđivali hrvatski branitelji u Domovinskom ratu kao i brojni drugi domoljubi, znani i neznani, podnoseći veliku žrtvu za hrvatsku slobodu, nezavisnost i samostalnost.

To su potvrdili i pripadnici hrvatskog domobranstva koji su se na današnji dan 1918. godine pobunili protiv hrvatskog sjedinjenja s Kraljevinom Srbijom, bez prethodnog izjašnjavanja hrvatskog naroda. 

Nikada ne smijemo zaboraviti ove hrvatske domobrane i sve domoljube koji su kroz povijest ginuli i trpili za našu domovinu!

Na današnji dan, 5.prosinca 1918. samozvano Narodno vijeće SHS-a odlučilo je u Zagrebu organizirati proslavu povodom odluke o ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom, koju su donijeli 1. prosinca 1918. Cilj jugounitarista okupljenih u Narodnom vijeću bio je stvoriti privid u javnosti kako svi Hrvati podržavaju novu državu i kralja Petra I. Karađorđevića (1844. – 1921.). Svega par dana nakon ujedinjenja postalo je jasno kako su težnje o jedinstvu, jednokopravnosti i slozi južnoslavenskih naroda bile samo iluzija.

Kao reakcija na najavljenu proslavu, pod vodstvom pripadnika 25. domobranske pješačke pukovnije i 53. domobranske pukovnije, formirala se velika povorka građana protivnika tog ujedinjenja, koji su povicima: 'Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!' izražavali veliko ogorčenje protiv Srba i zagovarali slobodnu Hrvatsku, Stjepana Radića i hrvatsku republiku. 

U cilju suzbijanja protivnika jugounitarizma šef zagrebačke policije Budislav Grgo Anđelinović naložio je sačekušu i oružani napad mitraljezima na prosvjednike, koji su se pobunili protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu. 

Prema izjavama svjedoka, oružani sukob počeo je u 15,15 sati na Trgu bana Jelačića, kad su naoružane vladine snage (sokolaši i drugi dragovoljci, pristaše Narodnog vijeća), otvorile vatru na okupljene građane i pripadnike domobranskih pukovnija. Smrtno je stradalo 13 osoba, a više od 20 je ranjeno. Događaj se brzo zataškao. Uvedeno je pravo izvanredno stanje pa je tako lokalima ograničeno radno vrijeme, zabranjena su sva javna okupljanja i oglašavanja, a svatko tko bi se usprotivio novom režimu i kraljevskoj dinastiji bio je uhićen. Još uoči proslave ujedinjenja ukinut je pravaški dnevnik 'Hrvatska', dok ostale novine i glasila, pod prijetnjom gašenja, nisu smjeli pisati o tom događaju. To je istodobno označilo kraj 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novo stvorene kraljevine. Slijedilo je uhićenje velikog broja domobrana, od kojih su 23 glavne vođe prosvjeda osuđeni na kazne od jedne do deset godina zatvora. Događaji 5. prosinca 1918. bili su prvi ozbiljan prosvjed protiv nove državne tvorevine i jasan pokazatelj na koji će se način režimske vlasti u budućnosti obračunavati s političkim neistomišljenicima.

Tri godine nakon tog događaja Grga Budislav Anđelinović je u beogradskoj Skupštini priznao da je zapovjedio pucanje u prosvjednike: 'Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim', te 'ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari!', izjavio je tada Anđelinović. 

Svima je bilo jasno kako su režimske snage prekoračile ovlasti i zbog toga nitko nije odgovarao. Tek je završetkom Drugog svjetskog rata jugoslavenska historiografija izišla u javnost sa saznanjima o tom događaju, tumačeći ga kao prve izraze socijalističkih težnji u narodu. Za razliku od nje, današnja hrvatska historiografija na događaj gleda kao na izraz nacionalnih težnji hrvatskog naroda, tad predvođenog pripadnicima domobranskih pukovnija. 

A pojedini potomci Grge i Danka Anđelinovića, poput Zorana Pusića, i danas u slobodnoj Hrvatskoj postali su svojevrsni žandari, nastojeći preko svoje udruge za ljudska prava napadati i progoniti hrvatske domoljube i promovirati ideju Jugoslavenstva. 

Nažalost, Hrvati su poznati kao narod koji često zaboravlja svoju povijest. Tako je i taj 'krvavi četvrtak' spomena na prosinačke žrtve ostao zaboravljen od vlasti Grada Zagreba i samih građana. Nema cvijeća na godišnjicu pokolja ispod spomen ploče postavljene na zgradi broj 11 i malo tko se danas uopće prisjeća tih žrtava koje su pale za Hrvatsku', napisao je na Facebooku.