Skriveno blago Jadrana: Arheološka istraživanja otkrivaju tajne Čiova

Bogata kulturno-povijesna i prirodna baština otoka Čiova, izuzetno je slabo valorizirana i u znanstveno-stručnom i u širem društvenom smislu. Riječ je o prostoru koji je povijesno pripadao teritoriju trogirske komune, čiji kontinuirani razvoj pratimo od početka brončanog doba - preko razvoja tragurijske željeznodobne zajednice, snažnog urbanističkog i gospodarskog razvoja u antičkom razdoblju i razvoja selišta i seoskih maritimnih i poljoprivrednih  gospodarstava u srednjem i novom vijeku - do danas. 

Na otoku su tako zabilježena nalazišta iz brončanog i željeznog doba, dok su u antici otočne resurse koristili snažni rezidencijalno-gospodarski kompleksi koji su imali značajnu ulogu u pomorskoj plovidbi i kontroli trogirskog akvatorija. U ove, očito visokom staležu primjerene, ladanjske posjede otoka Čiova (lat. Boa) šalju se i rimski politički zatvorenici na služenje kazne.

Poput otoka Brača i Šolte, otok Čiovo je tijekom kasnoantičkog i srednjovjekovnog razdoblja bio poznato obitavalište pustinjaka i monaha. Na sjeveroistočnom rubu otočića Sv. Fumija već je u ranokršćanskom razdoblju podignuta crkvica sv. Eufemije kao monaško središte sa samostanskim kompleksom, smješteno na kasnoantičkoj istočnojadranskoj navigacijskoj ruti. U srednjem vijeku otok sa samostanom i čiovska obala u neposrednoj blizini posjed su najvećeg i najutjecajnijeg trogirskog benediktinskog samostana ranog i razvijenog srednjeg vijeka - samostana sv. Ivana Krstitelja (ugašen u 2. polovici 15. stoljeća) - a prema predaji je na otok iz Trogira pred napadom Mongola skriven i ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., po kojemu otočić sa zapadne strane Sv. Fumije nosi ime Kraljevac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O značaju luke i samostanskog posjeda govore i povijesni kartografski podaci prema kojima znamo da se put koji je iz trogirskog predgrađa vodio u uvalu Saldun i dalje prema jugu nazivao upravo Put sv. Eufemije - dok povijesni izvori poput Ivana Lucića svjedoče o važnosti područja otoka Sv. Fumija s uvalama Dugom, Širokom i Pišćenom za pomorsku navigaciju i opskrbu pitkom vodom, a cijelo se područje na povijesnim i navigacijskim kartama bilježi kao luka sv. Eufemije.

U vlasništvu samostana sv. Ivana Krstitelja je i nekadašnji antički posjed u uvalama Pantera (Racetinovac) i Kancelirovac - na ovom prostoru u ranom i razvijenom srednjem vijeku samostan ima svoj hospicij - selište koji brani danas polovično očuvanom kulom/kaštelom sv. Ivana, po kojem nosi ime i uvala Kancelirovac.

Projekt 'Potopljena baština: Istraživanje, zaštita i valorizacija po(d)morske baštine otoka Čiova' Muzej grada Trogira započeo je 2022. godine u suradnji s Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru s namjerom poticanja valorizacije maritimne i prirodne baštine zapadnog dijela Čiova s ciljem njezine dugoročne zaštite kroz promociju i prezentaciju unutar održivog turističkog, gospodarskog i prostornog razvoja na području Općine Okrug.

Tijekom 2022., 2023. i 2024. godine projekt je obuhvatio podmorski i kopneni arheološki terenski pregled (rekognosciranje) povijesno značajne luke sv. Eufemije (uvala Duga - otok Sv. Fumija) s (kasno)antičkim i srednjovjekovnim rezidencijalno-gospodarskim kompleksom s crkvom sv. Eufemije na otoku Sv. Fumija, uvalama Široka i Duga na jugozapadnoj obali Čiova i otočićem Kraljevac sa zapadne strane o. Sv. Fumija. Uz luku sv. Eufemije, projekt je obuhvatio i uvalu Racetinovac (Pantera) na sjeverozapadnoj obali otoka, također s ostacima antičkog rezidencijalno-gospodarskog kompleksa s pripadajućom solanom i ribnjakom.

Ruševina crkve i samostana na Fumiji

Uz tragove pomorske navigacije i korištenja luke sv. Eufemije (uvala Duga, poluotočić Labadusa, uvala Široka) u kojima su registrirani ulomci keramičkih i staklenih predmeta od helenističkog razdoblja do novog vijeka - na širem prostoru pregledanog podmorja utvrđeni su izvori sirovine rožnjaka, a u uvali Široka pronađene su i kremene izrađevine koje je moguće okvirno datirati u razdoblje gornjeg paleolitika. Kopneni terenski pregled preliminarno je odredio prostornu okupaciju otoka sv. Fumija u rimskom razdoblju - pri čemu distribucija registriranih keramičkih nalaza ukazuje na postojanje niza objekata smještenih u dužini od oko 350 m uz sjevernu obalu središnjeg dijela otoka - nasuprot uvale Široka, na čijoj je istočnoj obali također registrirano postojanje objek(a)ta s cisternom. Podmorski je terenski pregled pak otkrio i ostatke potopljenog obalnog zida kompleksa maritimne vile na sv. Fumiji. 

Podmorski pregled podmorja Fumije i Kraljevca

Na sjevernoj pak strani zapadnog dijela Čiova, u uvali Pantera, potvrđeno je postojanje ostataka antičkih podvodnih struktura - ostataka solana i manjeg pristaništa, a uz mnogobrojni keramički materijal koji ukazuje na snažan intenzitet življenja i korištenja šireg prostora uvale u razdoblju od 1. stoljeća pr. n. e. do 6./7. stoljeća, pronađene su i kremene izrađevine koje po preliminarnoj analizi pripadaju razdoblju srednjeg paleolitika (musterijena), odnosno populaciji Neandertalaca koja je za vrijeme posljednjeg ledenog doba nastanjivala bazen današnjeg Kaštelanskog zaljeva

LiDAR i aerofotgrametrijsko snimanje 

U 2025. godini aktivnosti PBOC projekta započele su s aerofotogrametrijskim i LiDAR snimanjem (laserskim skeniranjem) zapadnog dijela otoka Čiova te otoka Sv. Fumija i Kraljevac s ciljem detaljnog dokumentiranja prostora na kojima se pružaju navedeni baštinski lokaliteti kako bi se dobio detaljan uvid u njihove površinske arhitektonske ostatke - budući da iste nije moguće utvrditi kopnenim terenskim pregledom i/ili analizom zračnih fotografija jer se radi o područjima intenzivno prekrivenima šumom, makijom i niskom vegetacijom.

Aerofotogrametrijsko i LiDAR snimanje je obuhvatilo ukupno pet lokacija - brda Gornja glavica i Stražnica, uvale Racetinovac i Kancelirovac, uvalu Široka i padine iznad nje te otočiće Fumija i Kraljevac.

Karta snimljenih područja

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Snimanje su početkom ožujka obavili suradnici Muzeja Tomislav Zojčeski i Eva Buća, mag. arheolozi, djelatnici tvrtke Ruina d.o.o. iz Šibenika. Kroz tri radna dana i ukupno 9 letova, snimanje je obuhvatilo površinu od ukupno 254 hektara.

Za terenski proces snimanja korištena je bespilotna letjelica proizvođača DJI, model Matrice 300 RTK, sa senzorom L1 Zenmuse pomoću kojeg su istovremeno uzimane fotografije za aerofotogrametrijski ortofoto mozaik te skenirana površina za izradu digitalnog 3D oblaka točaka. Paralelno fotografiranje s radom 3D laserskog LiDAR senzora također je omogućilo izradu obojenog RGB oblaka točaka.

Različite vizualizacije struktura u uvali Široka

Međusobnom kombinacijom različitih vizualizacija te usporednom analizom topografskih karata, povijesnih karata, fotogrametrijskog orto-foto mozaika, povijesnih zračnih fotografija - u nastavku obrade podataka pristupit će se izradi baze u geografskom informativnom sustavu (GIS) i detaljnoj interpretaciji rezultata snimanja - koja će u kombinaciji s podacima prikupljenim terenskim pregledom predstavljati baznu dokumentaciju baštinskih lokaliteta u zapadnim dijelu Čiova - svojevrsni  registar s njihovim 'osobnim' podacima na kojemu će se temeljiti njihova zaštita kao i daljnja istraživanja.

Osim detaljne obrada i interpretacije snimljenih podataka, u nastavku projekta u 2025. godini očekuje nas i detaljna obrada  materijala prikupljenog podmorskim i kopnenim terenskim pregledom, pisanje izvještaja, predstavljanje dosadašnjih rezultata javnosti, i naravno, nova terenska istraživanja!