Škverani predlažu i pokreću projekte za Vukovar i okolna mjesta

Dragovoljce iz splitskoga škvera, okupljene u Udrugu veterana Domovinskog rata Brodosplit, i ove je godine na obilježavanju vukovarske tragedije dočekao Vjeran Nadovski, veteran Domovinskog rata.

Vjeran je, kao što smo prije nekoliko dana napisali bio zapovjednik voda na Trpinjskoj i Borovskoj cesti. Zarobljen je u Borovu Naselju, da bi potom završio u logor Stajićevo, a potom u Sremsku Mitrovicu, gdje je ostao sve do 14. kolovoza 1992. godine, kada je razmiljenjen u Nemetinu. Danas je jedan od trojice branitelja, turističkih vodiča, koji pokazuju posjetiteljima Muzej – Vukovarska bolnica 91. Impresionirala je smirenost kojom odiše, usprkos tome što se kao vukovarski branitelj, a potom logoraš u srpskim koncetracijskim logorima, više puta suočio sa smrću.

Pitam ga zašto u Vukovaru rade  samo trojica branitelja, kao turistički vodiči turističkih?

– Zato jer je teško iznova proživljavati sve što smo doživjeli u Vukovaru. Ovdje kod ovog našeg posla je bitna samo samokontrola. Ljudima koji nas dođu obići naravno da je stalo što više čuti o gradu Vukovaru, ali to se ne može lako ispričati. Jer, svaki je čovjek ovdje to proživljavao na svoj način. Zato ne treba ljude opterećivati s predugim pričama niti je to jednostavno prepričati sažeto i smireno. Tisuće priča je već napisano, tisuće sudbina ovih branitelja koji su se borili u Vukovaru. Bitno je ljudima koji nas posjećuju prenijeti istinu na svima prihvatljiv način. I naravno - istinit. Vjerujte mi, nije lako, ali zasad uspijevam.

Imate li kriznih trenutaka?

- Kad danas kao vodič svaki dan prolazim podrumima bolnice, koji su uređeni kao muzej, svaki dan, ali baš svaki dan kao da vidim prijatelje, suborce koji su tu ležali, od kojih mnogi nisu preživjeli, od kojih su mnogi odvedeni na Ovčaru i ubijeni. Teško je bilo nakon što sam bio u logoru vratiti se na sva ta mjesta i pričati o Vukovaru. Gledajte, kada je padalo Borovo Naselje, a Vukovar je već bio pao, pokušao sam pretrčati cestu, izletjevši iz jednog skladišta, i pokušati se probiti. Četnici su bili toliko blizu da smo ih čuli kako govore,

Tu su vas suborci već bili proglasiti mrtvim?

– U tom trenutku, kad sam odlučio pretrčati cestu na drugu stranu i naći izlaz, četnici su zapucali. Bacio sam se iza uništenog vatrogasnog kamiona. Jedan naš momak je mislio da sam poginuo jer je vidio da sam pao. No, zarobljen sam i odveden u logor Stajićevo, a zatim u Sremsku Mitrovicu. Kad sam odveden u logor , moj šura nije mogao vjerovati očima da sam živ, jer se bilo pročulo da sam poginuo.

Zločina je bilo i na Sajmištu?

- Veliki zločini su se događali na Sajmištu, gdje su bila velika skladišta Veleprometa, Tu su zarobljenici bili dovoženi kamionima i ubacivani u hangare. Doslovno preko noći ljudi su bili iz tih skladišta vađeni, premlaćivani, ubijani... Ja sam bio među onima koji nisu odmah ubijeni na Sajmištu ili odvedeni i ubijeni na Ovčari. Jer, na Ovčaru su odvedeni ranjenici iz vukovarske bolnice i tamo poubijani. Proživljavati sve to po puštanju na slobodu iz srbijanskog koncentracijskog logora nije bilo lako u početku, niti je lako sada. No, ipak sam odlučio kao vodič ljudima koji nas obilaze prenositi istinu o onome što smo ovdje proživjeli. Danas sam itekako zadovoljan, jer sam stekao brojne prijatelje kod ljudi koji pohode Vukovar.

Vidim da ste posebno vezani s braniteljima iz Brodosplita?

- Želim istaknuti da su dragovoljci iz splitskoga škvera među prvima koji su, po uspostavi mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, počeli dolaziti u Vukovar, i stalno se vraćaju.  To je ono što danas nas Vukovarce drži živim - govori Vjeran Nadovski.

Kaže nam i da branitelji iz splitskoga škvera  stalno iznova predlažu nove projekte, ne samo za Vukovar, već i za okolna mjesta. U začetak najnovijeg smo se osobno uvjerili prije nekoliko dana, kada su posjetili Ilok, gdje su ih dočekali Ilija Pole, predsjednik UDVDR-a Grada Iloka, te Josip Kovač, dogradonačelnik Iloka. Došli su na dogovoreni sastanak oko osnivanja skautskog kluba za djecu  u Iloku.

Naime, dio ljudi iz Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit već je godinama angažiran u Skatutskom klubu Marjan, članu Saveza izviđača Hrvatske. Goran Kosor, poznati splitski skaut iz Marjana (ujedno presjednik Udruge škverskih dragovoljaca), od Saveza izviđača Hrvatske zadužen je kao koordinator za osnivanje novih skautskih klubova.

– U Iloku djeca vape za novim sadržajima, i zato smo došli na ideju za osnivanje skautskog kluba za djecu. Ilija Pole i Josip Kovač su zainteresirani i sada krećemo u postupnu realizaciju skautskog kluba za iločku djecu. Dakako, uspostavit ćemo i odlaske mladih skauta iz Splita u Ilok, i obrnuto, tako da se svi radujemo novoj suradnji – kaže Goran Kosor. 

Inače, škverske dragovoljce, koji su među prvima iz Splita i Dalmacije uspostavili mostove suradnje s Podunavljem i istočnom, pa i zapadnom Slavonijom, u Vukovaru je u nedjelju primila i Nevenka Soldo, voditeljica muzeja - Vukovarska bolnica 91.

Taman je bila sa gostima iz Škabrnje, koji su došli iz svog mjesta odmah po završetku komemoracije organizirane u dalmatinskom mjestu, koje je okupirano istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, kad i Vukovar. I u kojem su potom srpski zločinci također počinili zločine nad civilima. Škabrnjane je u Vukovar doveo Marko Miljanić, zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja. Škverski dragovoljci su se pozdravili s prijateljem iz Škabrnje. Uz Gorana Kosora, tu su bili još i Boris Klapirić, Dalibor Radmilo, Anđelko Marinović, Damir Mravak, Nediljko Ezgeta, Mate Mušac, Joško Dadić i Goran Pivac.

Članove Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit odlično su primili i ugostili i u Vinkovcima, supružnici Mirela i Damir Fabijan, u Šarengradu Marija i Josip Ivanković, a u Dugoj Resi Renata i Anđelko Buzov, te dr. Božo Lončar. Škverski dragovoljci se na potpori ovom putu zahvaljuju Brodograđevnoj industriji Split, te Ivanu Puliću i Županiji splitsko-dalmatinskoj.