SLOMILE JE BOLESTI: Splićanki iz 'Ljubav je na selu' treba pomoć: Najam gradskog stana poskupio je četiri puta, a od mirovine joj ne ostane ni za lijekove

Teška životna sudbina pogodila je Splićanku Kseniju Karadžu, koju je šira javnost upoznala kao natjecateljicu RTL-ove emisije 'Ljubav je na selu'. U posljednje tri godine život joj se okrenuo naopako zbog zdravstvenih poteškoća. S hrpom nalaza iza kojih se kriju bolni dani dočekala nas je u gradskom stanu u Iločkoj ulici u kojem živi posljednjih  godina. Na vratima su naljepnice brojnih svetaca, u stanu s njom su dva psića koja joj život znače i brine o njima unatoč problemima. Nedavno je udomila i macu, spasila je života na ulici.

U skromnom stanu, urednom i održavanom, odiše težak život 62 godišnjakinje. 

Posljednji udarac je dopis iz Banovine gdje se od nje traži da se preseli u manji stan te  povećana cijena najamnine. 

- Ovdje je moj život. Plaćala sam 200 kuna stan, sada bih trebala 800. A mirovina mi je niti 1200 kuna. I ovako nemam za lijekove. Zvala sam i zvala, pisala sam dopise, molila da me primi gradonačelnik, samo da mu rečem šta mi je, da me ne diraju u ovakvom stanju, ali ne mogu doći do njega. Ne znam što će biti - krenula je.

Teško je nabrojati sve dijagnoze zbog kojih treba biti na posebnom režimu prehrane i koje sve lijekove koristi. Od Sjögrenovog sindroma, crijevnih bolesti, astme, krvarenja, vilice, ušiju...

Kraj sudopera su pune dvije vreće kutija  lijekova.

- Hitna pomoć mi je postala drugi dom - kaže.

Doktorima koji joj pomažu je zahvalna do neba, od liječnice obiteljske medicine dr. Jadranke Radman i sestre Duške Radanović, za koje ima samo riječi hvale do osoblja Hitnog internog prijema i doktora iz privatne poliklinike koji joj nije naplatio pregled.

Stoji na nogama s jedva 40-ak kilograma jer je bolesti kopne. Držala se stoički do trenutka kada je zavapila da samo moli Hitnu pomoć da joj i dalje dolazi na poziv.

- Sramota me je što tražim pomoć, sram, sram - plakala je.

Pomogne joj župnik s Kmana, dobri ljudi s hranom, ali nema ni za lijekove. 

- Ne mogu stalno tako. Nemam rješenja - još jednom se slomila.

Ono što joj nasušno treba je štednjak, ovaj koji ima 'trokira', star je desetljećima. Ne treba nikakav moderan ili luksuzan, samo da radi.

Prirodni med od kestena, kapi za uši i za nos, Bivacin mast... su želje Splićanke s kojom se život posljednjih godina grubo poigrao.

Što se tiče vlasti, samo da je ne diraju, neka preživi i proživi u kvadratima u kojima je život gradila.