Solin: Gradina je bila tako važna utvrda da se čak mislilo da je princeza Mihrimah pokopana u njoj

Fotogalerija (6)

Današnji Solin poznatiji je po svojim antičkim nego kasnijim spomenicima. Tijekom obilaska tamošnjeg velikog arheološkog parka 'Salona' (glavni i najveći grad rimske provincije Dalmacije) na više mjesta su sačuvani bedemi toga grada koji nastaju od 1. stoljeća prije Krista do 6. stoljeća. Tijekom srednjega vijeka na mjestu današnjeg Solina ne postoji značajnije naselje ali je prostor poznat po velikom broju crkava i samostana koje osnivaju i grade hrvatski kneževi i kraljevi.

Iako je tijekom povijesti više puta rušena i pregrađivana, solinska utvrda Gradina (smještena u samom centru današnjeg Solina) jedan je od najstarijih turskih (osmanskih) spomenika na ovom prostoru. Pretpostavlja se da su prvu tvrđavu na mjestu današnje Gradine Turci sagradili oko 1531. godine u sklopu svojih dugogodišnjih nastojanja da osvoje Klis. Međutim, nakon brojnih mletačko-turskih spletki, Petar Kružić, legendarni zapovjednik kliške tvrđave, do temelja je porušio u rujnu 1532. godine, pobivši čitavu vojnu posadu i zarobivši 20 topova. U rujnu 1536. godine Gazi Husrev-beg dao je obnoviti i ona je tijekom posljednjih osmanskih pokušaja za zauzimanje Klisa (1537. godine) odigrala značajnu ulogu. Iz više je razloga utvrda izgrađena upravo na ovome mjestu. Za početak, Turci su iskoristili dio bedema antičke Salone (istočni bedem Gradine) te smještaj uz rijeku koji znači dodatnu pogodnost prilikom opsjedanja. Uz samu je utvrdu prolazio glavni put iz Splita prema Klisu. Gradnjom utvrde, obuhvaćena je i kasnoantička (justinijanska) crkva centralnog tlocrta, koja je Turke svojom arhitekturom morala podsjećati na džamije, kako one novosagrađene, tako i one preuređene od bizantskih crkava (npr. sv. Sergije i Bakho tzv. Mala Aja Sofija u Carigradu).

Solinska 'Gradina' nepravilnog je trapezoidnog tlocrta dužine stranica oko 50 m, s četiri kvadratne kule na uglovima i brojnim otvorima za topove na bedemima. Već nakon zauzimanja Klisa 1537. godine Gradina je izgubila svoju važnost. Međutim, ta osmanska epizoda solinske povijesti iznimno je zanimljiva, jer upravo o Solinu kasnog srednjeg i ranog novoga vijeka znamo vrlo malo. Solin se tada nalazio na samom rubu ogromnog Osmanskog carstva i sve njegove mlinice i stupe bile su u to vrijeme posjed (čitluk) koji služi kao zaklada (vakuf) u vlasništvu turske princeze Mihrimah, kćeri najvećega turskog sultana svih vremena Sulejmana Veličanstvenoga (ili kako ga na istoku zovu: Kanuni - Zakonodavac). Mihrimah je ovo feudalno dobro naslijedila od svog muža, velikog vezira Rustem-paše Hrvata. Ovaj vezir izrazito je nepopularan i omražen u turskoj povijesti zbog svoje bezobzirnosti te brojnih spletki koje je vodio na sultanovu dvoru. S druge strane, Mihrimah je i danas jako omiljena među Turcima zbog svojih brojnih dobročinstava i odanosti ocu Sulejmanu. Iako vjerojatno nitko od supružnika nije nikada posjetio ovaj kraj, za njega su jako dobro znali. Naime, mletačka uprava u Splitu neprestano je pokušavala odrediti granicu s Turcima u Solinu i domoći se dijela vrijednih solinskih mlinica. Iako su godinama slali različita  izaslanstva, između kojih jedno i princezi Mihrimah u Carigrad, nisu nikada postigli značajnijih uspjeha. Posebno nepopustljiva bila je Mihrimah. Tijekom turske uprave čak se razvila i legenda da je ona pokopana u Solinu u džamiji koju je sama izgradila u utvrdi Gradina. Danas pouzdano znamo da se radi samo o legendi, jer je Mihrimah nakon svoje smrti, 21. siječnja 1578., pokopana u najvećem turbetu (mauzoleju) unutar kompleksa Sulejmanove džamije u Istanbulu, uz svoga oca Sulejmana Veličanstvenoga.

Gradina je danas otvorena gotovo cijele godine a u ljetnim mjesecima služi i kao otvorena pozornica za brojne koncerte i kazališne predstave.

Tvrđava na Kuku

Druga značajna solinska utvrda je Kuk iznad naselja Kučine. Tvrđava na Kuku spominje se tek u prvoj polovici 16. stoljeća. Oko 1520. godine mletačka uprava će u kuli na Kuku držati jednog nižeg časnika kao izvidničara i davati mu plaću od jednog dukata. Tijekom 16. stoljeća tvrđava je bila u vrlo lošem stanju pa će je oko 1536. godine zauzeti Turci predvođeni Murat-begom Tardićem. Veliki vezir turskog carstva Rustem-paša Hrvat u okolici tvrđave je osnovao Novo selo. Postoji mogućnost da je tvrđava još jednom poslužila Mlečanima prilikom oslobađanja Klisa 1648. godine kao mjesto za topove kojima se gađala kliška tvrđava. 

Tvrđava se sastoji od dva dijela. Donji dio smješten je u prolazu između litica Mosora dok je drugi i viši dio tvrđave smješten je na kamenom hrptu istočno od donje utvrde. S ovog najvišeg dijela tvrđave pruža se dojmljiv pogled na prostor od Poljica i Žrnovnice, preko Stobreča i istočnog dijela Splita do Solina i Klisa te na more između Brača, Šolte i Splita kao i na dio Kaštelanskog zaljeva. U podnožju tvrđave je srednjovjekovna crkvica sv. Petra. S obzirom na ovakav smještaj i pogled jasno je da je tvrđava imala izuzetno strateško značenje. Do tvrđave se dolazi stazom koja započinje kod župne crkve sv. Luke u Kučinama.

Odlazak na ovu tvrđavu i njen obilazak je ne vlastitu odgovornost.