Šoltani su se utvrdama branili od gusara i Turaka, a Martinis-Marchi je najljepši dvorac na dalmatinskim otocima
Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije Piše: Ivan Alduk

Šoltani su se utvrdama branili od gusara i Turaka, a Martinis-Marchi je najljepši dvorac na dalmatinskim otocima

Dalmatinski portal u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije i konzervatorom Ivanom Aldukom donosi serijal o drevnim utvrdama

Šolta je jedan od mirnijih i turistički pomalo zaboravljenih dalmatinskih otoka, unatoč blizini Splita. Otok se, kao i ostali srednjodalmatinski otoci, spominje još u najranijim grčkim pomorskim itinerarima iz 4. st. prije Krista kada na njemu obitavaju Iliri. Njihovo utvrđeno naselje nalazi se na najvišem otočnom vrhu, Vela straža, sjeverno od Gornjeg Sela. S ovog se položaja nadzirao akvatorij oko otoka i kontrolirao pomorski put između Brača i Šolte (tzv. Splitska vrata). Antički lokaliteti, vile i ranokršćanske crkve sačuvane su na više mjesta kako na  obali tako i u unutrašnjosti oko plodnog polja. Tijekom srednjega vijeka, na sjevernom rubu polja, sjeverno od Donjeg i Srednjeg Sela, gradi se jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih spomenika u Dalmaciji - crkvica sv. Mihovila sa sačuvanim freskama iz 14. stoljeća. Današnja naselja na otoku formiraju se tijekom srednjega vijeka i u stoljećima koja slijede.

Kao i na susjednim otocima u nemirnim vremenima od kraja 15. do 17. stoljeća na Šolti nastaje i nekoliko utvrđenja koje podižu različite plemićke obitelji kako bi zaštitili svoje posjede. Jedna od takvih kula – točnije kuća crvene boje s četverostrešnim krovom i puškarnicama na zidovima, dočekat će vas u dnu uvale Rogač, neposredno iza trajektnog pristaništa.

Starine kod Gornjeg Sela


Ostaci utvrde na lokalitetu Starine jedan su od najintrigantnijih arheoloških spomenika u Dalmaciji. Utvrda ima dvije faze gradnje. Prva faza predstavlja stambeno-gospodarski objekt s cisternom, nastao u vrijeme kasne antike na što nas upućuju gljivasti otvori na zidovima. Druga faza gradnje uslijedila je tijekom srednjega vijeka. Naime, Šolta je često bila na meti gusarskih, a kasnije i turskih napada. U jednom su trenutku oni bili toliko jaki da je u 16. stoljeću Marko Marulić, veliki hrvatski pisac i pjesnik (otac hrvatske književnosti) bio primoran sa Šolte vratiti se u Split. Sve je to natjeralo stanovništvo na gradnju utvrda. Kasnoantičkoj građevini na Starinama tada su na sjeverozapadnom i jugoistočnom kutu dodane dvije okrugle kule s puškarnicama za lakšu obranu. Cisterna unutar objekta i danas sakuplja i drži kišnicu koja služi za zalijevanje okolnih polja.

Lokalitet je danas moguće posjetiti na vlastitu odgovornost, a nalazi se na pola puta Zapadno od puta) između  Gornjeg Sela i mjesnog groblja uz crkvu sv. Marije.

Kaštel Slavić u Grohotama


Kula u Grohotama građena je tijekom 16. i 17. st. na posjedima obitelji Slavić-Benedetti. Ta se obitelj na Šoltu doselila iz Trogira u 16. ili početkom 17. stoljeća. Kako bi zaštitili svoje posjede u Šoltanskom polju, u današnjim Grohotama, započeli su gradnju manje utvrde. Kaštel Slavić danas se sastoji od dvije kule i manjeg utvrđenog dvorišta koje je bliže  većoj kuli. Manja kula sa zakošenim zidovima u donjem dijelu sagrađena je prva. U kulu se ulazilo na razini prvog kata južnog pročelja preko stuba koje su se uvlačile u kulu ili neke vrste pokretnog mosta. U prizemlju je cisterna presvođena bačvastim svodom u koju se sakupljala kišnica s krova kule. Opskrba vodom bila je ključna tijekom dugotrajnih opsada. 

Vlasnici su tijekom 17. stoljeća kulu nadogradili drugom i višom kulom kojoj su donji zidovi također zakošeni, a i ova kula u prizemlju ima cisternu za sakupljanje kišnice. Na zadnjem katu na konzolama su stajali breteši kroz čije dno se neprijatelja gađalo kamenjem vrućim uljem. Dva breteša na zapadnoj strani još uvijek su sačuvana. Na obje su kule još uvijek  sačuvane i puškarnice. U 19. stoljeću kule su preuređene u kuće za stanovanje, a danas su u njima smještene prostorije Općine Šolta. 

Nešto sjevernije od kaštela Slavić, među slikovitim težačkim kućama Grohota, nalaze se ostaci kule Zabota - točnije, radi se o započetoj i nikada dovršenoj kuli sličnoj onima kaštela Slavić ili kuli u Rogaču.

Dvorac Martinis-Marchi u Maslinici


Utvrđeni dvorac u Maslinici sagradila je 1708. godine plemićka obitelj Marchi, braća Ivan Petraj Juraj i Ivan. Gotovo istovremeno južno od utvrde sagradili su i crkvu sv. Nikole - zaštitnika pomoraca i putnika. Ta se obitelj kasnije spaja s obitelji Martinis, a dvorac će jedno vrijeme biti i u vlasništvu obitelji Alberti. O gradnji dvorca, najljepšeg na dalmatinskim otocima, najbolje nam govori natpis nad sjevernim ulazom prema uvali:

Kako bi pomorcima bilo sigurnije pristajanje u Maslinicu, knezovi i braća podigoše hram vjeri i sakupljalište vode, za svoju potrebu iskopavši brdo, naselivši doseljenike, uz goleme troškove godine Gospodnje 1708. 

Dvorac je građen kao vojna utvrda, dijelom ukopana u južnu obalu masliničke uvale. S obzirom na to da je jedan od braće, Ivan Petar, kao polihistor proučavao Dioklecijanovu palaču manji utjecaj te carske arhitekture osjećamo i ovdje. Dvorac je gotovo kvadratnog tlocrta s unutrašnjim dvorištem koje okružuju zgrade naslonjene na bedeme i istaknutom četverokatnom kulom u jugoistočnom kutu. Utvrdu su doseljenici (prebjezi od Turaka s kopna, iz Poljica i Bosne) nazvali Avlija, što na turskom znači ograđeno dvorište. Kula je, kao i ostale šoltanske kule, građena sa zakošenim zidovima u prizemlju. Mogla je funkcionirati samostalno s obzirom da se u nju ulazilo iz dvorišta preko neke vrste pokretnog mosta na razini prvog kata ta da je u prizemlju imala svoju cisternu za kišnicu. Na svim zidovima kule kao i vanjskim zidovima cijele utvrde još uvijek su vidljive puškarnice, otvori za topove i breteši, nekada sa šupljim dnom, a sada pretvoreni većinom u balkone na konzolama. Kao što kaže natpis nad ulazom utvrda je sagrađena da bi se brodovi, vjerojatno mletački ratni, ali i trgovački brodovi, mogli opskrbljivati vodom. Pretpostavlja se da su cisterne unutar utvrde mogle prikupiti i do 300 m³ kišnice, a stariji zapisi govore čak i o izvoru vode u dvorištu utvrde.

Nakon što je opasnost od Turaka i gusara prošla od 18. stoljeća dvorac se izgrađuje i polako mijenja izgled iz utvrde u ugodni ljetnikovac. Koncem 19. stoljeća rasprodan je bogati inventar, knjižnica i zbirka oružja obitelji Martinis-Marchi i Alberti. Sredinom 20. stoljeća dvorac je preuređen u hotel koji je 2004. godine  renoviran i pretvoren  u vrlo luksuzno zdanje iste namjene  s parkom i pristaništem za jahte na obali.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(10402, "");
Pregledaj komentare