SPIS OTKRIVA DETALJE Nakon Ivoševićevog poziva urednici, nastala je drama u Slobodnoj Dalmaciji

Nije krao, nije prevario. Tako zamjenika Bojana Ivoševića brani gradonačelnik Splita Ivica Puljak od optužnice DORH-a za prijetnju novinarkama Slobodne Dalmacije. 

Radi se o kvalificiranom obliku prijetnje novinarkama u vezi obavljanja njihovog posla, kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, a ne 'običnoj' prijetnji za kakvu je optužen Željko Kerum kada je onomad govorio o čupanju gučka upravo Bojanu Ivoševiću. Takav navod Ivošević je kao oštećenik, u to doba aktivist, shvatio ozbiljno pa se poveo postupak koji je trenutno dogurao do potvrđene optužnice, ali ne i zakazane rasprave. 

Kada Puljak govori da Ivošević nije ukrao, ni prevario, nema sumnje da cilja na Kerumovu desnu ruku, bivšeg dogradonačelnika Juru Šundova koji je odstupio s mjesta predsjednika Gradskog vijeća odmah po podizanju optužnice. Šundova terete za lažirani invalidski status iz rata i štetu u državnom proračunu. Tu je postupak dogurao do rasprave koja je nekoliko puta zakazana, ali ne i održana. 

Puljak je, pak, odlučio da neće tražiti da Ivošević odstupi s pozicije, optužnici unatoč. No njegovi programski partneri bez kojih nema većinu u Vijeću to traže. Optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu postala je tako akt koji će, bez ikakve sumnje, prekrojiti političku sliku u Splitu. U igri je nekoliko scenarija, a Dalmatinski portal donosi uvid u spis i ono što se događalo te nedjelje kada je Ivošević pročitao tekst o ilegalnoj sadnji na Marjanu, koja se nakon nadzora šumarske inspekcije, pokazala sasvim legalnom. 

Ivošević je optužen da je 6. veljače nazvao urednicu gradske rubrike Slobodne Dalmacije Nikolinu Lulić, nezadovoljan tekstovima koji su se odnosili na njegov rad i članove obitelji te joj je u nakani da kod novinara izazove osjećaj straha i uznemirenosti, uputio riječi: 'Krvi ću vam se napiti'. Ona je to prenijela glavnoj urednici Sandri Lapendi Lemo te novinarki Mileni Budimir i izvršnoj urednici portala Diani Barbarić, što je kod svih njih izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti. 

Prije no što je optužnica ugledala svjetlo dana, svoj iskaz dali su Ivošević kao osumnjičenik, novinarke Slobodne kao oštećenice te ljudi koji su bili na sastanku u Banovini kada je Ivošević nazvao Lulić želeći doznati tko je pisao tekst da su ilegalno zasadili 10 borova na Marjanu i da šire neistine kako je to prva sadnja u 30 godina. 

U potpisu su stajali inicijali M. P., a Ivošević je planuo kada je saznao da se radi o Marinu Prvanu, koji je na izborima bio na listi Možemo. U Splitu je vodi gradska vijećnica Tamara Visković, a upravo je on na predstavljanju Možemo u Splitu uoči izbora bio na Peristilu kako bi, tada još kao kandidat bez kompromisa, ne i član Puljkovog pobjedničkog tima, upozorio da je bila članica Poglavarstva za vrijeme HDZ-ovih gradonačelnika i aneksa za Spaladium arenu. 

Optužnici su priložene poruke između Lulić i Ivoševića. Prva je poslana 15 minuta nakon inkriminiranog razgovora, zadnja sat i pol kasnije. Ivošević porukama objašnjava da je sadnja bila zakonita te da u 30 godina nije stablo nije zasađeno sukladno zakonu. 

'Uspoređujete kruške i jabuke i na temelju toga optužite gradonačelnika da laže. A to je zrelo za HND…', piše Ivošević, dok Lulić traži tko je M. P. Urednica zaključuje kako način razgovora nije bio primjeren i piše da će se probati distancirati od njegovih riječi. Ivošević odgovara da gleda novinare kao kolege jer ono što aktivisti rade je jako slično. 

'Ako triba možemo i kavu popit pa eto da ne ispada da se ni ne znamo. Ja samo govorim iz srca. Nijedna druga osoba na mom mistu vjerojatno ne bi pričala s novinarima pa ni tako, niti ikako drugačije. Ja eto razlikujem politiku kuće od novinara i urednika pojedinačno, ali to ne znači da im neću reć šta mislim iz srca. Jer da kradem i uhljebljujem onda bi me bolila briga šta ko piše i laže, ali kada znam koliko smo se i ja i familija odrekli da bi sve pošteno stekli, onda me na ljudskoj razini vrijeđa ovakav odnos', piše Ivošević Lulić. 

Razgovor završava zaključkom da će mu se javiti za kavu u nadi da će se uspjeti bolje razumjeti. 

Ivošević je u svojoj obrani naveo kako je uređivačka politika Slobodne Dalmacije postala negativna kada su u Gradu Splitu odbili financiranje projekta od 460 tisuća kuna. On je to smatrao vrstom legalnog reketa, ali je takvo ponašanje i politiku novinske kuće prihvatio. Kazao je i kako su iz Slobodne Dalmacije zatražili novi sastanak, ali bez njega. Kada je Puljak odbio dati novac, Slobodna Dalmacija postala je još negativnija prema politici Grada, naveo je Ivošević. 

Razgovor s Lulić okarakterizirao je kao prijateljski, kazao je kako su poslije razmjenjivali poruke. Ustvrdio je kako nije istina da u Gradu blokiraju rad Slobodne Dalmacije. Tvrdi da su bili spremni surađivati, ali ne i dati 460 tisuća kuna da bi se lijepo pisalo o njima. 

Ivošević je naveo kako su razgovarali o uređivačkoj politici kuće i da je on rekao kako je kroji HDZ, a da mu je Lulić odgovorila da ne može reći da to nije istina. Tvrdi i da mu je kazala da nije bila za objavu članka o njegovom ocu, nego da je to naredila viša uređivačka struktura pa je on zaključio da se radi o pritisku politike te kazao: 'Svima onima koji svjesno stavljaju moju familiju u usta, napit ću se krvi. Objavit ću list Okupirana Dalmacija u kojem ću navesti koliko svaki grad i općina daju Slobodnoj Dalmaciji.' 

Tako je Ivošević objasnio kontekst da će se napiti krvi. Ne smatra da je to prijetnja. 

Ivošević drži da iza svega stoji HDZ pa je nabrojio i članstvo u stranci članova obitelji novinarki. Smatra da glavna urednica cijelo poslovanje temelji na ugovorima s HDZ-om. Čuo je da se novinarke ne smatraju ugrožene pa tako drži da nema kaznenog djela. 

Tvrdi da je prijetio izdavanjem četverolista Okupirana Dalmacija i smatra da nije počinio kazneno djelo. Tako je zaključio jer ga je Lulić pozvala na kavu i poslala poruku da ima osjećaj kao da joj je dobar prijatelj očitao bukvicu. Nije se ispričao za prijetnju, nego neprimjeren govor jer prijetnje, drži, nije bilo. Ivošević smatra da nije bilo primjereno kontaktirati novinarku na ovaj način, ali ta mu je navika, kazao je, ostala iz aktivističkih dana. 

Tekst koji ga je toliko uzrujao nije demantirao. Kaže da ne vjeruje u sustav, a demantiranje smatra nepotrebnim i idiotskim instrumentom pa ga zato ne koristi. 

Ivošević se sjetio da je imao sukobe s Milenom Budimir, Sašom Ljubičićem i Vinkom Vukovićem, ali kaže da generalno nema problema s novinarima, premda od njih zahtjeva profesionalnost. 

Kazao je i da je za vrijeme razgovora s Lulić bio uznemiren jer se smatrao žrtvom reketarenja. 

Lulić je, pak, navela da je Ivošević bio izrazito neugodan. Držao je monolog zbog teksta o sadnji stabala. Ivošević je tvrdio da je članak notorna laž i da ovo nije prvi put da Slobodna Dalmacija objavljuje neistine o njemu i članovima njegove obitelji. Rekla mu je da će provjeriti tko je autor. Nazvala ga je kasnije. On je i dalje bio vrlo uzrujan. Nastojala je komunikaciju održati u granicama pristojnosti, no Ivošević je počeo govoriti da ga Slobodna reketari, da to neće proći, da se njega ne može kupiti i da neće dati ni lipe iako je traženo pola milijuna kuna. Poručio je da novinare Slobodne Dalmacije može biti sram, da su plaćenici HDZ-a i da pišu u njihovom interesu. 

Lulić je ponudila ispravak, ali ga je Ivošević odbio. Kontaktirala je kolegice Budimir i Barbarić. Nisu ništa našli problematično s tekstom. Lulić je otkrila Ivoševiću tko je pisao tekst, a on je i dalje bio ljutit te joj je rekao da nisu normalni jer je Prvan bio na listi Možemo. Zaprijetio je prijavom Hrvatskom novinarskom društvu. 

Riječi 'Krvi ću vam se napiti' Ivošević je uputio dok se žalio na tekst o ocu. Prethodno je izrekao salve uvreda na račun Slobodne Dalmacije. Zaprijetio je da ni on, ni gradonačelnik Puljak neće više davati izjave za Slobodnu Dalmaciju dok na cijeloj stranici ne bude pisalo 'Oprosti Bojane'. Nakon pola sata Ivošević je ponovno nazvao te kazao kako nije mislio ništa osobno, ali da su novinari Slobodne Dalmacije plaćenici HDZ-a. Sasuo je ponovno bujicu uvreda te je bio izrazito neugodan, što Lulić više nije mogla slušati. Nakon toga su uslijedile Ivoševićeve poruke pomirljivog sadržaja. 

Lulić je glavnoj urednici u nekoliko navrata prepričavala razgovor. Najprije navečer u nedjelju nakon samog razgovora, ali je tada još bila šokirana, nesuvisla i potresena da bi mogla prenijeti sve što joj je rekao splitski dogradonačelnik. Idućih dana u cijelosti je uspjela prepričati sadržaj razgovora kojeg je prepričala i kolegicama Budimir i Barbarić. 

Lulić izrečeno nije doživjela kao prijetnju za život i zdravlje, ali jest za posao. Zbog apsolutno neprimjerenog ispada verbalnog nasilja zaključila je da je intencija Bojana Ivoševića bilo zastrašivanje novinara Slobodne Dalmacije u obavljanju svakodnevnog posla. Istaknula je kako mu ovo nije prvi ispad prema novinarima Slobodne Dalmacije jer je verbalno već napao četiri novinarke i jednog novinara zbog članaka koji mu nisu bili po volji. 

Nakon razgovora s Ivoševićem otišla je na bolovanje jer se izrazito loše osjećala te je zatražila liječničku pomoć, što je sve posljedica razgovora s Bojanom Ivoševićem. 

Navode Nikoline Lulić potvrdila je glavna urednica Sandra Lapenda Lemo koja također ima status oštećenice jer su joj prenijete prijeteće riječi. Čim je glavna urednica čula Lulić, bilo joj je jasno da se nešto loše dogodilo. Rekla joj je da je zvao Ivošević i da je prijetio za tekst o sadnji stabala na Marjanu. Lulić je bila uzrujana, govorila je brzo i konfuzno. Prenijela je da Ivošević traži da se tekst ukloni, ali su onda zaključili da u tekstu nema ničeg neistinitog i spornog pa su odluči da ostane na portalu. Glavna urednica je navela kako joj je Lulić rekla da je Ivošević toliko bio neugodan da joj je suprug dao tabletu da se smiri i čašu vode. 

Tek krajem idućeg dana glavna urednica je dobila cijelu sliku i značaj događaja. Smatra da je Ivošević bio isprovociran i drugim tekstovima, poput propitivanja odbačaja kaznene prijave zbog neprimjernih komentara o Židovima i tekstom o statusu njegovog oca glumca, nakon čega je zvao Sašu Ljubičića, autora teksta. Glavna urednica je navela kako joj Ivoševićev odnos prema novinarima Slobodne Dalmacije nije nepoznat jer je do sada imao više ispada. Svaki put bi reagirao kada mu neki članak ne bi bio po volji. 

Riječi da će se Ivošević njima napiti krvi primila je s nelagodom, kao i Lulić. Smatra da je moguće narušavanje poslovne komunikacije redakcije Slobodne Dalmacije i Grada Splita. Istup prema Lulić ocijenila je potpuno neprimjerenim za dogradonačelnika. 

Milena Budimir navela je kako Lulić bila izvan sebe kada ju je nazvala. Razgovor je kratko trajao. Kada joj je idući dan Lulić prenijela cjelokupnu komunikaciju, ostala je u šoku. I ona misli da je Ivošević odlučio bijes iskaliti na Lulić i zbog teksta o odbačaju prijave zbog govora mržnje prema Židovima. 

Svi su u Slobodnoj bili zgroženi s Ivoševićem ispadom. I ranije je zvao, vikao i ponašao se nekontrolirano, ali nije prijetio. Smatra da izrečeno predstavlja metaforu u smislu prijetnje za njihov posao te da će Ivošević s pozicije dogradonačelnika naštetiti njihovom radu i poslu. Spomenula je njegove riječi o medijskom reketu i očitoj namjeri Ivoševića da našteti Slobodnoj Dalmaciji, posebno oko dotoka informacija iz gradske uprave o čemu ovise, pogotovo gradska rubrika. 

Lulić je izrazito pogodio događaj te je zbog stresa i šoka otišla na bolovanje, navela je Budimir. I ona se sjetila neugodnih razgovora s Ivoševićem. Nije prijetio, ali je vikao nezadovoljan napisanim. Zaključila je da je očito riječ o obrascu ponašanja i da Ivošević izgubi kontrolu kada bude nezadovoljan onim što pročita u novinama. 

Izvršna urednica portala Diana Barbarić je navela da je tekst bio uredan i da nije sadržavao netočne podatke i uvredljive tonove. Društvenim mrežama su se počeli širiti satirični sadržaji o informaciji iz Grada Splita i prvoj sadnji u 30 godina na Marjanu pa je bila dodatno uvjerena u ispravnost članka čije je objavljivanje odobrila. 

Nazvala ju je Lulić i gotovo plačućim glasom tražila da makne tekst s portala jer je Ivošević rekao da će im se napiti krvi. Spominjao je i Antu Tomića i Sandija Vidulića. Barbarić je odbila skinuti tekst s portala. Kaže da je ponašanje Lulić bilo iracionalno i potaknuto strahom od Ivoševića i posljedica njegovih prijetnji da više neće moći dobiti informacije iz Grada Splita. Barbarić kaže da je Lulić te večeri bila izvan sebe i izrazito potresena.

Ivoševićeve riječi nije shvatila kao ugrozu za život ili zdravlje. Smatra da se radilo o simbolici, odnosno, metafori usmjerenoj da se novinarima Slobodne Dalmacije da do znanja kako će biti uskraćeni za informacije i u velikom dijelu onemogućeni u obavljanju posla. Drži da je Ivošević mogao demantirati navode ili se barem pristojno ophoditi prema novinarima. 

Ivošević je nazvao sa sastanka u Banovini na kojem su bili članovi Upravnog vijeća Park šume Marjan i koordinator Srđan Marinić pa su ispitani i oni. Marinić nije mogao čuti cjelokupni sadržaj razgovora, ali je mogao shvatiti o čemu se radi. Kaže da je Ivošević govorio kako nema ništa protiv Lulić, već je mislio na novinare Slobodne Dalmacije. Kazao je kako je Ivošević poručio da će se napiti krvi onima koji mu diraju u familiju, a mislio je općenito. 

Igor Rudan je naveo isto. On je izrečeno shvatio figurativno, a ne doslovno. Karlo Siminiati Čupić nije čuo da se Ivošević govori kako će piti krv, čuo je njegove povišene tonove jer je dogradonačelnik bio uzrujan zbog jednostranog obavještavanja javnosti. Nije čuo da se novinarki prijetilo. 

I svjedok Petar Ugarković je slično opisao događaj. Čuo je da Ivošević govori kako mu mogu sve dirati, samo ne obitelj. Prisjetio se kako je Ivošević pobrojao što sve nije točno u članku. Izraz je shvatio kao sleng, odnosno, ulični govor. Nije to doživio kao prijetnju, već kritiku rada uredništva Slobodne Dalmacije. 

Tužitelj na koncu zaključuju kako ispitani svjedoci iskazuju identično, a razlikuje ih tek zaključak jer svatko razgovor interpretira na svoj način. Sudionici sastanka u Banovini, koliko je moguće s obzirom na sadržaj razgovora, nastoje izvući Ivoševića odgovornosti tvrdeći kako se ne radi o prijetnji. Životno i logično, to su njegovi politički partneri uključeni u političku vlast u Splitu, zaključuje. 

'Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona čini onaj tko izrekne riječi kojima drugoj osobi u izgled stavlja neko zlo, a koje riječi su s obzirom na okolnosti objektivno prikladne da kod osobe ili osoba kojima su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost. Nedvojbeno su riječi 'Krvi ću vam se napiti' upravo takve prirode, neovisno o tome shvaća li ih se doslovno ili metaforički. Kada se takvim zlom prijeti novinaru u svezi s njegovim poslom, ostvarena su obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona. 

Nesporno je da okrivljenik obnaša dužnost dogradonačelnika Splita i da upravo s te pozicije riječi 'Krvi ću vam se napiti' izriče uz salve nezadovoljstva radom novinara i novinske kuće, kako po pitanju pisanja koje se tiče njegove funkcije, tako i po pitanju njega osobno, a sve upravo u cilju da ih ustraši i uznemiri. Stoga je životno da je novinarka Nikola Lulić, kao i novinari kojima su te riječi prenesene, to shvatili kao buduće napore okrivljenika da oteža i negativno utječe na njihov novinarski rad. 

Imajući u vidu da je novinarka Lulić, prema iskazima ispitanih svjedokinja, zvučala uznemireno nakon razgovora s Bojanom Ivoševićem te da je potražila liječničku pomoć i otišla na bolovanje, vidljivo je da je u odnosu na nju uistinu postignut učinak zastrašivanja i uznemiravanja, kao i u odnosu na ostale novinarke koje inkriminirajuću rečenicu smatraju pritiskom i prijetnjom na njihovo djelovanje i uređivačku politiku Slobodne Dalmacije u odnosu na Grad Split i dogradonačelnika osobno. 

Upravo tu činjenicu da je okrivljenik postupao u funkciji dogradonačelnika Grada Splita te se prema novinarkama odnosio s dužnosničke pozicije treba uzeti u obzir kada se govori o uvjerljivosti prijetećih riječi i shvaćanju sporne rečenice jer takvu komunikaciju nisu doživjele od osobe koja nema nikakvu mogućnost naštetiti njima kao novinarkama. Pri tom nije za zanemariti kako je u više navrata okrivljenik u istoj funkciji nazivao više novinara izražavajući svoje nezadovoljstvo njihovim pisanjem. Prijetnja opisana u činjeničnom opisu optužnice bila je kulminacija takvog ponašanja koje je evidentno obrazac ponašanja koje se očituje u upornosti i dugotrajnosti pokušaja upliva u uređivačku politiku dnevne novine. Sve navedeno upućuje da je Ivošević svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona', navodi se u optužnici protiv splitskog dogradonačelnika.