SPLIĆANI GRINTAJU NA NERED I BUKU: 'Što je više otpada, više je i galebova'

U posljednje vrijeme posebno su glasna negodovanja Splićana zbog suživota s agresivnim galebovima. Može ih se vidjeti poredane na vrhovima zgrada, žale se stanari na Splitu 3. Od njihova glasanja, kažu, na Blatinama također nemaju mira. Obitavali su na Karepovcu dok se nije sanirao, a sada su se, uskraćeni tako za hranu, očigledno proširili po splitskim kvartovima. 

Svojevrsna bitka s ovim pticama vodi se i u, primjerice, Istri. Ondje je još 2010. krenuo pilot-projekt s ciljem suzbijanja njihova razmnožavanja. Da je takvo što i Gradu Splitu potrebno, početkom ove godine ukazivali su vijećnici Pametno za Split i Dalmaciju. 

Budući da se 'otpor' prema neredu koji prouzrokuju galebovi preselio i na društvene mreže, stvorile su se razne teorije. Jedna od njih temelji se na tvrdnji kako se u Splitu povećala populacija galebova koji ovdje nisu uobičajena vrsta, već su sitnija, ujedno agresivnija, dominantnija i sklona uništavanju jaja 'domaćih'. Kako bismo doznali imaju li takve teze uporišta, porazgovarali smo s Manuelom Jacmenovićem, predsjednikom Društva za zaštitu, pomoć i proučavanje ptica 'Ornitološki laboratorij'.

Kazao je kako je puno teorija i kako ljudi svašta špekuliraju. Kroz razgovor nam je jasno dao do znanja da spomenuta 'pada u vodu'.

'Dalmatinski galebovi dolaze i do Zagreba. Imaju ravnu putanju i lako im je tu relaciju preletjeti. Na odlagalištu otpada na Jakuševcu ima ih na tisuće, ponekad mi se čini da ih je više nego na moru. Ima ih i uz Savu, a pritom se u većoj mjeri radi o morskim, nego o riječnim galebovima. Kad je u pitanju bilo kakav deponij, sasvim je normalno da se skupljaju. Što je više otpada, više je galebova', istaknuo je Jacmenović.

Naveo je kako je kod nas prisutan i takozvani žutonogi galeb, ali da nije značajno zastupljen. Uz to, neke vrste ovdje obično dolaze u jesenskom periodu.

'Tu su na preletu ili su, recimo, zimski gosti. Postoji tako vrsta galebova koja tijekom cijele godine živi na sjeveru, ali je sada ondje toliko hladno da oni zapravo migriraju - pa tako, kao što imamo ptice selice, imamo i zimske goste. Točno je, dakle, da je sada više galebova nego što ih je bilo jer su došli zbog zime, ali na proljeće će otići natrag i ostat će naši', komentirao je Jacmenović. 

Potvrdio nam je tako da nema bitnih promjena u strukturi vrsta galebova na splitskom području. 

'Ponekad se zna dogoditi da se neki zadrže, ali to nije invazivno te se ne događa preko noći. Primjerice, nije se odjednom dogodilo ni da je siva vjeverica istisnula crvenu. Slično je i s dolaskom sivih vrana kod nas za koje se svi pitaju kako su sada ovdje, a prije ih nije bilo. Migrirale su zbog detonacije tijekom rata u Bosni, što znači da su to bosanske vrane. Dakle, one su se pomaknule, a kako nisu ptice selice, čim su ušle u našu zemlju - tu su se raširile, postale podvrsta sive vrane. Ako hoćete vidjeti prave sive vrane - idite uz, recimo, zagorsku magistralu; ondje ćete ih vidjeti u malim gajevima. 

Dakle, vrane su se proširile za 20-25 godina, odnosno tek se nakon proteka tog razdoblja moglo vidjeti da se nešto dogodilo. Kada govorimo o galebovima, jednako bi tako trebalo najmanje 10-15 godina da se vidi da je jedna vrsta istisnula drugu', obrazložio je naš sugovornik. 

Referirao se i na tezu da galebovi uništavaju jaja jedni drugima. Smatra da je to nemoguće.

'Kao što vrana vrani ne kopa oči, tako ni galeb galebu ne jede jaja. Ova 'nova' spominje se kao manja vrsta. U tom kontekstu moram napomenuti da je naš galeb jako agresivan i opasan, što bi osobito došlo do izražaja kad bi mu netko pokušao napasti gnijezdo. Njemu nitko ne može uzeti jaja niti ih razbiti, posebno manja vrsta većoj. Napao bi i čovjeka u tom slučaju, a kamoli ne manjeg galeba. Manji galeb može eventualno postati obrok većem', konstatirao je.

A kako onda objašnjava 'invaziju' galebova u urbanoj sredini?   

'Otvara se puno pekara, pizzerija, otpaci… - to je u pitanju. I to što migratorna vrsta koja dolazi k nama povećava ukupan broj galebova ovdje', zaključio je predsjednik Društva za zaštitu, pomoć i proučavanje ptica 'Ornitološki laboratorij'.

Ujedno je napomenuo kako su galebovi i skitalice, što znači da ne ostaju samo na jednom mjestu. Odrasli - od šeste godine pa nadalje, kada postanu spolno zreli - jako su teritorijalni i zbog tog se teritorijalnog osjećaja, kako je rekao, može dogoditi da ozlijede i ubiju čak i svoje mlade koji još traže svoje mjesto. 

Ipak, Manuel Jacmenović tvrdi da galebovi nisu štetočine.

'Morate ih upoznati da biste vidjeli kakvi su. Da, uzimaju hranu, ali se samo bore za život kao i svi mi', poručio je. 

Društvo za zaštitu, pomoć i proučavanje ptica 'Ornitološki laboratorij', inače, ima prvo i jedino utočište za galebove u Hrvatskoj. Svi koji imaju slomljena ili amputirana krila te nemaju kamo ići - stižu k njima. Trenutno skrbe o 23, 24 galeba.