Kada ljudima kažem da se bavim medijacijom - neki još uvijek to čuju kao 'meditacijom', što je dobro, jer tako razgovor započnemo smijehom i opuštanjem. Dakle, za informaciju čitateljima koji još uvijek nisu informirani, medijacija je jedan od načina mirnog rješavanja spora ili konflikta koji se često ljudima događa u životu ili u poslovanju. Medijacija kao takva u Republici Hrvatskoj regulirana je i zakonom, čime se uspješno prate smjernice EU u smislu rasterećenja pravosuđa i mirnog rješavanja sporova. Može se reći da se radi o evoluciji pravosuđa.
Kako taj mehanizam zapravo funkcionira? Bilo koja pravna ili fizička osoba sigurno je nekada bila ili će biti u nekoj vrsti spora, a spor najčešće producira neugodne tenzije, stvaranje konflikta, osobni animozitet, te mnogi od takvih sporova najčešće završe na sudu. Priča se tek tu komplicira jer sudovi zbog preopterećenosti i formalizma (sjetimo se samo dostavnih poštanskih kuverti koje od sudske pisarnice do našeg poštanskog sandučića putuju danima) jednostavno ne rješavaju sporove brzo kako bi to tužitelj htio, a tek kada krenu ročišta, vještačenja, odgode…problemima nikad kraja.
Obraćajući se medijatoru ljudi dobivaju mogućnost na brži, ugodniji, ekonomičniji i ravnopravniji način riješiti svoj spor.
Prva faza postupka je individualni - odvojeni sastanak medijatora sa svakom strankom, gdje se u mirnoj atmosferi izlaže problem, priča i detektiraju realne mogućnosti rješenja problema.
Druga faza je zajednički sastanak (ili više njih) na kojem - uz moderiranje i koordinaciju medijatora svi zajedno pokušavaju izložiti svoje viđenje spora, te svoj način rješenja, naravno, takav koji bi odgovarao svima. Zajedničko rješenje se može uobličiti i u vidu pismene nagodbe, ovjerljive i kod javnog bilježnika.
Premda izgleda jednostavno, medijacija nije ni malo lagan postupak, jer podrazumijeva upravljanje konfliktom. Prirodno je da neki ljudi nisu uvijek pristojni, kao i da neki ljudi naprosto imaju skrivene namjere manipulacije, no upravo educiranost i iskustvo medijatora pomaže nositi se s tim prirodnim ljudskim manama.
Upravo zahvaljujući tim komunikacijskim vještinama koje mi medijatori prakticiramo - neki konflikti se riješe i bez samih zajedničkih sastanaka.
Sami razgovori s trećom, neutralnom osobom otvaraju drugačiji pogled na 'tvrde' i nepromjenjive stavove i predrasude.
Sjećam se jednog primjera iz prakse kada se majka i sin (da, ima i tih sukoba) nisu nikako mogli dogovoriti oko suvlasničke diobe kuće u Zagrebu. Majka je predlagala medijaciju, no sin je uporno odbijao, tvrdeći da je on u pravu i da se nema on što s kime miriti, posebno s majkom s kojom inače ne razgovara. Nakon podužeg razgovora sa mnom i nakon predočenja nekih situacija i dalje je ostao ustrajan u stavovima. No, nakon nekoliko dana, kada je vjerojatno razmišljao i, kako kažemo, 'prespavao situaciju', nazvao je majku i predložio diobu. Gospođa me sva sretna nazvala, nakon čega sam im sastavila pismenu nagodbu koju su oboje potpisali i ovjerili.
Moramo znati da svaki konflikt ima neku pozadinu koje možda nismo uvijek svjesni, ali razgovorom i savjetom postoji mogućnost promjene stava i racionalnijeg pristupa.
Medijacija je uvijek stvar razumnog pristupa - životu i poslovanju.