Visoki kazneni sud odbio je žalbu Duška Tanaskovića i njegovog branitelja Vinka Gulišije te je tako potvrđena kazna zadarskog suda od 19 godina zatvora za ubojstvo Crnogorca Gorana Vlaovića ispred noćnog kluba na Zrću u kolovozu 2022. godine. Tanasković je sačekao Vlaovića te ga likvidirao hicem iz pištolja.
Obrana se žalila na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku o sankciji. Predloženo je da se žalba usvoji i predmet vrati na ponovno suđenje, eventualno da se presuda preinači i izrekne blaža sankcija.
U žalbi je navedeno da sud u Zadru nije utvrdio motiv ubojstva, da nije pribavljeno stručno i adekvatno mišljenje o Tanaskovićevoj ubrojivosti, kao i da nisu s jednakom pažnjom ispitivane i utvrđivane činjenice koje terete optuženika i one koje mu idu u korist. Istaknuto je i kako nije izveden nijedan dokaz koji bi potvrdio da je Tanasković unaprijed planirao ubojstvo.
Visoki kazneni sud naveo je, pak, kako motiv kod ubojstva nije relevantan kraj objektivno utvrđenih okolnosti djela jer ne predstavlja bitno obilježje samog djela, kao i da je sud u Zadru na temelju provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja utvrdio da je Tanasković bio ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenog djela, što je i detaljno obrazloženo.
Odbačena je i teza obrane o nejednakom tretmanu dokaza.
'Suprotno žalbenim navodima, upravo iz načina počinjenja kaznenog djela, gdje je optuženik ispred kluba čekao oštećenika kojeg ne poznaje, niti je s njim imao ikakve sukobe, nakon čega mu iz neposredne blizine s leđa ispaljuje hitac u glavu te se daje u bijeg odbacujući ruksak i stvari te odjeću, a neposredno prije uhićenja, pokušava razbiti i uništiti mobilni telefon, ukazuje da je optuženik kazneno djelo pripremao te ga počinio s izravnom namjerom.
Navodi žalbe da bi imao razrađen plan koji bi sadržavao i planiranje odstupnice, pribavljanje broda ili vozila, eliminiranje osoba koje bi ga mogle pratiti, nenošenje mobitela i pucanje negdje gdje ima manje ljudi, ne dovode u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda i predstavljaju samo proizvoljne navode obrane kako bi netko, po njihovom mišljenju, trebao postupati.
Navodi koji sugeriraju da optuženik nije bio svjestan što čini zbog glasova koje čuje i strahova koje ima, stalno nosi nož ili pištolj, otklonjeni su vještačenjem iz kojeg jasno proizlazi da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio ubrojiv', stoji u presudi Visokog kaznenog suda, koji je potvrdio i sankciju od 19 godina zatvora:
'Ocjena je Visokog kaznenog suda da je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao otegotne okolnosti odnos prema kaznenom djelu koje se ogleda u izostanku žaljenja i kajanja, njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja, kao i da je kazneno djelo počinio nedugo nakon što je izašao s izdržavanja kazne zatvora na javnom mjestu pred većim brojem ljudi, dok olakotnih okolnosti nije pronašao.
Suprotno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud smatra da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te da će se u konkretnom slučaju upravo kaznom zatvora u trajanju od 19 godina ostvariti svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija, upravo kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud u presudi pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.'