Prije 71 godine, točnije 27.06.1950., odlukom Narodne Skupštine FNRJ uvedeno je radničko samoupravljanje u Titovoj Jugoslaviji kao društveni i privredni model nominiran kao 'Osnovni zakon o upravljanju u državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva', popularno nazvan 'Zakon o radničkom samoupravljanju', a osnovna ideja se svodila na prepuštanje upravljanja poduzećima u ruke radnika i odvajanje države od privrede, čemu je prethodilo formiranje prvog Radničkog savjeta 29.12.1949. u tvornici cementa 'Prvoborac' u Solinu, kao početak procesa, u skladu sa idejnim smjernicama Tita, te teoretskim i praktičkim razradama Edvarda Kardelja i drugih, kasnije i uz veliki doprinos teoriji i praksi znanstvenika Branka Horvata., poručuju iz splitskog ogranka SRP-a.
- Tih dana Tito je izjavio: 'Formiranje prvog Radničkog savjeta u tvornici 'Prvoborac' u Splinu označio je početak nove etape u razvoju našeg društva i borbe za ostvarenje neposredne vlasti radničke klase.
Nakon samoupravljanja u privredi uslijedilo je i reformiranje lokalne samouprave - društveno samoupravljanje.
Bio je to jedan od najznačajnijih događaja u povijesti ne samo radničkog pokreta već cjelokupnog čovječanstva, grandiozni i humani projekt jugoslavenskih komunista u svijetu do tada u oslobađanju čovjeka, reklo bi se jednako pobjedonosnoj narodnooslobodilačkoj borbi protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, događaj koji je nakon kontrarevolucije i tzv. tranzicije 90-tih potpuno eliminiran iz kolektivne memorije društva kao i iz povijesnog proučavanja Jugoslavije koja se na njemu zasnivala, ističe Ranko Adorić, predsjednik splitskog ogranka SRP-a .
- Sve češće kritike i osporavanja pozitivne biti ovog modela samoupravljanja, nekada jako hvaljenog, dolazi upravo od onih krugova, politologa, sociologa ili ekonomista, koji u njemu vide osnovnu opasnost za bit kapitalizma - radi prevelike društvene moći radnika, jer se samoupravljanjem pokazalo, uz sve nedostatke i mane, da radnici mogu bez kapitalista - kapitalisti ne mogu bez radnika! Kao što smo svjedoci od 90-ih užarene revizije bliske povijesti, jednako takvu prljavu i štetnu rabotu trpi i samoupravljanje od zlonamjernih interpretacija dokazujući da je to za njih prvenstveno političko pitanje.
Stoga, uz potrebne korekcije u koraku s suvremenom, samoupravljanje i dalje ostaje trajni putokaz društvenog progresa u oslobađanju čovjeka od eksploatacije čovjeka, zaključuje Adorić.