Štandarac Kuzme Kovačića je uklonjen, ugledni arhitekt iznio gdje bi se mogao smjestiti novi
Smatra da bi se trebao provesti natječaj
Arhitekt u mirovini i publicist Edo Šegvić, čovjek za kojeg je u novijoj povijesti dovoljno reći - Matejuška i Šperun - da bi svima bilo odmah jasno o kome se radi, komentirao nam je 'slučaj štandarac'. Inače, sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća je projektirao pothodnik, kojega su poslije, bez njegovog znanja, pretvorili u drukčiji objekt. No, to je druga priča. Šegvića, zaljubljenika u svoj grad smo pitali za komentar oko djela Kuzme Kovačića koje je posljednjih četvrt stoljeća bilo na Pjaci. Maknut je u subotu, na što se odlučila splitska vlast zbog presude Trgovačkog suda po kiparovoj tužbi, da se makne datum oslobođenja Splita od fašizma. Makli su natpis, a onda i kameno postolje.
'Naravski, po spliski odma' velika gužva oko štandarca, staroga, novoga. Staroga normalno oće malo prominit, autor se normalno malo buni, a odma se umišala i politika - naši i njijovi. Ja se baš i ne sićan je li bija natječaj za oblikovanje ovoga, ili je autor imenovan odabirom tadašnjega poteštata...
Štandarac ionako nije spomenar, na koji triba pisat kad je ko šta učinija i koje godine...', objavio je Šegvić na društvenim mrežama, a mi smo ga upitali malo više.
Smatra li da se treba provesti natječaj za novi štandarac, kad se već propustilo ranije.
- Kao prvo, mislin da se nije ni tribalo ići u direktnu narudžbu ovako osjetljivog gradskog simbola, bez obzira na reference odabranog kipara Kuzme Kovačića. Dakle, naravno da bi trebao natječaj, ali bi natječajno program trebao biti rezultat sveukupnog 'splitskog' znanja, a ne jedne političke stranke, bez obzira koje. Uprava Grada bi svakako trebala okupiti 'mini samit' splitskih znalaca i povjesničara, koji bi utvrdili događaje važne za povijest Grada - kazao je.
Zanimalo nas je i gdje smatra da bi bilo primjereno mjesto novom štandarcu.
- Kad bi se mene pitalo, a ne pita me se, predložija bi da se štandarac postavi na istočnoj strani Pjace. Konkretno, na križanju osi Gradske vijećnice i središta duže strane Pjace. Na toj lokaciji štandarac ne bi bio 'sa strane', ne bi bio preblizu dohodovnih štekata i bio bi na dužoj osi same Pjace. Tako bi i sami štandarac dobio na važnosti - obrazložio je.
Zanimalo nas je i što misli o stavu kipara Kuzme Kovačića oko dodanog natpisa.
- Tekst na štandarcu svakako ne može biti samo umjetnikov odabir, nego čvrsto traženje naručitelja, Grada, što će na njemu biti uklesano. Moje je skromno mišljenje da bi tribalo pisat samo 'Splitski štandarac', tek toliko da se ljudi (naročito furešti) ne misle a šta je ovo? - kaže.
Rekli smo mu da je na tom tragu i ideja jednog kolege novinara, mlađeg kroničara Splita, koji drži da ne bi trebale biti nikakve godine uopće napisane.
- Ako stručnjaci povjesničari točno znaju kad se 'rodija' Split, zašto ne? - naveo je.
Na samom kraju radi šire slike izdvojio nam je, kako je rekao, 'par riči iz njegovog libra Naš dil Mediterana' (2007. i 2023.).
- Pjaca postaje centar autonomne komune sa svim potrebnin sadržajima koji joj daju ti značaj - gradidu se nova Komunalna palača i Vijećnica, (dovršeno 1455.), u gotičkon stilu, Kneževa palača u kasnoj gotici (sjedište mletačkega kneza - upravitelja grada, s urediman i prežunon), renesansna stražarnica, a uokolo se podižedu reprezetativne kuće spliske vlastele.
Na trgu reste i Štandarac, kameno postolje sa graskin grbon i lavon Svetega Marka, simbolima grada i vlasti. Tot je na jarbolu mletački kapetan Loredano 1420. godine podiga mletačku bandiru. Kako svaka sila ipak jema ograničeno vrime trajanja, tako je i krilati lav partija doma, istina tek nakon 377 godin. Odlepršala je i francuska bandira (stavjena 1806.), isto ka šta je odletija auštrijski oral (stavjen 1815.).
Štandarac je u naše vrime prominija položaj i skliznija isprid bivšega Automata nadno Pjace, u modernon oblikovanju. Kamen (kipar Kuzma Kovačić) i drvo (kalafat Bakica) ponosno vijedu bandiru grada Splita 1700. Je malo izbrčkan grafitiman, ali figura.
Čitan - 'Palatium Laetum Salone Quietum, šta oće reć 'Divna Palača, tihi salonitanski Split'.
Tekst je sa pečata sridnjevikovnega grada, napisa ga je Perceval Ivanov iz grada Ferma, načelnik (poteštat) grada Splita (kako piše u Spliskon statutu iz 1312.). Priznanje je to da je Split izresta iz Palače, ali da jema salonitanske gene. Evo, amo koga pitat, napravit anketu, malo ko će znat šta znači to šta tot piše.
E, nikad se na Pjacu ni moglo odat kako je ko tija. Evo, još u zimu 1927. uvedeni su službeni propisi za šetnju na Trgu i obali: Težaci i pobasji puk šetali su po Pjaci (na Štandarac) ozdal puzgori i nazad po sjevernoj strani, a po južnoj bandi u đirade su odali građani i oficjali; sredina Pjace bila je prazna, neutralni teren - dio je zanimljive povijesti koju je sažeo arhitekt i umjetnik.
