Što povezuje grb Republike Hrvatske s Farskim otocima i Crnom Gorom?

Najvažnija sporedna stvar na svijetu - nogomet, odnosno aktualne kvalifikacije hrvatske nogometne reprezentacije za Svjetsko prvenstvo koje će se održati 2026. godine u SAD-u, Kanadi i Meksiku, prilika je za kratki pregled simbolike na dresovima reprezentacija kao i zastavama, odnosno grbovima zemalja sudionica. S druge strane, na razinu važnosti koju znakovlje i simbolika imaju u našem društvu imali smo se priliku podsjetiti i ovoga ljeta, primjerice prilikom (i nakon) koncerta Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu (5. srpnja) odnosno Sinju (4. kolovoza) kada su u javnom prostoru dominirale teme poput pojave: zastava sa šahiranim hrvatskim grbom prvog 'bijelog' (srebrnog) polja, zastava Herceg-Bosne (s početnim crvenim poljem šahiranog grba), transparenata i majica sa ZDS sloganima i tome slično.

Jedan primjer stvarnog upitnog odnosa prema državnim simbolima – postavljena pokidana zastava Republike Hrvatske u Splitu krajem svibnja 2023. godine, čime je prekršen članak 5. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske: 'Zabranjeno je javno isticati dotrajale, neuredne, poderane ili na drugi način oštećene grb ili zastavu Republike Hrvatske'

Žestoki verbalni sukobi pro et contra o ovim temama mogu se činiti bespotrebni, ali nam govore kako su simboli nesumnjivo izuzetno moćni, pa čak u dovoljnoj mjeri da pojedince nezadovoljne njihovom uporabom izazovu i na radikalno fizičko uništenje. Tako je primjerice upravo u vrijeme kada se u Zagrebu održavao Thompsonov koncert, u mjestu Žepče (u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine) zapaljena zastava ne samo nekadašnje Herceg-Bosne (1991.-1996.), nego i aktualna zastava Republike Hrvatske - zanimljivo obje sa šahiranim grbovnim štitom početnog crvenog polja! Istodobno, hrvatske zastave s grbom prvog 'bijelog' (srebrnog) polja ili takav grb, bez ikakvih totalitarnih simbola, su i dalje neutemeljeno proglašavane zastavama 'tzv. NDH' ili 'ustaškom šahovnicom', primjerice u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Lokacije u Splitu na kojima je početkom 2024. bivša gradska vlast uklonila murale s prikazom hrvatskog grba početnog srebrnog ('bijelog') polja na kacigi ilustrativnog vojnika iz Domovinskog rata. Hrvatska novinarka i dokumentaristica M. Vrsaljko nedavno je istovjetan mural u Benkovcu opisala kao mural 'ustaškog vojnika' (30. kolovoza 2025.)

S druge strane, bitno je istaknuti kako je u samoj Republici Hrvatskoj medijsko prokazivanje 'ustaškima' upravo takvih zastava i grbova u međuvremenu uglavnom utihnulo, čemu je nedvojbeno pridonio i jasan stav Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o tom pitanju obznanjen 5. lipnja tijekom znanstvenog skupa o hrvatskom povijesnom grbu održanom u Zagrebu. No, treba se zapitati hoće li (neki) mediji iz Crne Gore (ili pak neke zastupnice Hrvatskog sabora?) i znakovlje Hrvatskog nogometnog saveza uskoro proglasiti 'ustaškim'? Naime, upravo s nogometnom reprezentacijom Crne Gore jedanaest izabranika Zlatka Dalića susrest će se 8. rujna 2025., dok aktualni logo HNS-a (tj. organizacije pod kojom reprezentacija Hrvatske nastupa još od 1990.) sadrži upravo – za sve neupućene – stilizirani šahirani štit s početnim 'bijelim' tj. srebrnim poljem!

Prvi grb Republike Hrvatske s početnim srebrnim ('bijelim') poljem korišten na policijskim kapama tijekom kolovoza/srpnja 1990. godine; Aktualni logotip Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) – osnovanog 1912., u okviru kojega je uklopljen i vizualno nepotpuni srebrno-crveni šahirani štit 5x6 s početnim srebrnim (bijelim) početnim poljem prvog reda u glavi štita (desno i sredina): Vrlo slično znakovlje (sa zvijezdom petokrakom) korišteno je i u periodu SFR Jugoslavije (lijevo)

Međutim, današnji nogometni ispit na dalekom sjeveru Europe – u Tórshavnu – gdje će Farski otoci i Hrvatska 5. rujna odigrati ukupno drugu utakmicu ovih kvalifikacija prilika je za osvrt i na neke druge grbove iz aktualnog državnog heraldičkog znamenja. Tako grb Farskih ili Ferojskih otoka (otočne skupine na sjeveru Atlantika u sastavu Danske, ali s vlastitim parlamentom) podsjeća na znamen Istre iz stilizirane krune grba Republike Hrvatske.

No, dok znamenje Istre predstavlja plavo polje s prepoznatljivom zlatnom kozom crvenih rogova i papaka, Farski otoci na svom grbu imaju srebrnog ovna s crvenim isplaženim jezikom te zlatnim rogovima i papcima, također na plavom polju. Ne treba zaboraviti, što se odnedavno navodi i u Hrvatskoj enciklopediji, kako bi znamen Istre bio neka vrsta 'govorećeg' grba, odnosno heraldičkog znamena koji svojim likom (koza/jarac kao teriomorfni satir) anagramski sadrži ime zemlje koju simbolizira.

Grb Farskih (Ferojskih ili Ovčjih) otoka površine 1396 km2 i oko 54 900 stanovnika, na kojima je razvijeno ribarstvo, marikultura i ovčarstvo. Logo ferojskog nogometnog saveza koji svojim oblikom podsjeća na nacionalnu životinju – ovna. Slično znamenje Istre u kruni grba Republike Hrvatske

Tako se životinjski lik jarca/koze, u heraldičkoj praksi atribuiran istarskom poluotoku od XVII. stoljeća, postupno razvio upravo iz početnih likova rogatih satira s vinjeta kartografskih djela nastalih između 1583. i 1604. godine. Objašnjenje zašto su se na tim vinjetama našle upravo glave jarolikih/kozolikih satira moglo bi se pronaći u tome što pojam SATIR predstavlja anagram teritorionima ISTRA. Kozi sličan lik ovna spremnog na obranu u javnoj heraldici Farskih otoka koristi se od XV. stoljeća, kada je to otočje još uvijek bilo pod vlašću Norveške. Slično heraldičkom izboru lika jarca/koze (satira) kao općeg znamena Istre, smatra se kako naziv Farskih otoka potječe od riječi 'fær' – što je u staronorveškom naziv za ovcu, dok je na grbu kao simbol otočja prikazan upravo ovan. Takav znamen nalazi se primjerice na srednjovjekovnim crkvenim klupama u Kirkjubøuru, na pečatu kojeg su koristili 'suci' – članovi farskog parlamenta, kao i upravitelj otočja Andras Guttormsson 1533. godine.

Karta Istre Pietra Coppa objavljena u Veneciji 1525.; Coppova karta Istre s likom satira i natpisom 'ISTRIE...' u kartuši, objavljena u redakciji Michaela von Aitzinga (Köln, 1583.); Karta Farskih otoka autora Lucasa Debesa iz 1673. na kojoj je u kartuši prikazan lik ovna s natpisom 'INSIGNIA PROVINCIAE FAEROENSIS'

Nakon norveške vlasti (od početka XI. stoljeća), raspadom Kalmarske unije 1523. Farski otoci su Danskoj pripali faktički, a 1814. i formalno (zajedno s Grenlandom i Islandom). Zanimljivo je kako se farski grb s ovnom prestao koristiti nakon danskog raspuštanja Løgtinga (ferojskog parlamenta) 1816. i nije bio vraćen u uporabu obnovom rada otočnog parlamenta 1852. godine. Koristi se iznova od 1948. godine, nakon što se u rujnu 1946. vrlo tanka većina Ferojaca (50.72 %) na referendumu izjasnila za neovisnost od Danske. Proglašenje neovisnosti 18. rujna 1948. Danska je ipak poništila, ali je prethodno Farskim otocima odobrila autonomiju, koja je na snazi i danas. Tako Farski otoci nisu dio teritorija Europske unije (pristupanje kojoj su odbili na referendumu 1973.), dok su stanovnici otočja istodobno EU građani – zahvaljujući državljanstvu Kraljevine Danske koje su dio.

Detalj kolorirane karte Jadranskog mora ('Le Golfe de Venise') V. M. Coronellija iz 1688. s grbom pripisanim Istri na kojem je koza s uzdignutom lijevom prednjom nogom; Slično prikazan lik ovna na pečatu A. Guttormssona iz 1533. godine; Osobita vrsta ferojske ovce ('Føroyskur seyður') i ovan prikazan na otočnoj poštanskoj markici iz 1979. godine

Neposredno nakon posjeta dalekim i autonomnim Farskim otocima reprezentacija Hrvatske će se u Zagrebu 8. rujna susresti s izabranom vrstom susjedne Republike Crne Gore. Heraldička poveznica ovih dviju zemalja je još jedan životinjski lik – lav odnosno heraldički leopard. Naime, u aktualnom crnogorskom heraldičkom znamenju nalazimo likovno prikazan lik zlatnog lava u hodu na plavoj pozadini (u grbovnom štitu) – glave okrenute profilno. S druge strane, u središtu stilizirane krune grba Republike Hrvatske nalazimo tri zlatne leopardove glave na plavom, odnosno tri likovno prikazane glave lava, ali okrenute frontalno – što ih heraldičkom terminologijom čini leopardovim glavama. Prema tome, u grbovnom štitu Crne Gore nalazimo likovni i heraldički prikaz lava, dok je u stiliziranoj kruni grba Republike Hrvatske također likovni prikaz lavljih glava. Međutim, kako su potonje okrenute frontalno u heraldici ih nazivamo leopardovim, iako je u oba slučaja riječ o likovnom prikazu iste životinje.

Aktualni grb Republike Crne Gore i logo crnogorskog nogometnog saveza s istovjetnim znamenjem na kojem je lav u hodu s uzdignutom desnom prednjom nogom; Znamenje Dalmacije s tri okrunjene heraldički leopardove glave (frontalno okrenute glave glava) u kruni grba Republike Hrvatske

Dok je heraldički lik lava u grbovnom štitu Crne Gore preuzet iz znamenja crnogorske vladarske obitelji Petrović-Njegoš – u okvir kojega ga je pridodao vladika Sava II. Petrović (1735.-1781.) u XVIII. stoljeću – heraldički lik leopardovih glava u grbu Republike Hrvatske, kao što je poznato, danas predstavlja pokrajinu Dalmaciju, iako je riječ o najstarijem zemaljskom grbu cjelokupnog Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Taj je zemaljski grb u uporabi od početka XV. stoljeća, ali sam simbol datira još od sredine XIII. stoljeća kada su heraldički leopardove glave koristili hrvatski hercezi iz roda Arpadovića. Utrnućem te funkcije njihov osobni znamen počeo se odnositi na onaj teritorij kojim su upravljali. Tako je nastao prvi državni znamen Hrvatske i Dalmacije, koji se od kraja XV. stoljeća počeo odnositi isključivo na Dalmaciju, a uz koju se prvenstveno veže i danas – iako ta pokrajina u svojstvu neke administrativne jedinice više ne postoji, osim u nazivu Splitsko-dalmatinske županije.

Grb na štitu hrvatskog hercega Bele (1260.-1269.) iz 1268. godine (herceški pečat); Zemaljski grb Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva na aversu pečata kralja ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda Luksemburškog iz 1411. godine

Poznato je kako je od 1815. pa sve do kraja I. svjetskog rata jedan dio današnje Crne Gore bio u sastavu austrijske krunovine Kraljevine Dalmacije – koja je kao svoj simbol također imala tri okrunjene zlatne leopardove glave na plavom polju. 

Riječ je o području Boke kotorske (tj. današnje općine Herceg-Novi, Kotor i Tivat) zajedno s obližnjom Budvom, koje je Vidovdanskim ustavom 1921. te zakonima i uredbama 1922. bilo priključeno Zetskoj oblasti, odnosno 1929. godine Zetskoj banovini sa središtem u crnogorskom Cetinju. Boka kotorska s Budvom do Sutomora će sastavnim dijelom Crne Gore postati tek nakon Drugog svjetskog rata 1945., dok je nešto ranije – u studenom 1943. bilo osnovano 'Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke'. Zanimljivo je kako su na njegovom trećem zasjedanju (u srpnju 1944.) partizanske vlasti donijele odluku o pretvaranju ZAVNO-a Crne Gore i Boke u 'Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja' čime je naziv Boka bilo u potpunosti izbrisan iz skupa državnog nazivlja buduće Jugoslavije.

Grb austrijske krunovine Kraljevine Dalmacije (1815.-1918.) i teritorij u XIX. i početkom XX. stoljeća od Raba do Spiča; Grafika područja Boke kotorske nastala u XVI. stoljeću

Obnova crnogorske državnosti u okviru socijalističke Jugoslavije 1945. godine – nakon Drugog svjetskog rata (crnogorska država je bila de facto ukinuta 26. studenoga 1918. proglašenjem ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom), nije značila i ponovnu uporabu tradicionalnog crnogorskog grba. Naime, umjesto heraldičkog znamenja s elementima grba obitelji Petrović-Njegoš – koji je uključivao i lava u hodu – prevladala je socijalistička heraldika s crvenom zvijezdom petokrakom, prikazom planine Lovćen iznad Boke kotorske i crkve zadužbine vladike Petra II. Petrovića Njegoša (1813.-1851.). Navedeno znakovlje je dokinuto 1993. godine, kada se u uporabu vraća tradicionalni grb Crne Gore sa štitom na kojem se ističe lav u hodu na crvenom, dok kao čuvar grba služi dvoglavi orao preuzet iz tradicije Ruskog Carstva, kao i heraldičke prakse crnogorskih vladarskih dinastija Crnojevića i Petrović-Njegoša.

Grb Narodne/Socijalističke Republike Crne Gore (1947.-1993.); Grb Republike Crne Gore u sastavu SR Jugoslavije (1993.-2004.); Vladarski grb Crnogorskoga kneževstva i kraljevstva‎, ilustracija iz 1908. godine kada je Crnom Gorom vladao Nikola I. Petrović Njegoš

Tada je Crna Gora još uvijek bila u sastavu Savezne Republike Jugoslavije kao srbijansko-crnogorske federalne države utemeljene 1992. godine nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Konačno je SR Jugoslavija (treća državna tvorevina pod jugoslavenskim imenom u 20. stoljeću!) 2003. bila reorganizirana u Državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru, iz koje se Crna Gora izdvojila nakon provedbe referenduma o neovisnosti u svibnju 2006. godine. Pritom se tanka većina crnogorskih stanovnika izjasnila za državnu samostalnost – 55.5 %. U međuvremenu je (od 2004.) dvoglavi orao kao čuvar grba postao zlatan (tj. 'žute' boje), dok je zastava izmijenjena iz crveno-plavo-bijele (od 1993. do 2004.) u crvenu sa zlatno-žutim obrubom.

Crveno-plavo-bijela zastava Crne Gore (1993.-2004.) - tada u sastavu SR Jugoslavije/DZSCG; Aktualna zastava samostalne Crne Gore osmišljena prema crnogorskim državnim zastavama u između 1852. i 1905. godine

Pod tim znamenjima Crna Gora je 3. lipnja 2006. proglasila neovisnost od DZSCG, a 2012. započela pregovore za pristupanje Europskoj uniji, dok je 2017. godine postala članica NATO saveza. Zanimljivo je kako srpski nacionalisti u Crnoj Gori (prema zadnjem popisu iz 2023. stanovnika Crne Gore srpske nacionalnosti je 32,93 %) danas inzistiraju na uporabi crveno-plavo-bijele zastave (s istim rasporedom boja kao i na zastavi Srbije) s državnim grbom na kojem je lav u hodu na crvenoj podlozi. Takva je zastava bila primjerice istaknuta i prilikom nelegalnog podizanja spomenika četničkom zapovjedniku i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću (1909.-1945.) u općini Berane u Sandžaku (sjeverni dio Crne Gore) – sada premješten u obližnji srpskopravoslavni manastir 'Đurđevi stupovi'.

Zaključno, dok u Crnoj Gori već mjesec dana neoskvrnut stoji spomenik jednom četničkom zapovjedniku iz II. svjetskog rata i poznatom fašističko- nacističkom suradniku zločincu Đurišiću iz iste zemlje i 'kuhinje' nam dolaze neutemeljene osude hrvatskog nacionalnog grba s početnim srebrnim (ili 'bijelim') poljem kao znamenja 'takozvane Nezavisne Države Hrvatske (NDH), na kojem prvo polje šahovnice počinje bijelom bojom...'. Postavlja se pitanje je li u navedenim primjerima riječ o pokušajima zastrašivanja kriminalizacijom nacionalnog simbola (bez obzira je li početno polje hrvatskog grba 'bijelo' ili crveno)? Povijest nas u ovom slučaju uči kako je bitnije tko govori, nego što se govori!