Sutkinja zadarskog Trgovačkog suda oslobođena optužbe za krađu odjeće, evo obrazloženja presude

Tina Grgas, sutkinja Trgovačkog suda u Zadru, nepravomoćno je oslobođena na splitskom Općinskom sudu optužbe za jedno produljeno kazneno djelo krađe. 

Teretili su je za dva učina, oba u prodavaonici trgovačkog društva C&A u centru Supernova Zadar. Prvi datira iz 17. kolovoza 2022. U optužnici se navodi da je prišla policama te uzela haljinu od 300 kuna, jedan prsten vrijedan 39 kuna, suknju od 225 kuna te četiri bluze vrijedne nešto manje od 600 kuna. Odnijela ih je u kabinu, skinula sigurnosne etikete i zaštitu, a potom ih sakrila i odnijela čime je oštetila dućan za 1.138 kuna ili nešto više od 150 eura. 

Drugi događaj zabilježen je 6. rujna. Okrivljena je, navodi optužnica, uzela sako vrijedan 366 kuna te dva para hlača vrijednih nešto manje od 500 kuna. U kabini je skinula sigurnosne etikete i zaštitu, a potom ih odnijela, čime je oštetila trgovačko društvo za 873 kune ili 115 eura. 

Sve skupa, nastala je šteta od 2.012 kuna ili 267 eura. Sutkinju su s odjećom uhvatili na izlasku iz dućana u rujnu, a onda su je pregledom video nadzora optužili i za krađu iz kolovoza.   

Premda se sve dogodilo u Zadru, slučaj je završio u Splitu nakon delegacije predmeta. Glavna državna odvjetnica uputila je u slučaj splitsko Općinsko državno odvjetništvo, a potom je i sutkinja suda u Zadru zatražila delegaciju sudske nadležnosti uz obrazloženje da okrivljena radi u istoj zgradi suda i da je njoj osobno draga kolegica. Visoki kazneni sud odlučio je početkom prošle godine da će se sutkinji Grgas suditi u Splitu. 

Obrana je odmah dala do znanja da će prigovoriti u slučaju izdavanja kaznenog naloga kojim bi sutkinja bila osuđena na uvjetnu kaznu od šest mjeseci s rokom kušnje od godinu dana pa je spis upućen na optužno vijeće koje je potvrdilo optužnicu. 

Prvo ročište održano je u rujnu prošle godine. Na raspravu nisu došli predstavnici oštećene tvrtke, sudu su poslali dopis da ne žele doći na suđenje, niti imaju namjeru aktivno sudjelovati u postupku. Nisu željeli ni postaviti imovinsko-pravni zahtjev, što je bilo posebno značajno za učin od 6. rujna jer se zbog male vrijednosti radi o sitnom djelu krađe pa bi tako ovlašteni tužitelj zapravo bio oštećenik, navodi se u presudi. 

Obranu je okrivljena sutkinja iznijela na raspravi sredinom siječnja ove godine. 

Kategorički tvrdi da nije ušla u dućan C&A s namjerom da išta ukrade. Pojasnila je kako joj je cijela obitelj oboljela od Covida, ona po drugi put. Kada se vratila na posao, dobila je izuzetno složen predmet od četiri tisuće stranica, a tu je bila i njezina sestra koja je imala problema sa suprugom i njegovom ovisnošću o kocki. Sestra joj se javila dok je bila u dućanu. Bila je uznemirena. Sutkinja je u jednom trenutku primijetila da se dugo zadržala u trgovini i da će zakasniti otići po supruga i djecu. Krenula je van dućana, djelatnica ju je sustigla. Ona je razgovarala sa sestrom na mobitel, vratila se u dućan i pokušala razjasniti nesporazum. 

Nekoliko artikala iz dućana je bilo u njezinoj vrećici za shopping, no nije sa njih skinula etikete, niti je imala namjeru otuđiti te stvari. Objašnjavala je djelatnicama da nije krala, kaže da je zaštitar vikao na nju. Došli su i policajci, djelatnica im je pokazala snimke video nadzora. Vidjela je da jedna djelatnica drži više etiketa, rekla im je da to nema veze s njom i da je sve jedan veliki nesporazum. 

Požalila se da su policajci bili neugodni, pogotovo mlađi koji joj je rekao da je može biti sram. Pokazao joj je i jednu snimku krađe parfema. Rekao joj je da je to sigurno ona. Kazala mu je da ih može biti sram što tako pokušavaju riješiti slučaj. 

U obrani je sutkinja navela da je smatrala kako cijelu situaciju može riješiti u dućanu i da se ovako nešto može svakome dogoditi. Istaknula je kako su artikli imali etikete, što je jasno vidljivo na snimkama video nadzora. 'Koji to kradljivac ne bi uklonio etiketu ako je njegova namjera bila otuđiti artikl?', zapitala se sutkinja. 

Torbu joj je prekopala djelatnica dućana. Navukla je zavjesu pa nije vidjela što se događa. 

'Mogli su mi tako kazati da su pronašli tko zna koliko ukradenih stvari. Na kraju su rekle da su bile tri, a znam da potvrda o oduzetim predmetima glasi na četiri pa mi nije jasno. Osobno nisam dobila ništa na potpis, nego je to naknadno napravila zaštitarka', kazala je okrivljena. 

Ustvrdila je kako se na snimkama video nadzora vidi da 17. kolovoza nije bila u doticaju s ukradenim artiklima. 

'Ako je nekom moja banalna navika vezana za odlaganje stvari izgledala kao osnovana sumnja, meni je to neprihvatljivo. Nisam zaslužila ono što proživljavam. Moja namjera nije bila protupravno postupanje, ali moram naglasiti da ipak osjećam moralnu odgovornost zbog toga što sam išetala iz dućana ne plativši artikle, međutim, to nije bila namjera otuđenja, već isključivo posljedica mog rastresenog stanja zbog briga oko sestre koje su me užasno opteretile. Nakon svega, krenula je medijska hajka na mene, bez bilo kakvog uporišta u stvarnim činjenicama. Ne mogu reći da me sve skupa nije pogodilo. Moj život se promijenio iz temelja, ali savjest mi je čista jer znam što se zapravo dogodilo. Zbog svega sam dobila PTSP. Ne kažem da sam luda, ali ne daj Bože da nešto u trgovini zazvoni, ja se sva stresem. I dalje odlazim u Supernovu, ali ne više u C&A. Sada kada plaćam, opsesivno pitam prodavača je li skinuo zaštitnu etiketu. Imam torbicu u koju jedva stanu mobitel i novčanik', kazala je okrivljena. 

Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da nije dokazano da je počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret pa je oslobođena. 

'Nedokazanost učina djela prije svega se ogleda u nedostatku dokaza koji se odnose na radnju od 17. kolovoza. Sud je ispitao veći broj svjedoka te je vrlo precizno pregledana snimka nadzornih kamera, i to uz stručnu pomoć informatičara i na velikom ekranu radi preciznosti pregleda snimki. 

U kontekstu materijalnih dokaza, teza o učinu kaznenog djela od 17. kolovoza trebala bi proizlaziti iz snimki više nadzornih kamera u trgovini C&A, a u samoj optužnici ODO Split tvrdi da glavni dokaz proizlazi iz DVD snimke nadzorne kamere. 

Kada se dovede u vezu sadržaj snimki s popisom predmeta za koje stoje da su ukradeni 17. kolovoza, sud je primijetio, odnosno, svojim očima vidio da okrivljenica uopće nije bila u doticaju ni sa kakvom suknjom. Jedinu haljinu s kojom je imala doticaja okrivljenica je vratila na vješalicu, a u doticaju je bila samo s jednom bijelom bluzom koju je vjerojatno uzela s mjesta koje se ne nalazi u kadrovima pa se ne može tvrditi da istu bluzu nije vratila na mjesto. 

Za preostale tri bluze uopće se ne vidi da je okrivljenica imala doticaja s njima. Sud zaista mora primijetiti da se okrivljenoj na teret stavlja i da bi otuđila prsten, ali je pri tome važno istaknuti da djelatnice trgovine nisu policiji predale snimku kamere koja snima dio trgovine u kojem se nalazi nakit i bižuterija, premda je evidentno da postoji kamera koja pokriva i taj kadar s bižuterijom. Postavlja se pitanje zašto nije izdvojen kadar iz kojeg bi se nedvojbeno moglo vidjeti da okrivljena prilazi izloženom nakitu. Sud ovo smatra jednom od brojnih nelogičnosti koje prate dokazni materijal u ovom predmetu. 

Sud također smatra bitnim istaknuti još jedan detalj, a to je da se komparacijom ulaska i izlaska okrivljene iz trgovine ne može izvesti siguran zaključak da bi torba za kupovinu bila popunjenija pri izlasku. Unatoč relativno nejasnim kadrovima, razlika u popunjenosti torbe bi morala biti evidentna ukoliko bi u istu bila dodatno smještena haljina, suknja i čak četiri bluze. 

Dakle, priložene snimke video nadzora od 17. kolovoza po mišljenju suda na baš niti jedan način ne pružaju čak niti indicije da bi okrivljenica otuđila bilo koji predmet, kamoli vrstu i količinu predmeta prema popisu ukradene robe', navodi se u presudi. 

Sud je procijenio da je za ovu situaciju jedini relevantan bio iskaz djelatnice trgovine koja je imala neposredna saznanja o događaju od 17. kolovoza. Svi preostali svjedoci svoja saznanja crpe ili iz snimki nadzornih kamera ili prepričavanja drugih djelatnica. 

'Naime, za događaj od 17. kolovoza proizlazi da nitko od saslušanih svjedokinja pa i samog zaštitara nije okrivljenu vidio u protupravnom oduzimanju artikala, ali iz svih njihovih iskaza proizlazi da je postojala jedna trajna i kontinuirana priča kako postoji osoba koja se često vidi na nadzornim kamerama i koja je svima bila sumnjiva zbog toga što bi se navodno često vidjela kako šeta po dućanu i razgledava artikle. 

Sud se ne može oteti dojmu da su i sami iskazi usvojili svojevrsnu filozofsku mantru o tome kako je ta sumnjiva osoba upravo osoba koja je sudjelovala u događaju od 17. kolovoza. Pogotovo su iskazi dani u policiji više nego reducirani. Pred djelatnicima policije nitko se nije mogao precizno i jasno izjasniti o činjenici da je 17. kolovoza okrivljena bila uhvaćena u protupravnom oduzimanju artikala, nego se samo spominje činjenica da se priča, da postoji sumnja i stalno se navode iskazi tipa 'to je ona koja krade' i slično. 

Svjedokinja F. Č. navela je da je u jednim crnim ženskim hlačama pronašla sedam, osam etiketa s nekoliko elektromagnetskih zaštita. Sud je ovaj iskaz uzeo s rezervom. Naime, razmišljajući kriminalistički, a s obzirom da svjedokinja tvrdi da je etikete pronašla oko 16 sati, na snimkama je morao ostati zabilježen taj trenutak. Mjesto gdje su izložene crne hlače jasno je vidljivo u većini kadrova, međutim, nitko nije izdvojio trenutak u kojem bi bilo vidljivo kako svjedokinja pregledava policu s crnim hlačama, a osobito se ne vidi trenutak pronalaska bilo kakve etikete. Štoviše, iz priložene snimke video nadzora sud ne može utvrditi niti je li pronašla etikete, gdje ih je i kada pronašla. Ako su etikete uopće i pronađene, ne zna se je li to bio taj dan ili sljedeći dan. Sve će to ostati velika nepoznanica. Kao nepoznanica će ostati i to gdje su uopće te etikete koje je svjedokinja navodno pronašla. Sud postavlja vrlo logično i razumno pitanje, a to je da ako je nekada, negdje i na nekom mjestu djelatnica pronašla etikete, već je iz priloženih i pregledanih snimki vidljivo da okrivljena uopće nije bila u doticaju s navedenim artiklima.

Sud mora izraziti sumnje u tvrdnje svjedoka. Naime, predmetne etikete fizički ne postoje, odnosno, ne postoji nikakav dokaz o njihovom postojanju. Nigdje nisu evidentirane, ne postoje njihove fotografije. Ne postoji dokaz da su etikete doista pronađene, ne postoji dokaz da su pronađene na mjestu na kojem se tvrdi da su pronađene. Ne postoji način na koji bi sud utvrdio jesu li zaštitne etikete samo pokidane ili rezane. 

Bilo bi logično da je taj trenutak kada su pronađene etikete priložen spisu, ali tog trenutka nema. Po stavu suda, ovo se može obrazložiti na samo dva načina. Ili etikete nisu pronađene kako su svjedoci opisali, već se radi o etiketama prikupljenim u dužem vremenskom razdoblju ili je djelatnica etikete pronašla s takvim vremenskim odmakom da ozbiljno dovodi u sumnju vezu okrivljenice s tim etiketama, ali je upravo detektivka izabrala to povezati s osobom koju je očito duži vremenski period imala na nišanu. 

Sumnju u navode o načinu pronalaska etiketa pobuđuje i izostanak bilo kakve parcijalne inventure. Nije napravljen popis robe na stanju i stvarni broj artikala u trgovini. Sumnju u navode o načinu pronalaska etiketa pobuđuje i zapisnik o krađi koji je 17. kolovoza sastavila zaštitarka iako je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru. Sud se zaista mora zapitati koga je to detektivka vidjela i prepoznala na nadzornim kamerama. 

Cijeneći sve izložene u pogledu događaja od 17. kolovoza više je dokaza koji bi bacali sumnju na pravilnost teze same optužbe nego dokaza da bi okrivljenica doista bila počinitelj inkriminiranog učina iz optužnice. 

Sud definitivno i nedvojbeno smatra kako učin djela od 17. kolovoza nije ničim potkrijepljen, ni dokazan. Teza o djelu od 17. kolovoza po mišljenju suda je isključivo produkt ambiciozne želje djelatnica trgovine da stanu na kraj učestalim krađama kojima su često izloženi pa je možda iz banalnog postupanja okrivljenice poput ostavljanja papuča ispred kabine za presvlačenje ili vraćanja robe na vješalicu nakon isprobavanja ili korištenja mobitela kod djelatnica stvoreno uvjerenje da se radi o sumnjivoj osobi koju bi mogli povezati s učestalim krađama', stoji u presudi. 

Što se tiče događaja od 6. rujna, sud je poklonio vjeru obrani okrivljene uz obrazloženje da se radi o vjerodostojnom iskazu koji nije iskonstruiran u cilju izbjegavanja bilo kakve odgovornosti. Vrlo je životan i logičan te uključuje mogućnost da se ovako nešto može svakome dogoditi ako se nađe u stanju akutnog stresa, što dovodi do gubitka potrebne pažnje i koncentriranosti za činjenje i najbanalnijih radnji koje život sa sobom nosi, stoji u presudi. 

'Okrivljena je na raspravi detaljno opisala situaciju i stanje uslijed kojeg je zamišljena i izvan misaonog fokusa procesirajući nekoliko teških tema i obveza u glavi jednostavno išetala iz trgovine zaboravivši da nije platila artikle koje je namjeravala kupiti. Kod krađa u dućanima postoje uobičajeni modusi operandi, a to je da se ukradena roba odjene ispod legalne robe. Okrivljena to nije učinila. Artikle je jednostavno posložila u torbu za kupovinu i iz razloga koje je navela izašla iz trgovine bez plaćanja. 

Kada sumiramo sve činjenice utvrđene u postupku, sud smatra kako zaista nije dokazano da je okrivljena počinila djelo koje joj se stavlja na teret. Za učin od 17. kolovoza smatramo da nema niti jednog dokaza, sve navedeno moglo bi poslužiti kao nekakva indicija. Držimo da nema nikakvog dokaza da bi okrivljena imala doticaja s inkriminiranim postupanjem, a postavlja se i vrlo logično pitanje je li 17. kolovoza uopće bila kakva krađa u trgovini. 

Drugim riječima, zbog nedostatka dokaza da bi okrivljena išta ukrala 17. kolovoza, sud drži kako istoj treba pokloniti vjeru i prihvatiti kako ni 6. rujna nije postupala s namjerom otuđenja i zadržavanja artikala', zaključuje se u presudi.