Sve više djece u Dalmaciji ne kreće u školu na vrijeme: 'Roditelji, probudite se!'

Poteškoće u pažnji, koncentraciji, komunikaciji, loša grafomotorika, emocionalna i socijalna nezrelost - ovo su razlozi zbog kojih sve veći broj djece u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije spremno krenuti u prvi razred.

Lani je gotovo svako osmo dijete (12,6 posto) dobilo odgodu upisa u školu. Prije pet godina taj je broj bio oko osam posto. Riječ je o rastućem trendu koji već desetljeće pokazuje istu sliku: djeca nisu spremna za školu jer više ne žive zdravo i prirodno djetinjstvo - ono u kojem se skače, boji, šara, trči, penje, viče, mašta i razgovara.

Glavni uzroci alarmantnih podataka? Promijenjeni stilovi života, manjak igre i još veći manjak razgovora.

- Mi smo odrasli na ulici, u dvorištu, uz igre s vršnjacima. Danas su djeca u četiri zida, s uređajem u ruci. Roditelji su prezaposleni i često prepuštaju djecu ekranima - upozorava dr. sc. Željka Karin, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Od ukupno više od 4600 djece upisane u prvi razred u Splitsko-dalmatinskoj županiji, odgodu je lani imalo njih oko 580. Kod gotovo 30 posto njih kao dijagnoza je upisana nedovoljna fiziološka zrelost, što uključuje slabu motoriku, grafomotoriku i općenitu razvojnu nezrelost.

- Dijete koje stalno gleda u ekran prima stalne i brze podražaje. Nema međusobne komunikacije, ne razvija maštu, ne razvija neurološke putove važne za intelektualni i motorički razvoj. Ne razmišlja, nego samo prima gotove poruke - pojašnjava Karin.

Tome se pridružuje i nedostatak verbalnih i socijalnih interakcija. Dijete sve manje razgovara s roditeljima, gotovo uopće s vršnjacima. U mnogim obiteljima više nema baka i djedova, nema šire zajednice, a dvorišta su prazna.

Rezultat? Više od 20 posto djece s odgođenim upisom ima simptome poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, a kod 14 posto djece koja su upisana prisutne su govorno-jezične teškoće - od blagih do težih oblika.

- Problem su upravo vanjski čimbenici svakodnevice, kao što je način života, komunikacije i odgoja. I, što otvoreno kažem, zaboravili smo na stare i klasične dječje igre -  ističe Karin.

Županijski Zavod za javno zdravstvo proveo je istraživanje koje jasno povezuje uporabu mobitela s poremećajem pažnje i koncentracije. Djeca koja su koristila mobitel dulje - tijekom nastave ili nakon nje - imala su znatno veće smetnje u pažnji i koncentraciji u odnosu na one koja su ga koristila manje.

U jednom su eksperimentu usporedili dvije škole: u jednoj je bilo zabranjeno unošenje mobitela, u drugoj samo korištenje. Zaključak je nedvosmislen - djeca iz škole bez mobitela pokazivala su bolju komunikaciju, više se družila s vršnjacima i nastavnicima, dok su kod druge grupe i dalje bile prisutne smetnje pažnje i simptomi ovisnosti o ekranima.

- To su stručni i dokazani podaci. Moramo ih kao društvo shvatiti ozbiljno. A prije svega - roditelji moraju prepoznati vlastitu odgovornost -  kaže Karin.

Još jedan zabrinjavajući trend nastao je među roditeljima koji sve češće sami traže odgodu školovanja i donose nalaze u kojima stoji da je dijete emocionalno ili socijalno nezrelo, iako školski liječnici procijene da je spremno.

- Roditelji vjeruju da će dijete starije godinu dana imati bolji školski uspjeh. No, to je pogrešno. Mi smo proveli istraživanje na uzorku od više od 2.000 djece i pokazalo se da djeca kojoj je upis bio odgođen nisu postizala bolje rezultate. Uspjeh je ovisio isključivo o teškoćama grafomotorike, pažnje i hiperaktivnosti - upozorava Karin.

Djeci koja su emocionalno i socijalno nezrela često je bolje da krenu u školu jer se upravo kroz kontakt s vršnjacima razvijaju socijalne vještine.

Zavod godinama vodi preventivne programe za osnovne i srednje škole kroz Službu za mentalno zdravlje i Službu za školsku medicinu. Psiholozi, logopedi i defektolozi rade bez uputnice zahvaljujući sufinanciranju Županije.

Pokrenuli su i inicijativu 'Mobiteli bez škole', koja je krenula iz Splitsko-dalmatinske županije, a neke su škole već zabranile uporabu mobitela.

No, Karin jasno poručuje: 'Zabrane nisu dovoljne. Promjena mora krenuti iz kuće.'

- Roditelji moraju surađivati jer bez njih ne možemo ništa. Elektroničke naprave imaju svoje mjesto, ali ne u ranom djetinjstvu - ističe i apelira na roditelje da maknu djeci mobitel iz ruku i da im vrate djetinjstvo.