SVETA TRI KRALJA Došli su se pokloniti Isusu i donijeli mu tri dara

Danas slavimo blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku. Sveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji mudraci koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. 

U Jeruzalem su došli tako što su pratili betlehemsku zvijezdu. Primio ih kralj Herod, koji ih je želio prevariti jer je htio doznati gdje se Isus rodio kako bi ga mogao ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). 

Kraljevi su različite životne dobi i rase. Time se ističe da svi ljudi trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga. U Svetome pismu nisu spomenuti kao kraljevi, niti se tamo navode imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Jedan kralj je mladić, drugi je zreo muškarac, a treći starac. Također, Melkior predstavlja Europu, Baltazar Afriku, a Gašpar Aziju. I njihova imena iza sebe kriju značajnu simboliku. Melkior, ime najstarijeg kralja, na hebrejskome znači 'kraj svijetla', ime kralja srednje životne dobi, Baltazar, dolazi od asirskog izraza 'Bel-tus-assar', što u prijevodu znači 'Bog štiti njegov život'. Najmlađi kralj, Gašpar, ime je dobio po perzijskoj riječi 'Kaspar' koja znači 'čuvar blaga ili rizničar'.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Odande su kasnije odnesene u Milano i napokon u Köln, u veličanstvenu njemačku katedralu, u kojoj se nalaze i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije.

U našim krajevima svetkovina Bogojavljenja ili Sveta tri kralja obilježena je s nekoliko običaja. Jedan od njih je vezan uz blagoslov vode, odakle i naziv Vodokršće, koji se za ovaj blagdan može čuti na jugu Hrvatske. Dan uoči Sveta tri kralja u crkvi svećenik blagoslivlje vodu. Iz svake kuće jedna od žena dolazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu. Tom bi vodom domaćin kuće poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Ostatak vode bacio bi se na vatru, jer se 'sveta' voda nije smjela prolijevati. Time je kuća i imanje sljedećih godinu dana bili pod Božjom zaštitom.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj rašireniji je bio 'križec' – tako se nazivao blagoslov kuće od strane svećenika. Za tu bi priliku cijela obitelj bila na okupu, a kuća dobro očišćena kako bi spremno dočekali svećenika. Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću i sve ukućane, redovito bi bio počašćen jelom i pićem, te darivan. Prvotno su ti darovi bili u obliku hrane, kolača ili voća, a kasnije, kako se mijenjala ekonomska situacija, taj je dar postao novac.