SVIREPO I AGRESIVNO Šoši i Momčiloviću uvjetne kazne zatvora za napad na Antu Marinovića u zahodu kafića Tenis

Nogometni menadžeri Siniša Šošo i Velibor Momčilović osuđeni su na uvjetne kazne zatvora zbog napada na Antu Marinovića u zahodu kafića Tenis. Događaj se odigrao prije punih 10 godina. Presuda navodi da je Šošo uhvatio Marinovića i držao ga rukama za prsa, dok ga je Momčilović najmanje jednom udario šakom u glavu. Marinović je zadobio povrede teške naravi u vidu krvnog podljeva na tjemenu, hematoma mozga, krvnog podljeva oko lijevog oka te oštećenje oka. 

Šoši je izrečena kazna od 10 mjeseci, a Momčiloviću godinu dana. Rok kušnje im je tri godine. Uračunato im je i mjesec dana provedenih u istražnom zatvoru. Šošo za troškove postupka mora platiti gotovo 40 tisuća kuna, a Momčilović 30 tisuća kuna. 

Obojica su izjavili kako se ne smatraju krivim. Šošo se udaljio iz sudnice prije nego iznio svoju obranu pa je reproducirana snimka njegovog prvog ispitivanja. Tada je kazao da je Marinovića dva puta pljusnuo po glavi nakon verbalnog sukoba, svađe, vrijeđanja i međusobnog naguravanje te da su daljnji sukob spriječili Momčilović i I. Č. Izrijekom je negirao da je Momčilović udarao Marinovića. Kazao je i kako je Marinovića poznavao iz viđenja, da je arogantan frajer i da se drži nešto pametan. Čuo je da mu nešto priča iza leđa pa mu je rekao da ne priča. Šošo je događaj opisao kao dva šamara u WC-u, naguravanje i jebavanje majke. 

Momčilović nije došao do suda pa je reproduciran i snimak njegovog prvog ispitivanja pred tužiteljem. Negirao je djelo, vidio je Šošu i Marinovića kako izlaze iz toaleta uneseni jedan drugom u lice. Ustao je i krenuo prema njima. Rekao im je: 'Što vam je?' Stao je između njih. Iza njega je došao i I. Č. Razdvajali su Šošu i Marinovića, a oni su se naguravali. Pustio je Marinovića koji je posrnuo prema naprijed i pao na prozor. Kaže kako nije zamijetio da je ozlijeđen. Opisao ga je kao starijeg čovjeka sitnije građe, nižeg, ali prilično fizički jakog. Kaže da ga je jedva držao. 

Marinović je događaj opisao drukčije. Tvrdi da mu je Šošo prišao u toaletu i kazao mu: 'Što ti je ono značilo, pičko jedna, da ja nešto muljam s Mamićem?' On mu je odgovorio: 'Kome sam ja to pričao?', a Šošo mu je rekao: 'Majku ti jebem, mene su jebali u zatvoru, a sada ću ja tebe.' Uhvatio ga je s obje ruke za prsa. Došlo je do naguravanja, kada su se našli van toaleta, dotrčao je Momčilović i nekoliko puta ga šakom udario u glavu. Ne zna zašto su ga napali. Kaže da se nije mogao obraniti od Momčilovića jer ga je Šošo držao. 

Svjedok I. Č., prijatelj optuženika, kazao je da je začuo povišene tonove iz toaleta. Momčilović se digao, a on ga je slijedio. Vidio je Šošu i Marinovića kako se svađaju i naguravaju. Tvrdi da ih je Momčilović pokušao razdvojiti. Na raspravi je promijenio iskaz i kazao da je Šošo zamahnuo desnom rukom dva puta, ali da je Marinovića udario samo jednom. Nije vidio da Momčilović udara Marinovića. 

Sud je na koncu poklonio vjeru Marinoviću. Odbačene su obrane okrivljenika i iskaz svjedoka I. Č. Različiti iskazi su indikativni i ukazuju na neistinito kazivanje, zaključeno je. Sudu je logično da I. Č. ne želi svojim iskazom naštetiti svojim prijateljima na optuženičkoj klupi. 

Marinovićev iskaz je prihvaćen kao vjerodostojan, logičan i detaljan. U presudi je zaključeno da nema nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženike. 

Šoši je olakotna bila dosadašnja neosuđivanost, a Momčiloviću to što je roditelj malodobne djece o kojoj skrbi. Otegotna mu je bila prethodna osuđivanost za razna pa tako i za istovrsna kaznena djela. Otegotan je za obojicu bio način na koji je počinjeno kazneno djelo s izrazitom notom svireposti, nasilništva i agresivnosti, dvojica na jednog, i to starijeg i fizički slabijeg muškarca.