Iako se o Titovim vilama puno puta pisalo i govorilo, one još uvijek izazivaju znatiželju i golicaju maštu njegovih podanika. Paradoksalno, ali mnogi mu uopće ne zamjeraju na raskoši u kojoj je živio. Stvoreni kult ličnosti i ispiranje mozgova učinili su svoje. Pozamašan je broj građevina koje je koristio kao rezidencije ili za lov. U Hrvatskoj su one uglavnom na arhipelagu Brijuni. Onaj tko želi posjetiti bivše Titove rezidencijalne kuće mora se obratiti Uredu predsjednika Republike Hrvatske odnosno Milanoviću što njegov ured redovito odbija.
Međutim, rezidencijalnim objektima, prema Odluci Vlade RH o korištenju istih u vlasništvu Republike Hrvatske, upravlja i održava trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. 'Društvo je', piše u birokratskom odgovoru, 'zaduženo za tekuće i investicijsko održavanje rezidencijalnih objekata sukladno strategiji i planovima upravljanja imovinom RH te godišnjim planovima poslovanja Društva'.
Radi se oko 12.000 metara četvornih objekata i oko 400.000 metara četvornih parkovnih površina.
'Održavanje navedenih objekata uključuje: popravke instalacija, obnovu stolarije, stubišta, zamjenu dotrajalog unutarnjeg i vanjskog namještaja, opreme i uređaja, soboslikarske, stolarske i podopolagačke radove, popravke i obnovu ograda i ulaznih vrata, obnovu pročelja i vanjske stolarije, održavanje okoliša objekata i parkova i dr.'.
Uvjete i načine njihova korištenja rezidencijalnih objekata utvrđuje odluka Vlade Republike Hrvatske. Pravo na korištenje rezidencija kojima upravljaju Državne nekretnine d.o.o. imaju visoki državni dužnosnici – predsjednik Republike, predsjednik Sabora, predsjednik Vlade, predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda te glavni državni odvjetnik.
'Na zahtjev ovih državnih dužnosnika, nekretnine mogu koristiti i strani dužnosnici s pratnjom, dok se u iznimnim slučajevima, ako je riječ o događanjima koja promiču kulturne, znanstvene ili gospodarske interese RH, može odobriti korištenje i pravnim ili fizičkim osobama. Prema trenutačno važećoj Odluci o korištenju rezidencijalnih objekata u vlasništvu RH primarna namjena ovih objekata nije komercijalne naravi'.
Državne rezidencije kojima upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. nalaze se u Zagrebu, u brijunskom arhipelagu i na Hvaru. Pojedine nekretnine imaju status zaštićenog kulturnog dobra, a poseban status zaštite imaju okoliš i priroda koja ih okružuje. Objekti s kojima je imao veze Tito uglavnom su na Brijunima.
Foto: Državne nekretnine
Bijela vila, koja je izgrađena 1953. prošloga stoljeća, isključivo za Tita, obložena je bračkim kamenom. Tito je Bijelu vilu koristio kao ljetnu rezidenciju u kojoj je provodio nekoliko mjeseci. I danas je to štićeni objekt, predsjednički, međutim malotko ga posjećuje od onih koji imaju na to pravo. No, vila se provjetrava, uređuje okoliš - kosi se trava, podrezuje drveće i grmlje itd. Sve to plaćaju Državne nekretnine d.o.o. Vilu čuva hrvatska vojaka, pripadnici Počasno-zaštitne bojne. Aktualni predsjednik Milanović je izbjegava.
Mnogi predmeti u interijeru, unatoč protoku vremena, još su iz Titova vremena. U kući su, dakako, i brojna umjetnička djela među kojima slike Ivana Lackovića Croate, Emanuela Vidovića... Vila je imala čak brijački i frizerski salon. U toaletu je, navodno, još uvijek vaga uz pomoć koje je diktator kontrolirao težinu.

Vila Vanga, koja se nalazi na istoimenom otočiću, također je bila Titova rezidencija. Tamo je, navodno, primao najuže suradnike i goste koje je želio zadiviti lažnom skromnošću - vinogradom, vinskim podrumom, plantažom mandarina, limuna i naranči.
Po stazama je Tito na otoku Vangi vozio svoje goste u električnom četverosjedu. Sve je evidentirano; tko je dolazio, koliko se zadržao, kakvo mu je vino ponuđeno. Arhivska vina su i danas u podrumu na Vangi. Vlada RH uporno odbija otvarati državne, nekada Titove rezidencije, za javnost.
Nacionalni park Brijuni redovito je slao zahtjeve Vladi RH za otvaranje Titovih vila za VIP goste, međutim, svaki put su dobili odbijenice. U svakom slučaju, Vanga je bila, čini se, najintimnije mjesto diktatora Tita u kojem se najbolje osjećao, međutim, nije u kući na Vangi noćivao, možda nekoliko puta, nego u Bijeloj vili. Pod stare dane bio je prilično paranoičan. Nije se odvajao od pištolja, spavao je s pištoljem pod jastukom što je radio i u Kliničkom centru u Ljubljani. Prije nego je u Sveučilišnom medicinskom centru u Ljubljani priključen na respirator i bio u induciranoj komi, pod jastukom su mu pronašli pištolj.
Tito je posljednji put na Brijunima boravio 29. kolovoza 1979. i više se nije vratio. Vile na Brijunima su mjesta moći u kojima se vodila politika, vidljiva i nevidljiva, donosile odluke, primali državnici moćnih zemalja, ali i kovali mračni planovi - ubojstva hrvatskih emigranata.

Kad je, pak, u pitanju Vila Zagorje, poznata kao Predsjednički dvori, riječ je o građevini koja je neuspješan politički projekt CK SKH i Titovih najodanijih ljudi u Zagrebu, među kojima je najodaniji bio Vladimir Bakarić.
Drago Ibler je projektirao Vilu Zagorje čija je izgradnja počela 1962. Međutim, klizišta su zaustavila gradnju a formalni naručitelj, tadašnja Vlada NRH, angažirala je druge projektante. Tadašnji utjecajni hrvatski arhitekt Vjenceslav Richter morao je nastaviti projektirati vilu za Tita, ali ne kako je on zamišljao nego kako su mu sugerirali. Utjecajni hrvatski komunisti su, naime, htjeli izgradnjom Vile Zagorje 'vratiti Tita u svakodnevni život iz Beograda u Zagreb', ali u tome nisu uspjeli kao što ni modernističko zdanje Vile Zagorje nije uspjelo. Naprosto je ružno.
Tito se nije dobro osjećao u Zagrebu zato što mu je to bio povratak u stari kontekst: bio je ilegalac, u Zagrebu mu je suđeno u bombaškom procesu, svakodnevno bi ga Zagreb podsjećao na prošlost. U Beogradu nije imao prošlost pa mu je lakše bilo vladati državom iz grada u kojem je bio 'stranac'.
Vila Zagorje napravljena je na tuđoj zemlji, koja je oteta nacionalizacijom. Vlasnik zemljišta bila je obitelj Nikolić odnosno podban Vladimir barun Nikolić.
Vila Zagorje dobiva na važnosti tek kad je predsjednik Tuđman preselio ured u nju. Od toga trenutka Vila Zagorje postaje mjesto, donošenja odluka vremenu rađanja nove mlade države itd.
Za Tita je važnija bila Vila Prekrižje na Pantovčaku jer ju je dao izgraditi njegov politički i ideološki protivnik, poglavnik NDH, Ante Pavelić. Po završetku rata, i Tito je dolazio u Vilu Prekrižje.

Osim vila na Brijunima, za Tita su bila jako važna još tri objekta na teritoriju sadašnje Republike Hrvatske – Vila Dunavka, dvorac Tikveš i Objekt 99 (Vila izvor u Plitvica Selu).
Vila Izvor nazvana je po vrelu potoka Plitvica koji se pretvara padom u najveći slap na Plitvičkim jezerima. Tito je u njemu boravio nekoliko puta i to zbog lova. Namjena gradnje je bila iz posve drugačijih razloga.

Gradnja je počela 1949., nakon sukoba sa Staljinom, a gradili su je informbiroovci, odnosno jugoslavenski komunisti koji su optuženi da podržavaju Staljina i koji su zbog toga osuđeni na robiju. Mnogi od njih su lažno optuženi, ali tim gore po njih. U slučaju sukoba sa Staljinom, Vila Izvor bila je još jedno zdanje u koje bi se mogao skloniti. Da bi kamuflaža bila bolja, zgrada je zidana od kamena s Medvednice, zelenog. Međutim, kad je Staljin umro, Titu je Vila Izvor dobrodošla zbog lova, ali i pripadnicima njegovih tajnih službi i visokih oficira JNA za zabave, nakon Titove smrti, naravno.
Mediji su dokumentirali da je Tito na Plitvicama ulovio medvjeda od 350 kg. Istina je, međutim, da je bila riječ o medvjedu kojeg su odmalena djelatnici Parka prirode hranili i kad je izrastao u diva namjestili da ga Tito ustrijeli.
'Ova neman nije umakla mirnoj ruci i oštrom oku lovca Josipa Broza Tita!', raspisali su se tadašnji mediji uz fotografiju.
Vila izvor danas propada iako je ravnatelj NP Plitvička jezera prije samo tri godine izjavljivao da namjerava da je želi 'za nekoliko godina pretvoriti u reprezentativni Znanstveno-istraživački centar za klimatske promjene'. Štoviše, platio je i tehničke dokumentacije i brojne elaborate. Tresla se brda, rodio se miš. Na upite o Vili Izvor uopće ne odgovara niti dopušta posjet zgradi. Postavljena je rampa i stavljen lokot.
Bajkeri, sudeći prema naljepnicama, dođu do rampe, stanu, zalijepe svoj amblem i vrate se. Za razliku od Kovačevića, uprava NP Kopački rit zna upravljati zgradom koja je bila u službi Titove diktature. Oni su dvorac Tikveš, koji je Tito koristio kao lovačku kuću, obnovili u prezentacijsko edukacijski centar. Radi se o multimedijalnom i interaktivnom postavu koji posjetiteljima približava sve najvažnije osobine i prirodne fenomene Kopačkog rita. A tu je i stručno vodstvo što je jako važno na takvim mjestima jer Kopački rit i dvorac Tikveš posjećuju brojni strani i domaći posjetitelji.
Kompleks dvoraca Tikveš sastoji se od Novog dvorca s aneksom i Starog dvorca iz 19. stoljeća. Mjesto je bogato poviješću, a ne opterećeno. U Tikveš su dolazili Habsburgovci, Karađorđevići i Tito sa svojom svitom. I njihovi gosti, naravno.
Nakon što je 1697. posjed dodijeljen princu Eugenu savojskom, sinu cara Leopolda I., počelo se na njemu raditi. Dvorac je dao izgraditi nadvojvoda Friedrich Habsburški. Dugo je služio kao ljetnikovac, lovačka kuća, a posjetio ga je i Franjo Josip I. Dvorac je stradao 1818., ali je sagrađen novi u klasicističkom stilu. Nakon 1945. , Tikveš je nacionaliziran i pretvoren u državno lovište. Tito je u Tikveš dolazio s komunističkom elitom zbog lova. Tamo su bili i Brežnjev i Čaušesku i ostali diktatori.
Draganu Škrtiću, tada mladom policijskom specijalcu (a u Domovinskom ratu najvažnijem čovjeku iz osiguranja predsjednika Tuđmana), Tikveš nije ostao u lijepom sjećanju. Policijski specijalci su naime bili vanjsko osiguranje, budući da je prvi krug Titovih čuvara bio iz vojske, JNA. O specijalcima, koji su morali osiguravati Tita i po kiši i po snijegu i po žegi, nitko nije brinuo. Znali su biti bez sna i bez zamjene i pod dvije noći. Nitko o njima nije brinuo, morali su ga čuvati i dok pada kiša i dok pada snijeg, smrzavali su se.
'Nikad se u životu nisam smrzao kao jednom, kad je Tito došao u lov u Tikveš. Uopće nismo spavali nekoliko dana, pokušavali smo ložiti vatru vani, malo se ugrijati, a Tito i ekipa love, zabavljaju se', ispričao je.
Nakon Titove smrti, dolasci u dvorac Tikveš su se prorijedili, a vrijeme agresije na Hrvatsku , dvorac je opljačkan. Od 1999. je dan na upravljanje Parku prirode Kopački rit. Kompleks je obnovljen prije nekoliko godina. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 61.066.740,42 kuna, od čega je 85 posto financirano iz Fondova Europske unije, a 15 posto su Javna sredstva – Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.

Još je jedna vila vezana za Tita, a riječ je o Vili Dunavka na imanju Pajzoš pokraj Bapske u zapadnom Srijemu, nedaleko od Šarengrada i Iloka. Imanje Pajzoš je bilo u vlasništvu obitelji Eltz iz Vukovara. Poslije Drugog svjetskog rata imanje je nacionalizirano. Tito i Jovanka su se u tom dvorcu vjenčali i to tajno 1952. Bio je to politički brak. Jovankin je kum bio general Ivan Gošnjak, tadašnji zamjenik ministra obrane, a Titov Aleksandar Ranković, tadašnji ministar unutrašnjih poslova. Dakle, prvi čovjek vojske i prvi čovjek milicije (policije), uključujući i tajne službe. Tito je dolazio u Pajzoš, ali samo zbog lova. Imanje je danas u vlasništvu Republike Hrvatske.
***
Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.