Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Jesu li Ževrnja i Baldasar bahati ili samo blesavi?
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Jesu li Ževrnja i Baldasar bahati ili samo blesavi?

Lakrdija na sjednici Županijske skupštine prošla bi gotovo nezapaženo, samo da nije plasirana i tvrdnja da Ževrnja prima 14 tisuća kuna mjesečno. A nije, nego 18 tisuća

PONEDJELJAK Crna Guja iz Banovine

Postoji u Banovini čovjek imena Drago Davidović. Baldasarova desna ruka i glavni operativac, a neki će kazati i siva eminencija gradske vlasti. Crna Guja, ako ćemo biti zločesti.

Davidović egzistira u gotovo blaženoj anonimnosti: on odrađuje stvari u pozadini, planira i provodi akcije, a sve nekako prolazi bez većeg interesa javnosti. Sakrio se čovjek iza neobične titule 'pročelnika Ureda Grada' i u miru se posvetio poslovima raznih vrsta.

Uglavnom, slijedom očito poremećenih odnosa u Banovini ali i u splitskom SDP-u, doznali smo da je gospodin ovog proljeća bio na izletu u Španjolskoj. Nekoliko dana obilazili su se restorani i noćni klubovi, a bogme se stiglo pogledati i jednu utakmicu Real Madrida. Ništa sporno, samo da nije jednog malog detalja i zlobne optužbe da putovanje nije platio sam, već da ga je počastila španjolska tvrtka koja zadnjih godina intenzivno postavlja vjetroelektrane oko Splita.

Kako to obično biva kad se ima nešto za sakriti, Drago Davidović u ovom slučaju propao je u zemlju. Nigdje ga nema. Ne javlja se na telefon, bježi punim sprintom kad ugleda kojeg novinara, a fotoreporteru koji je nakanio uslikati ga poručio je da će priliku za to dobiti 'kad ga budu vodili u zatvor'.

Eto, barem je zadržao smisao za humor.

Po običaju, Baldasar o cijelom slučaju nema pojma, a u zadnjih desetak dana nije se stigao ni raspitati.

UTORAK Preuzvišeni aterirao

Dok gradonačelnikov najbliži suradnik muku muči s prozivkama, njegov koalicijski partner - vječno smireni, građanski & etični bivši don Ivan Grubišić - ovog tjedna osvrnuo se oko sebe i shvatio da je ostao potpuno sam. Svi su ga, jadnog, napustili: i jedini kolega u Saboru Jakša Baloević, i dvojica gradskih vijećnika Damir Vidošević i Tomislav Alujević Grgas. O posvađanoj i podijeljenoj ekipi u Županijskoj skupštini da ne govorimo, tek ondje je pravi kupus.

Ovog tjedna čovjek se nakon šest mjeseci odmora vratio u Gradsko vijeće, gdje se u pravilu zadrži najkasnije do stanke za ručak, mada ni dotad ništa ne progovori. Samo sjedi, kontemplira, drijema i koluta očima.

O propuštenim prilikama, osobnim zabludama, propalim ambicijama i ljudskoj prevrtljivosti definitivno ima vremena za razmišljati. Možda bude prilika i za kakvu samokritiku.

SRIJEDA Ževrnjina bahata revolucija

A dok se Ivan Grubišić bavi građanskim, etičnim i spiritualnim, županu Zlatku Ževrnji puno je draže ono konkretno. Materijalno. Dozlogrdilo mu je iz godine u godinu promatrati kako prima sve manju i manju plaću, pa se dosjetio revolucionarnom rješenju: on će je povećati, a u javnost će plasirati bezobrazno objašnjenje da je odlučeno kako se županova plaća 'neće smanjivati'.

Lakrdija na sjednici Županijske skupštine prošla bi gotovo nezapaženo, samo da nije plasirana i tvrdnja da Ževrnja prima 14 tisuća kuna mjesečno. A nije, nego 18 tisuća.

I da nije objašnjeno kako čovjeku treba dati više para 'jer vodi najveću županiju s puno otoka, pa koji put s kraja na kraj prevali i sto kilometara'. Kao da to plaća iz svog džepa.

Uglavnom, dok je Vlada sama sebi povećavala plaće, rasla je i županova. A kada je krenulo smanjivanje, čovjek je za sebe i svoje zamjenike izmislio osigurač. Više mu neće padati.

Osamnaest tisuća kuna mjesečno valjda mu je dovoljno.

ČETVRTAK Je li gradonačelnik baš toliko blesav?

Gradsko vijeće Splita tradicionalno se zaplelo u beskrajnim i besplodnim raspravama o svemu i svačemu, zabavljali se ljudi od devet sati ujutro do sedam sati navečer - kada su najednom shvatili da nisu ni dospjeli do teme koja ih svih najviše svrbi. Turističke palače.

Pa će o tome idućeg tjedna.

Svakakve priče isplele su se oko slučaja koji je u našoj maloj provinciji poprimio gigantske rasprave, makar zasluženo jer se u lokalnoj politici ništa drugo pod milim bogom ni ne događa. A priča je u osnovi dosta jednostavna: Baldasar je naumio nešto začeprkati po onoj ruševini nasred Rive, pa je ispalo da će od svih mogućih sitnih lokalnih poduzetnika, ugostitelja i prevaranata posao dopasti baš sponzoru njegove kampanje.

Slučajnost? Nije nemoguće, jer izgleda nevjerojatno da je gradonačelnik toliko blesav da je sam sebi zabio ovako spektakularan autogol. Čak i ako se radi o Baldasaru.

A opet, možda se i on razbahatio poput župana Ževrnje, pa misli da mu može proći sve što zamisli. A neće, sve dok su tu preostali moralni giganti iz Gradskog vijeća.

PETAK Sukob veličina

U međuvremenu traje i dramatičan sukob u splitskom HNS-u, stranci čije bi članstvo valjda moglo stati u jedan malo pristojniji zahod. Pobunio se stanoviti Pjero Baranović, novopečeni šef gradskog kotara Meje, koji je ugrabio fotelju u suradnji s HSS-om i HDZ-om i mimo vlastite stranke. Pa se našao na udaru ostatka te principijelne ekipe.

U kojoj, naravno, ionako ne znaš tko je beskrupulozniji i besramniji, mada usporedo s padom rejtinga i broja glasova na izborima svaki put znaju dodatno iznenaditi. S uzbuđenjem ćemo pratiti trakavicu u Hrvatskoj narodnoj stranci, iako smo iz nje dosad doznali jedan jedini nepoznat podatak.

Iako ih je u Splitu malo, većina je rodbinski povezana. Dogradonačelnikova sestra udana je za polovicu HNS-ovih gradskih vijećnika, a od njihovog političkog rada prosperirao je i otac/punac. Mašala. 

SUBOTA Otpad i otpadnici

Hrpu likova nabrojanih od početka ovog teksta srećemo svakodnevno na ulicama, premda se svijet ne bi srušio ni da jednog dana jednostavno iščeznu iz javnog života. Da ispare, dematerijaliziraju se.

Jedna od rijetkih prilika u kojoj bi se ipak mogli pokazati korisnima pojavit će se iduće subote, za kada su nevladine udruge zakazale prosvjed zbog najavljenog uvoza i spaljivanja otpada u pećima Cemexa u Kaštelima. Kad već neće lokalni političari, hoće obični građani. 

Čudna je to, gotovo nevjerojatna priča: da Split uporno i konstantno zahtijeva više para i ovlasti, a istovremeno ga nije briga što se događa u njegovom predvorju. Kao da priroda poznaje granice i beskonačnu besmislenost sustava javne uprave u Hrvatskoj.

Ili je možda ipak problem u Cemexu? Moćna tvrtka uspješno je neutralizirala medije (vlasnike oglasima, novinare studijskim putovanjima), pa sustavom iscrpljivanja gotovo uvjerila javnost da je spaljivanje otpada poželjno, još malo pa zdravo.

Ževrnja? Baldasar? Itko?

NEDJELJA Šala mala

Da tjedan ipak ne prođe bez humora, eto nam Ministarstva prometa i Hrvatskih cesta. I njihovog obećanja da će brza cesta Solin - Klis biti gotova za manje od dva mjeseca.

Pripremimo šampanjac.


Vaša reakcija na temu