Tjedni pregled: Što za uhljebe znače riječi 'rad' i 'uspjeh'?

PONEDJELJAK Bagerima na kazalište

Za divno čudo, tjedan nam je započeo uz jednu dobru vijest: gradska vlast odlučila je konačno srediti prostor ispred zgrade kazališta, odnosno sramotnu nakupinu ispucalog asfalta, jedne tužne palme, nepropisno parkiranih autobusa i silnog komunalnog nereda, što se samo pod utjecajem bunike eventualno može nazvati gradskim trgom.

Sredit će ga, dakle, nakon javnog natječaja, za kojega se možemo samo nadati da će bit zakonit, uredan i normalan. Kakve smo sreće i kakvog iskustva imamo s Banovinom, šanse da će se nešto izjaloviti daleko su veće od statističkih. S druge strane, ovaj put barem znamo da postoji ozbiljna namjera da se nešto napravi: za isti trg, naime, već su bili raspisivani kojekakvi natječaji, samo što se to uvijek zgodno događalo baš u periodu uoči izbora.

UTORAK Imaginarna obilaznica

Silno smo se razveselili kad su se gospoda iz Hrvatskih cesta konačno spustila do Splita kako bi nam objasnila gdje je, dovraga, zapelo s tom obilaznicom do Omiša i dokad ćemo se gužvati i nervirati u krkljancima na cesti, od jutra do sutra. I eto ti njih ovog tjedna na važnom sastanku kod župana Zlatka Ževrnje, samo kako bi nam objavili da ćemo čekati još dobrih desetak godina.

Nije baš sasvim jasno što je ekipa radila u zadnjih tri godine, otkako su preuzeli tvrtku, osim što su nastavili tradiciju svojih prethodnika koji su se silno trudili čačkati nos i ignorirati ovaj dio Hrvatske. Istina, navodno su nešto petljali sastavljajući novi projekt, koji se svodi na izmjenu trase i ucrtavanje još imaginarnije trajektne luke u Krilu Jesenice. Kad im toliko treba za smisliti projekt, nije ni čudo da će gradnja trajati punih sedam godina.

Ako je ikada bude.

A kako nam ne bi bilo dosadno, Hrvatske ceste čak su platile oglas preko cijele stranice Slobodne Dalmacije i ulupale silne pare da bi nama, valjda maloumnima, još jednom iznova sve objasnili. I onda kukaju da im vječno fali love.

SRIJEDA Galantni Baldasar i cicije sa Sveučilišta 

Novca, naravno, nikad dosta, pa ni Sveučilištu. Jadnici, toliko su šparni da je inauguraciju novog rektora - za koju je on sam lažno tvrdio da je  potpuno besplatna - iz svog džepa s 25 tisuća kuna platio Grad Split. Odnosno, platili smo je svi mi zajedno.

Kako i zašto? Pojma nemamo: Šimun Anđelinović tražio, Ivo Baldasar mu odobrio. Da je bar tako široke ruke i kad se radi o asistentima za djecu s posebnim potrebama.

Možda gospoda iz Sveučilišta imaju problem s likvidnošću, jer drugog razumnog objašnjenja jednostavno nema. Valjda im je bilo šteta skinuti oročenje s onih 114 milijuna kuna koje ljubomorno čuvaju na banci...

ČETVRTAK Regionalni centar za razbacivanje

Ni Županija se nije baš nešto pretrgla kako bi novom rektoru priredila malo raskošniju dobrodošlicu na dužnost, iako znamo da barem ona ima love za bacanje. Evo, recimo, jednog slatkog primjera: na fantomsku tvrtku naziva 'Regionalni centar čistog okoliša d.o.o.' - u stvari poligon za zapošljavanje stranačkog kadra, koji bi se navodno trebao baviti izgradnjom centra za gospodarenje otpadom u Lećevici - u devet godina utukli su točno 10.627.041 kunu.

Deset milijuna kuna. Za ništa. U narodu ima i sočnijih izraza za ovo, ali bit ćemo pristojni.

I kao da to nije bilo dosta, kao da nije dovoljno bizarno plaćati sedam ljudi koji skoro cijelo jedno desetljeće nisu prstom mrdnuli da bi se riješilo jedno od najosnovnijih pitanja uređene ljudske zajednice, eto ti još slađeg podatka: Državna revizija otkrila je da se gospoda nedavno počastila čak i 'novčanim dodatkom za uspješnost u radu'. Sitnica, ukupno 144 tisuće kuna.

Nema tu nikakvih nejasnoća: problem je u činjenici da pojmove 'rad' ili 'uspjeh' uhljebi tumače znatno drugačije od običnih smrtnika.

PETAK Tko ne spava mirno?

U Ulici Hrvatske mornarice, onoj koja odvaja Split od meke hodočasnika zvane 'Joker', pod automobilom je poginula žena. Nesretnica je pretrčavala cestu na mjestu gdje to svakog dana rade stotine i stotine drugih.

Tamo gdje se - da je bilo ispoštovati barem ono što smo sami zamislili, zacrtali i predvidjeli - trebao nalaziti pješački pothodnik.

SUBOTA Drži vodu... Godinu dana 

A u nesretnoj školi Dobri, kojoj ionako prijeti postupno gašenje jer je normalan život u centru Splita sve manje moguć, pa slijedom toga ondje nema ni previše učenika - opet se srušio strop, nakon samo godine dana. I još se to pokušalo skriti od roditelja tako što se u školskom programu najednom pojavio 'odlazak u kino i obilazak gradskih muzeja'.

Možda najbolje da školu odmah zatvore i pretvore u hotel.

NEDJELJA Slatka mala laž

Kad je postalo jasno da ćemo ovih dana na tapetu imati Hajduk, na jednoj od sjednica Gradskog vijeća koje podsjećaju na beskrajno mrcvarenje žrtve zlostavljanja od strane samih zlostavljača, samo se čekalo kad će progovoriti Luka Podrug. On u tom ritualu uvijek iznova uživa i žustar je, kao onda kad je objašnjavao zašto bi Kerum trebao staviti svoju upravu na Poljud, da bi ekipa u samo godinu dana uspjela naslagati 50 milijuna kuna minusa.

Uglavnom, eto Podruga ovog tjedna uz fanfare i raskošan medijski tretman - koji je obično obrnuto proporcionalan sa smislenošću njegovih istupa. Očekivali smo puno, a dobili samo jednu malu bijednu neistinu da se Hajdukov račun za struju i vodu plaća iz gradskog proračuna.

Ajde Luka, možeš ti i bolje...