Tradicija gradnje nebodera u Splitu: 'Arhitektura je u betonu ispisana povijest'

Fotogalerija (23)

O tradiciji gradnje nebodera u Splitu razgovaralo se na okruglom stolu koji je organiziran u sklopu 14. Dana arhitekture na sajmu Saso. 

Jadranka Kiš, viša stručna savjetnica iz Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo pri HGK, koja je uz Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije i Društva arhitekata Split organizirala raspravu na ovu temu, rekla je da oni na arhitekturu gledaju kao na poduzetništvo te da su svjesni da je djelovanje arhitekata u prostoru dugoročno i da imaju značajan utjecaj na kvalitetu života. 

- Stambeni prostor jedan je od najvećih potrošača energenata i zato se posebna pažnja u budućnosti  mora posvetiti energetskoj učinkovitosti. Split ima takvu poziciju da je poželjno mjesto za život, ali prometna infrastruktura nije zadovoljavajuća, kao što ni javni prijevoz nije na zadovoljavajućoj razini - upozorila je ona. 

Neno Kezić, šef Katedre za arhitektonsko projektiranje na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, rekao je da se nakon terorističkog napada 11. 9. u Americi mislio da je to kraj gradnje nebodera jer su se pokazali kao nesigurni.

- Postavljalo se pitanje zbog čega su teroristi srušili Towerse, zašto nisu srušili Kip slobode, koji bi možda zbog simbolike bio bolja meta. Jedan od odgovora je bio i taj da su namjerno ciljali nebodere jer se oni više nikada neće izgraditi isti, a da su krenuli na Kip slobode njega bi lako bilo napraviti jednakog. Neboder multiplicira gradsku parcelu i čini je vrjednijom. Po današnjoj definiciji nebodera to je zgrada viša od 100 metara i po tome Split nema nebodera. Svaki neboder želi biti ikona, želi biti prepoznatljiv - istaknuo je Kezić, a Dražen Pejković je iznio pregled prakse izgradnje visokih zgrada u Splitu kroz povijest.

Naglasio je kako su na današnji dan 1970. godine i službeno počeli radovi na izgradnji Splita 3, a Dinko Kovačić, projektant Splita 3 rekao je da arhitektura u prvom redu služi da građanima omogući bolji život, ali i da je ona u betonu ispisana povijest.

- Kuće su kao i ljudi. Na prozore gledam kao na oći jer se kroz njih vidi nekakva osobnost. Nebodere ne bi trebalo izdvajati kao nešto posebno. Gradili su se za ljude koji nisu bili pripremljeni za takav život. Došli su ovdje tko zna od kud, kao vjetrom nošeni, a odnosi su zapravo ono najvažnje među ljudima i zato sam uvijek nastojao postići zajedništvo prostora i ljudi jer to mora biti program za svaku arhitekturu - poručio je Kovačić.

Ante Kuzmanić, prodekan na studiju arhitekture, govorio je o svojim projektima na Kili i na križanju Bušićeve ulice i Poljičke ceste.

- Koliko god sam se bojao projekta na Kili mislim da su na kraju stanari zadovoljni unatoč tome što je uređeno samo 200 metara ceste, otpao je dječji vrtić, pa zdravstvena ustanova, pa smo skinuli park i na kraju je ostao jedan drvored, ali nije sigurno hoće li tu izrasti ijedno stablo jer ispod ide kanalizacija. Kod projektiranja nebodera na križanju Bušićeve i Poljičke izvukao sam poslovne zgrade prema Poljičkoj i tako stvorio interni protok - opisao je Kuzmanić i dodao da se najbolje prodaju stanovi na višim katovima i da ih kupuju uglavnom ljudi bolje platežne moći.

Pojasnio je i da cijenu stana u Splitu određuju položaj u gradu i orijentacija, ali pri tome nije važno da ona bude južna već da stan gleda na more.

Otto Barić projektirao je Zagrebtower i to je jedini njegov realizirani neboder, a na ovom je okruglom stolu usporedio položaj nebodera u Zagrebu koji označavaju važne vertikale u prostoru s gradnjom nebodera na križanju Dubrovačke i Ulice Domovinskog rata u Splitu i zaključio je kako je to jedna od fokusnih točki u gradu gdje se može dogoditi gradnja nebodera, Splitske banke od 13 katova i još jednog iza njega od 17 katova.

Robert Plejić, docent na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije govorio je o iskustvima gradnje nebodera i o tome kakav oni utjecaj imaju na sliku grada. U svom je izlaganju prošao sve važnije splitske nebodere koje je gradila vojska i zaključio da je Split dobro prošao sa svojim neboderima i to ponajviše zahvaljujući arhitektima poput Stanka Fabrisa i Ivana Vitića. O utjecaju gustoće stanovanja u neboderima u sociološkom smislu govorila je Sanja Stanić s Odsjeka za sociologiju Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije. Istaknula je da je visoka gradnja u sociologiji uglavnom kritizirana, ali da se mora uzeti u obzir i činjenica da su neboderi u Splitu, u ono vrijeme u kojem su građeni, izuzetno kvalitetno i komforno rješavali potrebe stanovništva, ali je naglasila i da ljudi ipak preferiraju živjeti u manjim i nižim zgradama.