'I u Africi je administracija efikasnija!', zavapio je gradonačelnik Ivo Baldasar usred sjednice Gradskog vijeća, gdje je najprije ponižen jer je morao odustati od povećanja prireza, a onda i osramoćen jer mu je propala dosta blesava ideja podizanja kredita od 33 milijuna kuna za zamjenu žarulja na gradskoj rasvjeti.
Redaju mu se neugodnosti jedna za drugom, a onda se on sam dodatno ukopava.
Da, velika je vjerojatnost da je u nekim afričkim državama lokalna uprava zbilja učinkovitija, jednako kao što je sasvim izvjesno da splitski gradonačelnik ni u tom okruženju ne bi previše odskakao. Paralelom s nešto zaostalijim kontinentom valjda nam je htio dati do znanja da je nemoćan, a samo nas je podsjetio da u skoro tri godine u Banovini nije proizveo apsolutno ništa.
Osim cijele serije skandala.
Njih izbacuje kao na traci i nema naznaka da će prestati. Što je još gore, on u svemu ne vidi ništa loše, nego onako prostodušno objašnjava da tako funkcionira politika. I da se valjda cijeli svijet urotio protiv jednog sposobnog i avangardnog gradonačelnika. Dapače, menadžera od zanata.
Kao što je afričkom usporedbom pokazao slabo utemeljenu nadmenost, tako se Baldasar čestim naglašavanjem svoje navodno menadžerske pozicije uporno izruguje stvarno uspješnim poslovnim ljudima. O političarima da ne govorimo: zbog nekih njegovih poteza crvenjeli bi se i kolege s dvostrukim slojem neprobojnog đon obraza.
Jučer nam je najprije objašnjavao da, eto, 67 novih zaposlenih u Banovini ne predstavljaju neko veliko povećanje, iako je nešto kasnije priznao da su ukupni troškovi gradske administracije skočili za deset milijuna kuna.
Deset milijuna. Mašala, tek nešto manje od love koju bi nam oteo kroz veći prirez, samo da u SDP-u nije u tijeku stranački rat i da partijskim kolegama nije neugodno podržavati ovakav tip upravljanja gradom.
Gradom u kojemu je moguće da se u komunalnoj tvrtki - ajde, neka to bude recimo Vodovod i kanalizacija - doslovno lopatama trpaju novi zaposleni, sve redom preko veze, a da nitko od njih stotina i stotina nije primijetio da Splićani pune dvije godine plaćaju nezakonite račune za vodu.
Nije to primijetio ni nadzorni odbor tvrtke, što je dosta logično ako znamo da se ondje stavlja ljude kojima treba 'zahvaliti i na neki način nagraditi' za odanost, umjesto da rade ono što nadzorni odbori u normalnom svijetu rade. Barem ako pitate normalne menadžere, a ne one s iskustvom iz turističke agencije.
Džumbus oko računa nije primijetio ni predsjednik Gradskog vijeća Boris Ćurković, a i to nije neočekivano: čovjek, naime, radi u Vodovodu i kanalizaciji. I to u pravnoj službi. Baš prigodno. Zadnjih godina čuli smo ga jedino kako objašnjava da je u redu i normalno da se bez natječaja masovno zapošljava partijske kadrove, a tek ovih dana nešto je počeo mrmljati o odgovornosti prema građanima.
Uranio, čovječe.
Tako je gdje god se okreneš i svaki put kad pomisliš da ne može luđe - eto ti Gradskog vijeća da te razuvjeri. Epizoda s Vodovodom nešto je bizarnija, jer izgleda zbilja nevjerojatno da će nesposobnjakovići svojom aljkavošću otvoriti prostor za desetke tisuća tužbi građana zbog nezakonitog utjerivanja para, ali svakako nije jedina.
Recimo, eto priče s udrugama: na stol je došao izvještaj kako je u 2014. godini potrošeno 50 milijuna kuna (pedeset milijuna!) na civilni sektor, a u stvari se radi o tablici na stotinjak stranica od koje bi pri samom pogledu razuman menadžer pao u nesvijest.
Svega ondje ima, no stvar se može sažeti u par kratkih crtica: to je Baldasarov vodič za kupnju glasova. Da ne spekuliramo o nečemu drugom.
Slabo vrijedi nabrajati sve te desetke i desetke braniteljskih udruga kojima po Bandićevom modelu on plaća - deset tisuća ovdje, dvadeset tisuća tamo - mahom nejasne i neodređene programe, a prije svega obilježavanja raznih obljetnica. Po samom popisu izgleda kao da braniteljska fešta u Splitu traje cijelu godinu, od jutra do sutra.
Udruge antifašista plaća se za 'dostojanstveno življenje', stotine sportskih klubova - znanih i neznanih, često na istoj adresi i sa istim osobama koje stoje iza njih - za temeljne aktivnosti i turnire; tu su dosta bizarni i teško provjerljivi umjetnički projekti, radionice i škole, razne tribine i susreti.
Zbilja nije pošteno prozivati bilo koga jer ima tu i smislenih i logičnih izdvajanja, pa je možda najbolje čitateljima ponuditi štivo iz linka ispod teksta uz upozorenje da se prije otvaranja dokumenta dobro pripreme i zamisle što bi napravili da su, recimo, oni u poziciji 'gradskog menadžera' Baldasara.
Malo kome bi palo na pamet predložiti podizanje stope prireza.
A ovih pedeset milijuna kuna je, pazi sad, tek kap u moru onoga što kao građani Banovini plaćamo. Iz godine u godinu.
Dokument 'Izvješće o financiranju projekata i programa organizacija civilnog društva na području grada Splita za 2014. godinu' nalazi se na ovom LINKU, točka 39.