Tvrđava Prozor iznad Vrlike: Turci su je osvojili oko 1520. godine i tamo smjestili sjedište nahije

Okolica vrličke tvrđave Prozor naseljena je još od prapovijesti i tijekom antike o čemu nam svjedoči nekoliko različitih nalaza iz same Vrlike ili s obližnjeg brda Kozjak. Tvrđava je sagrađena  na prijelazu 14. u 15. stoljeće na teritoriju cetinskog kneza Ivaniša Nelipića. Prozor se prvi put spominje 1406. godine u darovnici Ladislava Napuljskog kojom taj hrvatsko-ugarski kralj daruje tvrđavu, vrličku župu te vlast nad plemićkim obiteljima Čubranića i Mišljenovića, bosanskom vojvodi i hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. Od 1411. godine utvrda je u posjedu Ivaniša Nelipića. Godina 1421., nakon što je Venecija zauzela dalmatinske gradove, kralj Žigmund Luksemburški će prognanome trogirskom plemiću i ljutom mletačkom neprijatelju Mikcu (Mikaciju) Vitturiju dodijeliti tvrđavu te ljude i novac za nastavak rata s Venecijom.

Već u prvoj polovici 15. stoljeća Turci iz Bosne preko dinarskih prijevoja kod sela Uništa sve češće iz Bosne ulaze u Dalmaciju, a  prva na udaru je srednjovjekovna Vrh Rika (prostor oko izvorā rijeke Cetine). Tražeći sigurnost pod okriljem tvrđave stanovništvo će se preseliti u podnožje Prozora, a s pukom se preselilo i ime, pa je Vrh Rika postala Vrlika, a Prozor će se sve više spominjati kao Vrhrički grad. Utvrdu danas lokalno stanovništvo zove Gradina. Turci će je osvojiti oko 1520. godine i tamo će smjestiti sjedište nahije (manje teritorijalne jedinice) u sklopu kliškog sandžakata. Godine 1572. u svom izvještaju mletačkoj vladi providur Giacomo  Foscari govori o Vrlici kao maloj tvrđavi na turskom teritoriju s posadom od 30-ak vojnika. Različiti turski i mletački dokumenti nastali u prvoj polovici 17. stoljeća spominju tvrđavu, naselje s džamijom i dućanima ispod nje te sajmove (pazare) koji se održavaju u naselju i okolnim selima. U okolici grada spominju se brojni vinogradi te vrlo sladak med. Sredinom 17. stoljeća na jednom od svojih putovanja kroz Vrliku je prošao i u svom djelu Sejahatnama je opisao i poznati turski putopisac Evlija Čelebija (1611.-1679.).  

Mlečani su utvrdu zauzeli u rujnu 1688. godine. Prilikom vizitacije splitskog nadbiskupa Stjepana Cupillija u srpnju 1709. godine, pred Vrlikom ga je dočekao zapovjednik tvrđave koja se tada nalazila u blizini tursko-mletačke granice, a u kojoj se nalazila i kapela sv. Frane. Tvrđava je stradala i 1715. godine tijekom 'Maloga rata' i poznatog turskog napada na Cetinsku krajinu. Turci su tada vojnicima-plaćenicima koji su se u Vrlici predali poštedjeli živote, dok prema stanovnicima zaklonjenima u tvrđavi nisu iskazali takvu milost. Nakon toga je vjerojatno napuštena i nije obnavljana.

Vrlička tvrđava se smjestila na strmoj stijeni odvojenoj od brda Kozjak. S nje pogled seže od podnožja Dinare i cetinskih izvora s jedne, do visova Kamešnice  i Peručkog jezera s druge strane. 

Ulaz u Prozor nalazi se na jugozapadnoj strani gdje su dijelom sačuvane originalne kamene stube. Njima se pristupalo u uski prolaz koji završava visoko postavljenim vratima s kojih se silazilo u glavno dvorište. Odmah do vrata nalazila se mala kapela posvećena sv. Frani. S južne strane dvorišta sačuvana je veća zgrada u kojoj je prema Iusterovom tlocrtu bio stan zapovjednika tvrđave i ostalih časnika. Uz istočni bedem u temeljima je sačuvano više manjih prostorija, tzv. kvartira (kuća za vojnike). Sjeverni kraj tvrđave brani okrugla kula s cisternom u prizemlju pokrivenom djelomično sačuvanom sedrenom kupolom. Čitavim sklopom dominira srednjovjekovni donžon u koji se ulazilo preko zidane rampe i pokretnog drvenog mosta na istočnom pročelju. Po dužini je pregrađen zidom koji prizemlje dijeli u dva dijela. U stražnjem je sačuvan početak sedrenog svoda. Stambeno-obrambena funkcija najbolje se vidi kroz izmjenjivanje uskih puškarnica i strijelnica s lučnim prozorima. Reprezentativna dvorana gospodara Prozora nalazila se vjerojatno na prvom katu donžona gdje su sačuvana dva velika prozora i tragovi kamina u uglu prostorije. 

Obnova tvrđave započela je sada već davne 1988. i naprasno je prekinuta četničkim okupacijom 1991. godine. Godine 2006. nastavlja se s obnovom vrličkog Prozora s ciljem oživljavanja i stavljanja u funkciju ovog jedinstvenog srednjovjekovnog dvorca u unutrašnjosti Dalmacije.

(Do tvrđave se dolazi pješačkim putem kojim se od vrličke pravoslavne crkve do tvrđave penje 20 minuta. Nešto duži put, s puno boljim pogledom na tvrđavu i Vrliku, vodi od ceste Vrlika-Drniš, a započinje stotinjak metara iza zadnjih kuća u Vrlici na spomenutoj cesti prema Maovicma odnosno Drnišu.)