Tvrđave na Braču: Pučišća znaju zvati lukom kula
Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije Piše: Ivan Alduk

Tvrđave na Braču: Pučišća znaju zvati lukom kula

Dalmatinski portal u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije i konzervatorom Ivanom Aldukom donosi serijal o drevnim utvrdama

Brač je najveći dalmatinski otok i kao svaki jedinstven po svojim znamenitostima i spomenicima. Osim toga, njegova Vidova gora najviši je vrh jadranskih otoka - 778 m n/m!  Iako mu ime neki izvodi od ilirske riječi za jelena - brentos - antički pisac Plinija Stariji za njega kaže 'Capris laudata Brattia' - Brač, poznat po kozama. Unutrašnjost otoka je i danas gotovo u potpunosti podređena uzgoju ovaca i koza pa se oko mesa tih životinja odvija i gastronomska povijest otoka. Drugi, i važniji, dio otočne privrede vezan je za stoljetno 'branje' poznatog kamena u velikim kamenolomima oko Splitske, Pučišća, Selaca i u unutrašnjosti otoka. Najranije tragove čovjekove prisutnosti na otoku nalazimo u velikoj špilji Kopačini kod Donjeg Humca. Brojne gradine (prapovijesna naselja - Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selca, Koštilo iznad Bola) i za njih vezane gomile (prapovijesne grobnice) govore nam o životu tijekom brončanog i željeznog doba. Prema arheološkim nalazima najstarije naselje na otoku naseljeno u kontinuitetu do danas  je Škrip iznad Splitske. Predaja je njegovo osnivanje vezala za Enejina putovanja - Eneja je zajedno s ocem Anhizom i sinom Askanijem jedini Trojanac koji je preživio rat s Grcima i spasio se iz goruće Troje bijegom na zapad. Njegova lutanja opisao je Vergilije u svojoj 'Eneidi', a tijekom njih se, kako kažu, zaustavio i na ovom otoku. Veliki broj antičkih i kasnoantičkih lokaliteta smješten je na obali otoka dok se tijekom srednjeg vijeka većina bračkih naselja razvija u unutrašnjosti otoka. Stoljetno otočno središte je bilo u Nerežišćima. Potaknuti sve češćim turskim i gusarskim napadima pojedine obitelji započet će s gradnjom kula i utvrda kako bi zaštitili svoje kuće i posjede. Neke od njih ovdje ćemo opisati.

Kaštel Radojković u Škripu


Kaštel obitelji Radojković smješten je na istočnom rubu Škripa u blizini mjesnog groblja i stare crkve sv. Duha. U zapadnom ogradnom zidu dvorišta sačuvani su megalitski blokovi ilirske gradine zvani 'kiklopske zidine'. Sklop se sastoji se od dvije jednokatnice i trokatne kule na zapadu s ograđenim dvorištem. Prizemlje kule građeno je od većih blokova, a iznutra je presvođeno kamenim svodom. Radi se vjerojatno o mauzoleju jednog od bogatijih otočana koji je živio u rimskom razdoblju. Već u kasnoj antici nad mauzolejom se počinje zidati kula u sklopu bedema naselja. Tu će kulu tijekom 16. i 17. stoljeća nadograditi i utvrditi obitelj Radojković.

Na kuli se i danas vide puškarnice za obranu i mašikuli na konzolama kroz čije se dno na neprijatelja moglo također gađati. Cijeli je sklop pokriven kamenim krovovima sa složenim sustavom odvodnje vode kamenim olucima. U sklopu je smješten Muzej otoka Brača s vrlo vrijednim izlošcima. 



Kaštel Cerineo u Škripu


Preko puta župne crkve sv. Jelene (Helena - majka Konstantina Velikog) sagrađen je 1570. kaštel obitelji Cerinić (Cerineo). Cerinići su jedna od najuglednijih bračkih plemićkih obitelji s brojnim posjedima diljem otoka. Iz ove obitelji potakli su svećenici, malteški vitezovi, soprakomiti (zapovjednici) bračkih galija... Kaštel je nepravilnog pravokutnog tlocrta s dvije dijagonalno postavljene ugaone kule. Velika kula na jugoistoku ima u prizemlju zakošene zidova (skarpa), a na vrhu završava nizom dvostrukih konzola s kamenom pragovima koji su nosili obrambeni zidić. U unutrašnjosti su stambena krila postavljena uz zapadni i južni zid, a uz sjeverni je postojala i manja loža s lukovima na stupovima. Kuće su pokrivene kamenim pločama. Utvrdu je, prema sačuvanom natpisu, počeo graditi Mihovil Šimunov, a završio je 1618. godine njegov sin Jakov. Kaštel Cerineo je najmonumentalniji renesansni utvrđeni dvorac na Braču.


Spomenuti Mihovil Šimunov obnovio je dodatno utvrdio obiteljski kaštel u obližnjoj Splitskoj 1577. godine.  Kaštel se nalazi na istočnoj strani luke (u neposrednoj blizini mjesne crkve) gdje je uz kamenu dvokatnicu u dvorišnom dijelu vidljiva visoka kula s četverostrešnim krovom.

Crkva sv. Ivana u Postirama


Postirska župna crkva sagrađena je na temeljima velike ranokršćanske bazilike s krstionicom koje se i dana svide uz istočni zid crkve. Najstariji dio današnje crkve je njena prostrana apsida. Vjerojatno tijekom 16. stoljeća apsida je na vanjskim zidovima dobila mašikule - otvore na konzolama kroz čiji se donji dio moglo gađati neprijatelje. Utvrđivanje crkava od 15. i 16. stoljeća nije rijetkost u Dalmaciji. S obzirom da se radilo od najbolje građenim objektima koji su mogli primiti veliki broj ljudi - često ih se pretvaralo u utvrde koje su funkcionirale u slučaju iznenadnog napada Turaka, uskoka ili gusara.

Kule u Pučišćima


Pučišća su bračko mjesto s najvećim brojem kula i kaštela (kaštila) pa ih se često i naziva 'luka kula'. Ima ih toliko da ih se trinaest našlo čak i na općinskom grbu, ali do danas nisu sve sačuvane, a najveći broj ih može prepoznati samo stručno oko. Ovdje ćemo opisati one najvažnije. 

Već 1487. sagradio je Ciprijan Žuvetić visoku kulu u dnu današnje luke, a tada na samoj morskoj obali. Žuvetići su staro bračko plemstvo koje se spominje već u 14. stoljeću. Osim ove kule, Ciprijan je 1503. godine u Pučišćima sagradio i crkvu sv. Marije na Batku gdje je i pokopan. Za crkvu je naručio i zvono na kojemu je sačuvan obiteljski grb. Kula je visoka trokatnica s trostrukim konzolama na zadnjem katu koje su nosile prsobran ili mašikule. Zadnji kat kule je naknadno dodan. Pojedine puškarnice na zidovima kule su izvana napravljene u obliku suze!


Nedaleko Žuvetićve kule, na sjevernoj obali luke, krajem 15. stoljeća svoju je kulu sagradila obitelj Aquilla (Akvila). Obitelj se u Pučišća doselila iz Pražnica a kulu je na morskoj obali sagradio Mate Aquilla. Prilikom turskog napada na Brač 1571. godine zapaljena je kuća obitelji koja se nalazila uz kulu. Tom su prilikom Turci opsjedali i kulu jer su sumnjali da se u njoj nalazi mletački vojni inženjer Julije Pompei koji je tada nadgledao gradnju pučiške crkve ali i vodio obnovu mletačkih utvrda u Dalmaciji. Kvadratna dvokatna kula ima zakošene zidove prizemlja (skarpu) unutar koje je smještena cisterna za vodu. Ulaz u kulu je na prvom katu sjevernog pročelja. Iznad ulaza je obiteljski grb (orao koji guta zmiju), a sa strane su križni otvori kroz koje je prolazio lanac za dizanje pokretnog mosta ispred ulaza. Na zidovima su još uvijek vidljive puškarnice, a kula završava trostrukim konzolama koje su nosile mašikule.

Uz kulu (u nekadašnjem dvorištu obiteljske kuće) nalazi se kruna bunara s Kristovim monogramom i natpisom iz Starog zavjeta 'Nomen Domini turris fortissima - Ime Gospodnje najtvrđa je kula'.

Kula Vusio kod Selaca


Obitelj Vusio (Vužić) su bračka plemićka obitelj podrijetlom iz Pražnica tj. Bola (gdje su imali utvrdu na mjestu današnjeg hotela 'Kaštil'). Plemstvo im je dodijeljeno tek u 17. stoljeću kada su se pojedinci iz obitelji istakli kao soprakomiti bračkih galija ali i prilikom oslobađanja tvrđave Klis 1648. godine. Tijekom 17. stoljeća za zaštitu svojih posjeda na istočnom dijelu Brača sagradili su kulu jugozapadno od Selca. Kula je kvadratnog tlocrta s cisternom u prizemlju. Ulaz je na zapadnom pročelju na visini prvog kata i dodatno je branjen manjim bretešom postavljenim na konzolama iznad vrata.


Na prvom katu se na zidovima nalazi pet puškarnica, a u potkrovlju kule sačuvan je dimnjak u širini zida jer su se tu nalazili kuhinja i komin. Sa sjeverne strane su uz kulu prizidane dvije prizemnice s čijih se kamenih krovova nekada tijekom kiše slijevala voda u sačuvani kameni oluk i tako punila spomenutu cisternu u prizemlju kule. Kula je izrazito visoka i vitka kako bi se s njenog vrha što bolje nadzirala okolna visoravan. Do nje se dolazi makadamskim putem koji se u blizini kapelice sv. Mihovila na putu za selački zaseok Nagorinac odvaja prema jugozapadu.

Kula Marijanović u Sutivanu


Na istočnoj strani rive u Sutivanu smještena je četvrtasta renesansna kula koju je po predaji sagradila obitelj Marijanovići. Marijanovići su se doselili na Brač iz Poljica (kneževina uokolo Mosora istočno od Splita) u vrijeme turskih provala, a oni sami su držali da su podrijetlom iz roda Dražojevića - jedne od najpoznatijih poljičkih srednjovjekovnih obitelji. U Sutivanu su krajem 16. st. sagradili kulu na morskoj obali, a naziv 'Jankov dvor' je dobila po kapetanu Janku Marijanoviću. Prizemni dio kule ima zakošene zidove i zidan je velikim blokovima s vidljivim otvorima puškarnica i otvorima za manje topove. Kula je dvokatna s četverostrešnim krovom, a u 18. st. su otvoreni veći prozori te je sred zapadnog pročelja postavljen balkon na konzolama. Na južnoj strani su probijena vrata u prizemlju i nad njima izrađen sunčani sat. Sjeverno od kule je ljetnikovac splitskog pjesnika Jerolima Kavanjina iz 18. stoljeća, s prostranim perivojem iz glavne zgrade.

Zaglav i Mrduja

Kabel između Brača i Šolte tzv. Splitska vrata, tijekom cijele povijesti pa i danas je strateški jako važna točka na Jadranu, a promet kroz njega je oduvijek gust. Na dijelu kanala bliže Braču nalazi se otočić Mrduja koji je još u antici imao značajnu ulogu u plovidbenom putu prema Saloni i Splitu. Na zapadnoj strani otočića su ruševine srednjovjekovne crkvice s četvrtastom apsidom. Prizemlje je presvođeno kamenim svodom, a nad svodom je terasa-osmatračnica za nadzor brodova koje prolaze kanalom. Vjerojatno je korištena i kao svjetionik pa je i danas na Mrduji signalizacijsko svjetlo za navigaciju. Prvog vikenda u listopadu svake godine od 1927. (osim tijekom 2. svjetskog rata) održava se 'Mrdujska regata' - od Splita do Mrduje i natrag.

Preko puta Mrduje, na punti bračkog poluotoka Zaglav nalazi se utvrda Baterija. Utvrđenje se sastoji od prizemnih zgrada za smještaj male posade i obrambenog zida s kruništem kojim je ograđen čitav sklop. Utvrđenje na rtu Zaglav sagrađeno je za francuske uprave 1806. godine za kontrolu prolaza u unutrašnjem moru između srednjodalmatinskih otoka.

Kaštel Gligo u Bobovišću


Kaštel je smješten je na osojnoj strani uvale Bobovišća. Obitelj Marinčević-Gligo javlja se tek krajem 17. stoljeća kada vjerojatno počinje gradnja ovog utvrđenog ljetnikovca. Tri krila sklopa nastala su oko prostranog dvorišta prema moru ograđenog visokim obrambenim zidom uz kojeg je dijelom sačuvana kamena šetnica na svodovima. Na istoku je četvrtasta jednokatnica s nizom puškarnica u prizemlju koja je pripadala baroknom dijelu utvrđenog sklopa. Građevina na južnoj strani dvorišta pripada najstarijem dijelu kaštela s nizom obrambenih elemenata u njenoj unutrašnjosti i baroknim luminarima u potkrovlju. 

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(10159, "");
Pregledaj komentare