Ivan Bešlić, otac Anđele Bešlić koja je ubijena prije 22 godine, prokomentirao je skori izlazak ubojice Ivana Bulja iz zatvora.
'Nezgodno mi je razgovarati o svemu, emocije su velike. On sad želi ponovno suđenje, ali nema tu ništa. Zašto to radi? Zato što shvaća da je priznanje na policiji dao bez odvjetnika te očito na tome želi profitirati. Ja sam vidio dio tog iskaza, sve je priznao', rekao je Bešlić za Index.
Istaknuo je kako ga nitko ne želi u Sinju.
'Nitko ne želi da se vrati, ljudi sve znaju. On je moju kćer oteo i ubio, ljudi su toga svjesni. A ja, ako ga vidim, nadam se da ću ostati pribran i da će sve biti u redu. U takvim situacijama nikad ne znate kako ćete reagirati. Neka me se samo kloni.
Koliko znam, slobodne vikende provodio je u blizini Zagreba, kod kćeri, i nitko od njegovih nije se pojavljivao. Treći dan nakon što se predao njegova obitelj pobjegla je u Požegu, odakle mu je žena rodom. Nikad nisu došli. Možda dođe i u Sinj, nikad se ne zna, čujem da su njegov rođak i brat tražili zaštitu na policiji i da su ga voljni primiti kod sebe', kazao je Bešlić.
Upitan je bi li isprika nešto promijenila.
'Bio sam na 40 ročišta kad je bilo suđenje, on nije nikad pogledao u mene, a ne da bi se ispričao ili nešto... Ja to ne očekujem. Niti se može ispričati čovjek za ono što je učinio niti želim da se ispriča. Ne treba mi to', objasnio je.
Otkrio je i više o privatnoj istrazi koju je pokrenuo prije sad već 22 godine.
'U početku sam mislio da je oteta i negdje zatvorena. Nisam bio sam. Bilo je nas troje ili četvero, uvijek u grupi. Bio je tu i jedan inspektor kojeg je policija poslala u mirovinu jer im nije odgovarao. Mi smo riješili slučaj bez policije.
Volio bih da nam nije pobjegao noć prije nego što se predao, da sam ga uhvatio prije policije - snimio bih priznanje. Tu sam ga noć tražio, htio sam ga odvesti u jednu kuću i tamo ispitati, došao sam mu na vrata, ali ga nije bilo. Jutro poslije predao se policiji', kazao je.
Smatra kako je istraga loše provedena.
'Policija je tapkala u mjestu. Ja sam zaključio neke stvari koje oni nisu mogli. Kad su moju kćer pronašli, tijelo je bilo raspadnuto. Jedan inspektor iz Zagreba rekao mi je da je taj koji je to uradio vojno lice jer je na Anđelino tijelo bacio granje i lišće, što ubrzava raspadanje tijela. Ivan Bulj je završio vojnu akademiju', iznio je.
Potom je govorio o automobilu.
'Četvrti dan istrage policiji sam davao Renault 4, a oni su rekli bez provjere da tu nema ništa. Rekli su mi bez istrage da je to od jednog njihovog kolege. Nisu željeli to riješiti. A meni je jedan momak rekao da je tu noć vidio Anđelu te Renault 4 zelene boje parkiran preko puta ceste kojom je ona išla. Raspitivao sam se čiji je automobil, a Buljeva strina mi je rekla da je to auto njezinog Ivana', kazao je Bešlić za Index.
Kasnije su u Buljevom automobilu pronašli vlas. Bešlić je istaknuo da mu je i majstor koji je sređivao automobil rekao da je uvijek bio neuredan, ali nekoliko dana nakon nestanka Anđele nije bilo prljavštine, što znači da je pomno očišćen.
'Ujutro je došao pred policiju, zvao je suprugu da dođe. Kad joj je rekao da će se predati, ona je navodno odgovorila da mu je bolje da se ubije nego da ide na policiju jer ih sramoti. Bulj je na sudu tvrdio da je u vrijeme ubojstva bio sa suprugom kod prijatelja, ali ona ga je na demantirala, kazavši da je bila kod kuće s djecom', ispričao je.
Vratio se potom na rad policije.
'Ne znam zašto policija nije učinila sve što je mogla, možda zbog Buljevih doticaja s visokom politikom. Doista ne znam. Policija je mene htjela zatvoriti, bio sam osumnjičen. Do mene je došla informacija da sam načelniku policije bio jedini krivac.
Htjeli su mi prišiti ubojstvo kćeri. Bio sam i na poligrafu da bih dokazao da nisam kriv, a da nije bilo moje privatne istrage, tko zna bi li ubojica ikad bio otkriven', dodao je.
Zaključio je kako je prošao cijeli rat, vidio svega i svačega, ali da se ništa ne može mjeriti s boli koju i dalje osjeća kad govori o ovoj temi.
'Mislim na Anđelu svaki dan i mislit ću dok sam živ. Ona je bila dobro dijete, taj koncert na koji je išla tu noć bio je njezin prvi izlazak poslije ponoći. To je bol koju ću nositi sa sobom cijeli život', naveo je Ivan Bešlić.