Vrhovni sud prihvatio je žalbu Državnog odvjetništva i ukinuo oslobađajuću presudu u slučaju Brodosplit. Riječ je o jednoj od najvećih afera iz doba Ive Sanadera koju je obilježio i sukob policije, koja u postupanjima optuženih nije našla elemente kaznenog djela te Državnog odvjetništva koje je unatoč svemu nastavilo s postupkom te diglo optužnicu.
Drago Maček, direktori splitskog i trogirskog škvera Goran Vukasović, Ante Luetić i Mateo Tramontana te još nekoliko stručnjaka koji su izrađivali elaborat za školovanje pomoraca za naručitelja četiri broda tvrtku Wessels optuženi su za zlouporabu položaja i ovlasti, poticanje na isto kazneno djelo te pranje novca, odnosno, 4,7 milijuna dolara koji su isplaćeni iz Brodosplita na račun tvrtke McArthur s kojim je raspolagao Maček.
Nakon godinu i pol suđenja, početkom 2014. Maček i ostali oslobođeni su optužbe. Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Zorana Kežića nije našlo dokaze za tvrdnje tužilaštva kako se radilo o zlouporabi i pranju novca. Prihvaćena je tvrdnja optuženika kako je novac isplaćen iz Brodosplita namijenjen razvoju studije za školovanje pomoraca premda je tužiteljica Marina Matušan upozorila da se radi o čistoj fikciji smišljenoj da opravda isplatu 4,7 milijun dolara iz splitskog škvera. Vijeće suca Kežića zaključilo je da se radi o sasvim legalnom poslu i isplati koja je sadržana u pobočnim pismima naslonjenim na temeljni ugovor.
Pet godina čekalo se na odluku Vrhovnog suda, koji je na koncu zaključio da je tužilaštvo u žalbi ispravno osporilo potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja u presudi.
'Državni odvjetnik opravdano prigovora metodi utvrđivanja činjenica prema kojoj prvostupanjski sud nije ravnopravno uzeo u obzir sadržaj svih dokaza koji se odnose na odlučne činjenice i potom objektivno ocijenio njihovu prihvatljivost da bi zatim donio zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika. Dakle, sud doista određene, i to odlučne dijelove iskaza svjedoka i isprava nije izložio, niti ih je analizirao, a koncentrirao se samo na sadržaje dokaza koji idu u prilog zaključka o izostanku dokaza da bi bila počinjena inkriminirana djela. Time je sud postupio suprotno odredbi članka 9. Stavka 1. Zakona o kaznenom postupku koji propisuje da su sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku dužni s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Osim toga, za dio dokaza koje očito nije prihvatio, što je vidljivo iz činjenice da ih je potpuno zanemario, sud ne navodi razloge neprihvaćanja. Tu žalitelj opravdano apostrofira kao zanemarene dijelove iskaza Julijana Mandekića, Damira Bezinovića, Predraga Čudine, Srđana Kovača, Dragana Grgića, Zvonka Šegvića i Ilje Martinovića', navodi se u rješenje Vrhovnog suda.
Površno i bez suštinske analize
Vrhovni sud podsjetio je i da radnje počinjene u gospodarskom poslovanju moraju imati svoj gospodarski smisao, o čemu se prvostupanjski sud nije izjasnio.
'Događajem koji je predmet ovog postupka, sud se ponajviše bavio tako da je provjeravao jesu li postupci optuženika praćeni dokumentacijom, dakle površno i bez suštinske analize ekonomske svrhe pravnih poslova koji su predmet postupka. Sud je propustio osvrnuti se da kod pojedinih isprava postoji određena nedosljednost. Prilikom zaključivanja o razlozima povrata novca kupcu i o tijeku poslovnih odnosa sud je utvrdio postojanje studije o Training Ship Conceptu, no propustio je utvrditi njezinu vrijednost s ciljem provjere navoda onih optuženika i svjedoka koji su iskazivali o razlozima povrata novca kupcu i onih koji su iskazivali stručnom doprinosu pojedinih optuženika u izrade te studije. Radi ispravnog zaključka o spornoj činjenici povrata novca radi financiranja te studije, sud se trebao konzultirati s vještacima ekonomske i brodograđevne struke jer se radi o stručnom pitanju o kojem sud nema potrebna znanja' navodi Vrhovni sud.
Osvrnuli su se na problematičan slijed isprava.
Podsjetili su kako je 8. lipnja 2006. zaključen konzultantski ugovor između društva Uniship Reinharda Wesselsa i društva McArthur koje se obavezalo Brodosplitu pružiti potporu u organizaciji i uspostavi mreže osoba za razvoj Training ship Concepta, poslu koji je trebao biti pretpostavka za angažiranje pojedinih optuženika za izradu studije koja je predstavljala razlog za vraćanje novca kupcu i kasnije isplate optuženima Mačeku, Tramontani, Donkovu i Matovinoviću.
'No, konzultantski ugovori između društva McArthur i pojedinih optuženika kao konzultanata zaključivani su od 24. siječnja do 28. veljače 2006. godine, dakle prije ugovora kojim se društvo McArthur uopće obavezalo sudjelovati u razvoju Training Ship Concepta, a već 16. veljače 2006. društvo Uniship proslijedilo je iznos od 4 milijuna dolara, uplaćenih 23. siječnja 2006. od Brodosplita na ime pobočnog pisma broj 2, na račun društva McArthur u Volksbanci u Grazu, s kojeg su prosljeđivani iznosi pojedinim optuženicima. Sud nije obratio pažnju da ritam isplate i iznosi novca ugovoreni konzultantskim ugovorima ne korespondiraju s inkriminiranim uplatama na račune optuženika, a nije se bavio ni poslovnim odnosom između društva Uniship i McArthur na temelju kojeg je došlo do prosljeđivanja inkriminiranog novca McArthuru i optuženicima', navodi se u rješenju Vrhovnog suda.
Pitanje logike
'Sud se uopće nije osvrnuo na članak IV. brodograđevnih ugovora u kojem je navedeno da je ugovorna cijena konačna i nije podložna nikakvim povećanjima ili promjenama osim izričito predviđenih ovim ugovorom i nesuglasnosti te odredbe ugovora s pobočnim pismima broj 2 i 3. Nije se osvrnuo niti na pitanje logike postupanja kupca broda koji traži povećanje cijene, a imajući u vidu uobičajeni financijski interes da cijena bude što niža, a prodavatelja da cijena bude što viša. Sud prihvaća kao samo po sebi prihvatljive tvrdnje optuženika i nekih od svjedoka da je kupac tražio povećanje cijene, iako je to u suprotnosti s naravi odnosa između kupca i prodavatelja. Dakle, prvostupanjski sud propustio je rasvijetliti sva relevantna pitanja vezana uz slijed i sadržaj priloženih isprava. S obzirom na složenost inkriminiranog događaja te brojnost i opsežnost dokazne građe, za ispravno utvrđenje činjeničnog stanja bilo je potrebno daleko detaljnije analizirati sadržaja dokaza i tek onda donijeti zaključke', konstatira Vrhovni sud.
Osvrnuli su se i na zaključak splitskog suda da u Brodosplitu nije bilo štete.
'Državni odvjetnik za sada s pravom osporava utvrđenja suda o izostanku štete za Brodosplit i isplativosti ugovora kod činjenice da su sporna četiri brodograđevna ugovora u konačnici prouzročila štetu od 312 milijuna kuna. Prilikom utvrđivanja pitanje štete, sud se bavio pojedinim uvjetima ugovora koje su optuženici isticali su obranama, iako se šteta sastoji u činjenici povrata novca kupcu za svrhe koje nisu realizirane. Tu je sud bio dužan usmjeriti se na sporno pitanje, odnose li se pobočna pisma na troškove o kojima optuženici govore u obranama ili se radi o povratu novca iz Brodosplita, kako se navodi u činjeničnom opisu. U spisu postoje dva izračuna troškova po brodu. Prema izračunu od 15. srpnja 2005. prodajna cijena po brodu je 50.050.000 dolara, dok troškovi proizvodnje iznose 54.930.340 dolara. Prema izračunu od 1. kolovoza 2005. za svaki od brodova prodajna cijena po brodu iznosi 51.560.500 dolara, a troškovi proizvodnje iznose 56.492.330 dolara. Sud se nije bavio ovim razlikama u izračunima, niti je proveo vještačenje u pravcu visine troškove, a što je odlučno radi utvrđivanja eventualne štete. Sud nije dao niti ocjenu činjenice što su po milijun dolara vraćeni kupcu za sva četiri broda iako je Training Ship Concept ugrađen u samo druga dva broda', stoji u rješenju Vrhovnog suda.
Poslovna praksa
Naloženo je da novo sudsko vijeće uvaži primjedbe i iznova provede raspravu te savjesno i detaljno cijeni sve dokaze.
U ponovljenom postupku, ističe se u rješenju Vrhovnog suda, posebno je važno utvrditi u čijem su interesu bile poduzete radnje optuženika, odnosno, radi li se o poslovnim događajima i posudbi novca na koje upućuju obrane optuženika, pojedine isprave i navodi svjedoka involviranih u događaj ili se radi o radnjama usmjerenim ka ciljevima navedenim u optužnom aktu.
Bit će potrebno provesti kombinirano vještačenje po vještacima brodograđevne i knjigovodstveno-financijske struke kako bi se utvrdilo je li nastala šteta. Vještaci će se posebno očitovati o poslovnoj praksi s pobočnim pismima prilikom ugovaranja brodova, kao i činjenici da Brodosplit plaća konzultanta kupca brodova. Utvrdit će se i vrijednost studije Training Ship Concepta. Vještaci će se izjasniti o vrijednosti takve studije i njezine inovativnosti na području školovanja kadeta na brodovima te cijene pojedinog stručnog udjela optuženika u izradi takve studije. Ove okolnosti bi trebalo utvrditi na temelju modifikacija ugrađenih u dva broda.
