Ukrajinka ne može smjestiti dijete u vrtić: 'Moram početi raditi što prije'

Ukrajinka Valeria Bilostocka spas od rata potražila je na hrvatskoj obali, u mjestu Sv. Filip i Jakov, kamo je stigla iz Zaporožja, a iako je odmah htjela početi s radom kako bi zarađivala za život, to trenutno ne može jer joj sina nisu primili u vrtić. Sa sinom je, koji ima godinu i tri mjeseca, u Hrvatsku stigla početkom ožujka. Doputovala je s još dvije prijateljice i njihovom djecom.

- Nemam auto i ne vozim, pa sina ne mogu voziti u Zadar u vrtić, to nam je daleko. Bila sam u obližnjim vrtićima, rečeno mi je da su svi kapaciteti puni. Vrtić u Sv. Filipu i Jakovu je vrlo mali, nalazi se u podrumu. Išla sam i u Biograd, ali ni tamo nemaju mjesta, ravnateljica mi je rekla da imaju navalu i da mi može sina primiti iduću godinu, no ja moram početi raditi što prije i zato mi treba vrtić - ispričala je za 24 sata.

Ravnateljica Dječjeg vrtića u Biogradu Esma Brzić odgovorila je za 24 sata da u njihovu vrtiću nema mjesta jer su im kapaciteti popunjeni.

- Imali smo prije dva dana upit gđe iz Ukrajine o mogućnosti upisa djeteta od godinu i tri mjeseca u naš vrtić. Tajništvo vrtića dostavilo joj je putem elektroničke pošte službene obrasce koje je potrebno ispuniti kako bi povjerenstvo za upis imalo sve podatke o roditeljima i razvojnom statusu djeteta. Do ovog trenutka nismo dobili traženi odgovor. Kapaciteti našeg vrtića su popunjeni, a za otvaranje prilagođenih programa koji trebaju osigurati važnu pedagoško-psihološku podršku novopridošloj djeci i njihovim roditeljima iz Ukrajine, postupit ćemo prema uputi ministarstva - odgovorila je ravnateljica Dječjeg vrtića Biograd.

Upit su poslali i dječjem vrtiću koji se nalazi u Sv. Filipu i Jakovu, no do objave teksta odgovor nisu dobili.

Valeria se, kaže, nada da će što prije pronaći rješenje kako bi sina smjestila u vrtić i počela raditi. Teško joj je, u Ukrajini joj je ostao suprug, koji popravlja automobile vojnika koji dolaze s ratišta, dok joj se otac, bivši pilot, sad bori u ratu kao vojnik. U Ukrajini joj je i brat. I muževi dviju prijateljica koje su s njom u Hrvatskoj ostali su boriti se u Ukrajini, a za 24 sata je ispričala kako ih je put doveo u Hrvatsku.

- Nas sedam doputovalo je iz Zaporožja. Prvo nismo znale kamo ćemo pobjeći od rata. Trebale smo u Češku, no vidjele smo koliko ih ide tamo. Razmišljale smo i o Slovačkoj, međutim vidjele smo da su ljudi čekali po pet dana na granici, pa smo odustale. Onda je odluka pala na Mađarsku, kamo smo došle i odmorile se nekoliko dana od puta. U to vrijeme pala mi je na pamet ideja da idemo u Hrvatsku. Pomislila sam to je lijepa zemlja, cijene su slične našima i tamo nema puno Ukrajinaca, pa je lakše naći smještaj - kazala je Valeria.

Još dok su bile u Mađarskoj, počele su tražiti kuću na hrvatskoj obali jer su razmišljale kako uskoro počinje sezona i da će im biti lakše pronaći posao.

- Postavila sam objavu na Facebooku da tražimo kuću bliže moru kako bismo našle posao i ubrzo mi se javio čovjek koji je tad bio u Slovačkoj. Rekao je da ima prijatelje u Hrvatskoj koji imaju kuću, ubrzo mi se javila vlasnica kuće i rekla da je u Sv. Filipu i Jakovu i da slobodno dođemo. Kad smo stigle i vidjele sve, mislile smo da smo u raju, nikad nismo bile u Hrvatskoj, ovdje je prelijepo. Zaljubile smo se u ovo mjesto, vlasnici su nam dali cijeli prvi kat. Uvjeti su odlični, ljudi nam donose hranu, higijenske proizvode, susjedi su nam donijeli čak i domaća kuhana jela. Crveni križ mi je donio pelene za sina, dobili smo veliku pomoć lokalnih ljudi. Jako smo zahvalne za sve, još samo da uspijem naći vrtić za sina i početi raditi - kazala je na kraju Valeria.