UPOZNAJTE BRAĆU HRVATSKOGA ZMAJA 'Podigli smo spomenik himni jedini u svijetu. Prenijeli smo posmrtne ostatke Zrinskih i Frankopana u Zagrebačku katedralu'

U proteklom smo periodu izvijestili kako je Družba 'Braća Hrvatskoga Zmaja' obilježila Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma, pri čemu su pročelnik Zmajskog stola u Splitu Andro Krstulović Opara, Zmaj Splitski IV., i njegov zamjenik Milivoj Bratinčević, Zmaj Putaljski II., položili cvijeće i zapalili svijeću ispred brončanog poprsja fra Bernadina Sokola na rivi u Kaštel Sućurcu. Nešto ranije pisali smo kako su predstavnici Družbe nosili sliku Čudotvorne Gospe Sinjske, sudjelujući tako prvi put u službenom dijelu proslave Velike Gospe u Sinju. U nizu njihovih recentnih aktivnosti našli su se i suorganizacija svečanog koncerta u crkvi sv. Ivana u Kaštel Starom povodom 300. obljetnice njene posvete baš kao i organizacija tribine 'Zašto Hrvatski nakon 33 godine slobodnog razvoja loše govore književnim jezikom?, u okviru koje su izrazili podršku inicijativi izrade nacrta Zakona o hrvatskom jeziku… 

Kako bismo široj javnosti podrobnije približili njeno djelovanje, obratili smo se Josipu degl' Ivelliu, redovitom članu, Zmaju Bračkom II., areopagitu, pročelniku Umjetničke sekcije Družbe i Meštru obredničaru od 2011. do 2021., a uz to cijenjenom dirigentu, skladatelju i zborovođi. 

Družba 'Braća Hrvatskoga Zmaja', istaknimo uvodno, tradicionalno je hrvatsko svjetovno bratstvo i kulturna udruga. U Zagrebu su je 16. studenoga 1905. osnovali Emilije Laszowski Szeliga, Prazmaj Brloški i Ozaljski I., i dr. Velimir Deželić st., Prazmaj Klokočki I., radi okupljanja svih hrvatskih ljudi pripravnih za djelovanje pod stijegom prijateljstva, bratstva i sloge u zajedništvu i jedinstvu hrvatskoga naroda. Družba je, kako je navedeno na njenoj službenoj stranici, bila prva kulturna udruga u Hrvata koju su vlasti jugoslavenskoga komunističkoga režima zabranile i raspustile 4. ožujka 1946. te konfiscirale njezinu cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu. 

Obnovljena je u Zagrebu 23. lipnja 1990. te je, kako nadalje stoji, bila prva od svih zabranjenih hrvatskih kulturnih udruga koja je započela svoje djelovanje u osvit stvaranja Republike Hrvatske. Družba je od 22. siječnja 1998. pravna osoba upisana u Registar udruga RH, sa središnjicom u Zagrebu i sa zmajskim stolovima, koji su se ranije nazivali radni ogranci, u 19 županija. Vođena je starodrevnim zmajskim geslom 'Pro aris et focis, Deo propitio' ili u prijevodu 'Za žrtvenike i ognjišta s Božjom milošću'. 

Foto: Družba 'Braća Hrvatskoga Zmaja'

U razgovoru za Dalmatinski portal Josip degl' Ivellio naglasio je kako su 'zmajevi' bili glavni idejni začetnici velike proslave tisućite godišnjice Hrvatskog Kraljevstva - 1925. Bez njih, ustvrdio je, ne bi bilo spomen-obilježja posvećenih kralju Tomislavu i njegovoj krunidbi, kakva postoje u gotovo svakom gradu. Budući da se radilo o periodu netom po izlasku iz Austrogarske, obrazložio je, povukli su se od isticanja svojega imena s ciljem istinskog nacionalnog slavlja. 

'Za dvije godine obilježavamo 1100. obljetnicu, odnosno 100 godina od proslave prvog milenija. Za tu je prigodu još prošle godine oformljeno posebno povjerenstvo koje broji više od 30 članova Družbe, a za čijeg me predsjednika imenovala uprava. Samo u okviru obljetnice pripremamo 15 odličnih projekta, o kojima će Družba uskoro izići u javnost', najavio je. 

Osvrnuo se zatim na impresivna ranija postignuća koja im danas itekako služe na ponos. Primjerice, Družba je jedina u svijetu podigla spomenik državnoj himni 'Lijepa naša, domovino' u Zelenjaku kod Kumrovca. Obelisk je izgrađen svega tri mjeseca od odluke Meštarskoga zbora o izgradnji, donesene u kolovozu 1935., usprkos činjenici da nisu raspolagali potrebnim financijskim resursima. Također je prenijela posmrtne ostatke Zrinskih i Frankopana u Zagrebačku katedralu. 

'Družba je zaslužna za najveći glagoljski natpis na svijetu, smješten u Zagrebačkoj katedrali. Spomenimo i 86 spomen-ploča ili spomenika koje je podigla od 1905. do 1990., a od 90-ih naovamo bližimo se brojci od 300. Neke su vrlo skromne, ali su posvećene ljudima koji su vrlo bitni, a nažalost zaboravljeni. 

Kada institucija države ili ministarstvo diže spomen-ploču, čini to u spomen najvećim osobama, što je svakako hvale vrijedno, no mi pokušavamo i 'male' ljude podignuti iz povijesnog zaborava kao što su, primjerice, lokalni pjesnici koji su napravili čuda za svoja sela. Vjerujemo da su lijep mozaik kulture, a mi smo ponajprije kulturna udruga koju ne čine samo oni koji su na vrhu nego i 'najmanji učitelji' bez kojih zasigurno ne bi bilo ni akademika ni nobelovaca', naveo je. 

U tom se kontekstu dotaknuo i čuvenog Rondela velikana u Osijeku, koji je arhitektonski uobličio član Družbe akademik Andrija Mutnjaković, a gdje je 2018. osvanula i bista Mije Kišpatića, tik uz Lavoslava Ružičku, Vladimira Preloga i Josipa Jurja Strossmayera.

'Neki dan, nažalost, srušena je kuća jednog od apsolutno najvećih vojskovođa, ravnog Napoleonu ako je on uopće bio tog kalibra - generala Svetozara Borojevića. Umro je u teškoj bijedi. Da se to dogodilo u Austriji, njegova bi kuća bila nacionalni muzej. Pokazuje to kako se kao nacija odnosimo prema velikanima', ilustrirao je, podsjetivši kako mu je Družba postavila spomen-ploču 1917. godine. 

Pregršt informacija o Družbi 'Braća Hrvatskoga Zmaja' - ustrojstvu, povijesti, aktivnostima - dostupno je na njenoj već spomenutoj stranici www.dbhz.hr. Pokrenuo ju je prije 10 godina upravo Josip degl' Ivellio te je do danas njen glavni urednik - isprva po defaultu jer je bio dijelom uprave, a nova ga je pak kasnije imenovala na tu funkciju. Otkrio nam je kako je uvidio potrebu za tim oblikom predstavljanja djelovanja Družbe zbog kulminacije dezinformacija u medijskim objavama kao i u javnom prostoru generalno.

'Zmaja se povezivalo s đavlom, došlo je do neshvaćanja i izvlačenja iz konteksta. Uvjeren sam da je odgovaranje demantijima potpuna pogreška. Tko želi vjerovati u neistine - neka vjeruje, a tko želi potražiti drugu informaciju - mora je imati. Mi imamo pet knjiga o svojoj povijesti, no svaka od njih ima po 1300 stranica što će malo tko u današnje vrijeme čitati - iz tog nam je razloga bio potreban web. Premda još uvijek ima sporadičnih natpisa, stranica je uspješno demantirala fantaziranje', kazao je. 

'Fantazije' je pripisao nedovoljnoj obrazovanošću. Stava je kako je posrijedi manjak opće kulture. 

'Ako govorimo o zmajologiji, razlikujemo četiri vrste zmaja - zelenog, crnog, žutog i crvenog. Žuti i crveni ne postoje u zapadnoj civilizaciji, uglavnom su na istoku ili Južnoj Americi, a i oni imaju svoju povijest. Crni i zeleni postoje kod nas - dok je prvi simbol sotone, potonji simbolizira čuvara. Naš je znak zmaj ovijen oko hrvatskog grba - čuvar hrvatske baštine', obrazložio je. 

Napomenuo je, međutim, kako navedeno nipošto ne podrazumijeva nacionalističkog čuvara. Od povijesti do današnjih dana, kako je i očekivano, Družba je okupljala u najvećoj mjeri Hrvate i katolike, ali ni nacionalna pripadnost ni vjerska opredijeljenost nikada nisu bili uvjeti članstva. Na tom tragu ukazao je na podatak kako su njenim dijelom u doba osnutka bila dvojica turskih aga, zatim pravoslavci, Židovi, nekatolici…

'Svatko tko želi napraviti nešto dobro za našu domovinu jer je voli - dobrodošao je. Isto tako nisu važni ni statusi, bilo plemićki ili obrazovni. Stoga je Družba uvijek imala - u političkom smislu - pripadnike od desnih do lijevih struja, od žutih do crvenih, od plavih do zelenih, od kardinala do ribara, od akademika do gostioničara, od vrhunskih intelektualaca do menadžera, obrtnika, radnika. Od 1905. do ukinuća 1946. kroz udrugu ih je prošlo točno 1058, a od devedesetih do danas brojka je porasla na više od 1900. Uvjet je, dakle, da potencijalni članovi imaju ideju kao i da su spremni podijeliti svoje vrijeme, financije te ponajprije znanja na bilo kojoj razini - znanstvenoj, obrazovnoj, radnoj - kako bi dali doprinos', pojasnio je. 

Josip Andrić, Gjuro Arnold, Ljubo Babić (Šandor Gjalski), Antun Bauer (muzealac), Albert Bazala, Franjo Bučar, Frane Bulić, Joso Bužan, Juraj Denzler, Gjuro Stjepan Deželić, Nikola Faller, Andrija Fijan, Oto Frangeš, Robert Frangeš-Mihanović, Aleksandar Freudenreich, Dragutin Freudenreich, Dane Gruber, August Harambašić, Vjekoslav Heinzel, Rudolf Horvat, Oton Iveković, Ljubo Karaman, Ivo Kerdić, Vjekoslav Klaić, Oton Kučera, Božidar Kukuljević Sakcinski, Rudolf Matz, Milutin Mayer, Vladimir Mažuranić, Milan Ogrizović, Ivo Pilar, Gjuro Prejac, Ivan Rendić, Marija Ružička Strozzi, Mirko Seljan, Ivan Trnski, Ante Trumbić, Ivan Zajc - samo su dio istaknutih imena hrvatske kulture i javnog života koji je bio izravno uključen u djelovanje Družbe 'Braća Hrvatskoga Zmaja'. Naš je sugovornik izdvojio i dvojicu kardinala - Franju Kuharića te Alojzija Stepinca, prvog blaženika Družbe, kao i mnoštvo umjetnika iz 'dalmatinskog bazena', među kojima i fra Bernardina Sokola, prvog mučenika Družbe, zatučenog veslima i bačenog u more 28. rujna 1944., ujedno velikog skladatelja. 

'Veseli me što nam se sada pridružuje jako puno mladih koji će donositi nove ideje i oživljavati povijest. Dakako, i u tom segmentu postoje određena pravila. Ne smiju biti mlađi od 30 godina, 70 je gornja granica, stari članovi mogu zatražiti odlazak u mir, što ih oslobađa obveza, a s 80 godina moraju prijeći u mir - vrlo je to mudro s obzirom na to da je životni vijek sve dulji. Recimo, od 101 člana u Zmajskoj matici, u jednom trenu imali smo njih 60 s preko 80 godina koji su, uz to, bili i bolesni, a nismo mogli primati nove', dodao je, naznačivši kako su, pored Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedina institucija s limitiranim brojem članova - na ukupno 310. 

Za pristupiti udruzi prijeko su potrebne i najmanje dvije preporuke. U slučaju degl' Ivellia, pristupanje je bilo logičan slijed. Bio je to svojevrsni nastavak suradnje duge čitavo desetljeće, u koju se upustio relativno mlad. Inače, u 130-godišnjoj povijesti Družbe ostat će zapamćen kao jedan od najmlađe izabranih u vrhovnu upravu koju čine veliki meštar i osam meštara. Njemu je pripala dužnost meštra obredničara koju je, s obzirom na heterogenost zajednice, okarakterizirao kao izrazito zahtjevnu. 

'Ondje smo gdje smo stali '46. Bilo nam je potrebno 30 godina da bismo nadoknadili prekid koji nas je snašao. Da ga nije bilo, tko zna gdje bi danas Družba bila. Vjerojatno bismo imali banku u kojoj bi se mogao podignuti kredit s pola posto kamate, o čemu smo svojevremeno i razmišljali. No tako je svima bilo, predugačak je bio period do '90 da bi rane zacijelile. Još se izvlačimo - na primjer i dalje potražujemo neke naše zmajske nekretnine i doista brojne pokretnine, ali nadamo se pozitivnom ishodu', u optimističnom tonu za budućnost zaključio je Josip degl' Ivellio, Zmaj Brački II., areopagit, pročelnik Umjetničke sekcije Družbe 'Braća hrvatskoga zmaja' i Meštar obredničar od 2011. do 2021.