VAMPIRICA OLJA: Vrijeme je da zahtijevamo bolje mentalno zdravlje, prevenciju nasilja i sigurnost u školama
'Ovo nije Dan žalosti za obitelji. Ovo je dan njihove neizrecive boli'
Ubojstvo djeteta u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko koje je zgrozilo Hrvatsku komentirala je i splitska akademska slikarica i poduzetnica Olja Einfalt Mihovilović, koja je javnosti još poznata i pod nadimkom Vampirica.
'Hrvatsku je pogodila tragedija koja se ne može riječima opisati. Mladić od samo 19 godina, psihički rastrojen, oduzeo je život djetetu i ozlijedio više prvašića, uključujući i učiteljicu, u osnovnoj školi. U trenutku kada su roditelji trebali dočekati svoju djecu iz škole s osmijehom, sada ih čekaju bol, trauma i gubitak koji će ih pratiti cijeli život', kaže ona te dodaje kako u takvim trenucima proglašavanje Dana žalosti djeluje kao službeni čin koji bi trebao simbolizirati suosjećanje cijele zajednice.
'Ali što on doista znači za one koji su ostali bez djeteta ili koji sada strepe za život i zdravlje svoje djece? Ništa. Dan žalosti ne može vratiti izgubljeni život, ne može obrisati traumu, niti donijeti pravdu. Za obitelji žrtava, to je prazna gesta - ruganje njihovoj boli. Dan žalosti često služi samo kao simbolični potez, politička parola kojom se sustav opravdava. Institucije kažu: 'Evo, žalimo'. Mediji će prenijeti tu vijest, političari će izraziti sućut i život će se nastaviti. No, hoće li itko pitati obitelji kako će oni dalje? Tko će im pomoći prebroditi dane, godine, cijeli život s ovom prazninom i boli?', pita se ona.
Smatra kako ovaj čin užasa samo razotkriva dublje društvene probleme: nedostatak sustava za mentalno zdravlje, prevenciju nasilja i adekvatnu sigurnost.
'Je li netko postavio pitanje kako se ovaj mladić našao u situaciji da postane prijetnja cijelom društvu? Tko je zakazao - obitelj, škola, zdravstveni sustav, ili svi zajedno? Dan žalosti ne liječi rane, ne donosi odgovore, niti mijenja budućnost. On samo političarima omogućava da kažu da su nešto poduzeli. Ali za roditelje koji će pokopati svoje dijete, za učiteljicu koja će nositi traume, za malu djecu koja će se bojati škole - Dan žalosti nije ništa više od bolnog podsjetnika na tragediju koju su sami proživjeli.
Ako kao društvo želimo stvarno djelovati, moramo prestati s praznim gestama. Vrijeme je da zahtijevamo odgovornost i promjenu - bolje mentalno zdravlje, prevenciju nasilja, sigurnost u školama. Tek tada možemo reći da učimo iz tragedija. Jer dan žalosti je samo još jedan način da se prividno nosimo s tragedijom, dok stvarni problemi ostaju neriješeni. Ovo nije Dan žalosti za obitelji. Ovo je dan njihove neizrecive boli. A njihova bol zaslužuje više od simbolike. Zaslužuje stvarnu akciju', zaključuje ona.
