VIDEO Duje Pisac zapjevao u kužini popunjenog Chevap housea: 'Meso je moja ljubav, pričam s njime, mazim ga'

Chevap house by Duje Pisac u Strožancu nedavno je tek otvorio svoja vrata, a već je postao omiljena destinacija brojnih mesoljubaca. U to smo se lako i uvjerili - zatekli smo ga dupkom punoga. 

Na isti taj prizor koji se iz dana u dan ponavlja ovaj poznati chef nikako ne može ostati imun. Otkrio nam je da mu pogledom na goste koji guštaju prorade emocije. 

'Puno puta zaplačem od sreće. Jednostavno se skupim, izađem gdje nikoga nema, sklonim se jer ne želim da me netko vidi da plačem. I ja sam isto čovjek kao i svi', priznao nam je i dodao da ne prestaje zahvaljivati Bogu. 

Već je sama najava otvorenja djelovala obećavajuće uzmemo li u obzir da je koncem prošle godine u prizemlju shopping centra Joker u Splitu otvorio bar Chevap by Duje Pisac, koji je instant doživio 'eksploziju'. Redovi i od 50-ak ljudi, kojima je rezultirala godinama usavršavana receptura ćevapa, iziskivali su nov iskorak u poslovanju. 

Logičan je slijed, sukladno tome, bio Chevap house ugodnoga ambijenta, koji može primiti više od dvjesto ljudi, s ponudom proširenom drugim jelima s roštilja; pljeskavicom, punjenom gurmankom, telećim bržolama, telećom jetricom, telećom latežinom i dvama najboljim steakovima na svijetu - hrvatskim black angusom odležanim 110 dana i tomahawk ribeyeom. Pored vrhunskih i svježih mesnih jela, temelja ove gastro-priče, gosti ujedno mogu zadovoljiti i probirljiva nepca nekim od ponajboljih hrvatskih vina ili pak odabirom piva s dugačke liste. 

Svemu tome prethodilo je više od tri desetljeća koje je Pisac proveo u kužini, od čega većinu kao gastronomad. Toj činjenici, među ostalima, pripisao je besprijekornu recepturu uspješnog poslovanja. 

'Kod nas se kaže da znaju više čovjek i magarac nego čovjek sam. Tako je meni 27 godina lutanja po svijetu donijelo skupljanje iskustva. Igrače čine utakmice, a ne broj na dresu - pučki rečeno', konstatirao je. 

Radni elan ovoga chefa ne jenjava ni niz godina nakon. Na upit kako je uspio očuvati entuzijazam, uzvratio je da je ovo njegov život. 

'Znate, u braku ljubav dođe, prođe, ostane prijateljstvo pa opet dođe ljubav. Kod mene je u poslu skroz drugačije - sve me ove godine drži isključivo ljubav prema mesu. Ima mojih kolega koji rade ribu, ali ja sam se opredijelio za ono što volim. Koliku ljubav imam prema mesu, to samo dragi Bog zna. 

Kad sam najviše u balunu, uđem u komoru gdje držim meso - za dva sata restartiran sam. Pričam s mesom, mazim ga, nikad me nije odbilo, što sam ga god pitao - ono je samo pokazivalo 'može'. To je to. Znači ovo sam ja, ovo je moj život - meso, meso, meso…', kazao je naš sugovornik uz osmijeh. 

Ne čudi, stoga, da smo ga 'uhvatili' i kako pjevuši nad roštiljem. Djelatnicima koji je okružen to i nije neka novost. 

'Nekad pjevam od radosti, a nekad zato što sam probio. Bolje pjevati nego nekome do 13 koljena sve skinuti. Uglavnom, pjevaš i guštaš - i to je to', podcrtao je Pisac. 

Nadalje je naglasio kako mu novac nikad nije bio na prvom mjestu, već kako se on stječe popratno kao svojevrsna nagrada za enorman trud.  Međutim, napomenuo je, uz ljubav prema mesu, ali i poslu generalno, čiji su sastavni dio kužina i zadovoljni gosti, najveće su mu bogatstvo ljudi s kojima radi. 

'Oni bez mene mogu, ja bez njih ne. Drže mi glavu iznad vode, tako se stvara sinergija. Moje je da ih platim, da pazim na njih kao na svoju obitelj, što na neki način i jesu jer više vremena provedem s njima nego sa ženom', naveo je te napomenuo da kužinu dijeli i s jednim od svoje dvoje djece, sinom koji je odlučio krenuti očevim stopama. 

Ovom smo prigodom doznali i da posao ostaje na poslu. Nastoji, naime, što manje involvirati preostale članove obitelji u radne brige. 

'Imamo jedno pravilo - kad se prijeđe kućni prag, nema priče o poslu. Želimo imati privatan život i guštati u obitelji', rekao je. 

Nema ni kuhanja doma, barem ne za njega. Upitali smo ga kome je pripao taj zadatak pa nam je šaljivo uzvratio 'alo, donesi'. No ipak ne pribjegavaju dostavama, već je chef ondje gospođa Pisac. 

Gospodin Pisac dao nam je pak naslutiti da se svoje kužine neće tek tako niti tako skoro odreći, osobito zato što ju je smjestio ondje gdje je oduvijek pripadao. 

'Dođeš u neke godine kad te želja povuče da se vratiš doma jer patiš za svojim mjestom i za svojim ljudima. Ovakve topline kakvu ima Split, kakvu ima cijela Dalmacija, rijetko se gdje može pronaći. Jednostavno se osjeća. Bilo gdje u inozemstvu vrijediš koliko imaš novca u džepu, a ovdje vrijediš koliko imaš prijatelja oko sebe - to je cijela priča. I nakon svega kad vidiš kako ljudi guštaju u ovom mesu, ja sam najsretniji čovjek na ovome svijetu', zaključio je.