Tmurno ozračje gotovo se može opipati u kultnoj Zlatnoj ribici, restoranu tik uz peškariju u kojem su ribari skoro tri desetljeća ispijali svoju prvu jutarnju kavu. Razlog za to i u ovom je slučaju štekat ili, preciznije, tek pokoji stol.
Što je snašlo Zlatnu ribicu, doznali smo od Dinke Buha koja je ovaj obiteljski biznis pokrenula sad već davne 1994. Premda je vodstvo u međuvremenu preuzela njena kći, naša je sugovornica kontinuirano involvirana u poslovanje. Najbolje to ilustrira činjenica da smo je u tom ugostiteljskom objektu zatekli već oko 6.
'Isprva su bila dva stola vani. Naknadno sam zatražila i dobila dozvolu za još četiri stola. Uredno sam sve plaćala godinama, a sada smo ostali bez ijednog.
Komunalni redari najprije su me usmeno obavijestili, a onda sam dobila i pisanu obavijest. Žalba koju sam uputila zbog prva dva stola rezultirala je odbijenicom. Nemam pravo na njih! U ponedjeljak je došao komunalac i rekao mi isto te poručio da ne iznosim stolove sljedećeg jutra kao i da će me u suprotnom morati kazniti', ispričala nam je bespomoćna Dinka Buha.
Prema Odluci o komunalnom redu Grada Splita, stolovima ondje doista nije mjesto. Gospođa Buha stava je kako je bilo potrebno uvesti reda, ali smatra da su se drastične promjene izrazito negativno reflektirale na poslovanje niza ugostitelja. Iznijela je i opasku kako nije sasvim jasno po kojim su se kriterijima definirali poželjni, odnosno nepoželjni štekati.
'Kao što ovo ne ide nama u prilog, ne ide ni Gradu zbog svih naših davanja. Gube svi. Dobar su primjer i trafike. Masa me ljudi, uključujući strance, pita gdje će kupiti cigarete. Je li to dobro? Nije', konstatirala je.
Budući da je Visoki upravni sud ukinuo Odluku o komunalnom redu, u tijeku je javno savjetovanje o novoj. Dinka Buha ne nada se promjenama koje će ići u korist ugostiteljima. Ujedno je ukazala na drugu problematiku za koju smatra da nije u fokusu - prljavštinu i neugodne mirise u centru grada.
Zlatna ribica isprva je bila samo kafić, a ribari njegovi glavni, svakodnevni gosti. U čitavom tom periodu bilo je to središnje mjesto njihova okupljanja oko 5.30, 6 sati ujutro. U to se vrijeme sada može vidjeti tek pokoji koji dođe po svoju šalicu kave pa luta uokolo.
'Krenulo je, hvala Bogu, dobro. Poslije rata, paralelno s razvojem turizma, to je preraslo u sasvim drugu priču. Postalo je duplo bolje, sad je skroz dobro, ali, evo, neće biti dobro', kazala je kroz smijeh iako joj smiješno baš i nije.
U tom je kontekstu napomenula kako su se, pored ribara, počeli prilijevati i turisti za koje su već dugo u ponudi riblji meniji - već od 10 sati, pa onda ponovno navečer. Osvrnula se pritom na iznimno uspješnu prošlogodišnju turističku sezonu u Zlatnoj ribici - pokazala nam je fotografije dugačkih redova stranih gostiju sve od Marmontove ulice pa i onih koji nasred ulice sjede i čekaju svoje mjesto, uz zaključak kako je prava šteta što ih više ne može smjestiti vani, već isključivo u relativno malom zatvorenom prostoru.
'U utorak do 12.30 nitko nije ušao jer nema stolova vani, ljudi misle da nas nema tu, da smo zatvoreni. Uglavnom je riječ o pušačima uz kavu, a unutra se ne puši', naglasila je.
Rano je još za govoriti o očekivanom padu prihoda u brojkama, no uvjerena je kako je neosporan. Iz tog razloga vjerojatno će morati pribjeći preinakama u modelu poslovanja.
'Ugrožena je polovica poslovanja. Još uvijek dobro radimo unutra sa spizom - za ručak i večeru - dok su turisti ovdje. Što će biti zimi? Morat ćemo promijeniti radno vrijeme. Kako izvan sezone ionako nema puno posla jer nema turista, morat ćemo i zatvoriti vrata na malo duže', upozorila je.
Sugovornica nam je otkrila i kako su svi šokirani zbog situacije u kojoj se zatekla Zlatna ribica. Reakcije gostiju koje smo zatekli unutra to nam i dokazuju.
'Ovo je katastrofa', dobacio je gost koji se nije htio snimati.
Jasna je pak odlučno stala pred kameru kako bi pružila podršku ugostiteljskom objektu u koji svakodnevno svraća. I ona smatra kako ovakve odredbe idu u prilog isključivo ugostiteljima čiji su štekati i dalje dozvoljeni, a koji su samim time postali znatno konkurentniji.
'Štekati su ekonomski isplatljivi za cijeli grad. U cijelom su svijetu vani, jedno je Split grad duhova. Nelogično je to što su uklonjeni i zašto - još uvijek visi znak upitnika. Nije to radi vidljivosti zidina. Vjerojatno samo onaj koji je tako odlučio zna pravi razlog.
Smeća je po podu koliko hoćeš pa mi nije jasno kakav se to red uvodi. Čim uđeš u Split, osjeti se neugodan miris. Nužna je čistoća grada, a izostala je u potpunosti', iznijela je u jednom dahu.
Porazgovarali smo i sa Silvanom kojoj su trenutni prizori u Zlatnoj ribici, kako ih je opisala, otužni.
'Nema više šušura kao da se ništa ne događa, kao da nije ljeto. A taj je dalmatinski štih koji smo imali ono najljepše ovdje. Pa u svim se turističkim zemljama stalno nešto vrti', navela je.
Na upit kako percipira odnos aktualne gradske vlasti prema ugostiteljima generalno, uzvratila je kako - unatoč tome što je svjesna potrebe uvođenja reda - mora biti popustljivija.
Dinka Buha ponovno će uputiti zamolbu da joj se omogući rad s barem dvama stolovima vani, s kojima je radila 30 godina, no skeptična je. Ne nada se, naime, pretjerano da će njen vapaj uroditi plodom.
'Ribari mi savjetuju da pokrenem peticiju, tvrde da će je svi potpisati, ali ja sam umorna od svega pa ću najvjerojatnije odustati', poručila je u razgovoru za Dalmatinski portal.