Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
VIDEO-REPORTAŽA Što je Pelješki most donio Pelješcu? '26. srpnja 2022. počela je nova era'

VIDEO-REPORTAŽA Što je Pelješki most donio Pelješcu? '26. srpnja 2022. počela je nova era'

O brojnim promjenama razgovarali smo s mještanima, ugostiteljima, turističkim djelatnicima, poljoprivrednicima

Desetljećima iščekivan Pelješki most spojio je jug s ostatkom Hrvatske koncem srpnja 2022., a nešto više od godinu dana od spektakularnog otvorenja provjerili smo kako se konačno prometovanje njime, umjesto teritorijem Bosne i Hercegovine, odrazilo na sam Pelješac, u prvom redu na njegov turistički aspekt.

Brijesta, mjesto tik uz Pelješki most, sada vrvi turistima

Nakon kratkog užitka u vožnji velebnim mostom pitoreskno mjestašce Brijesta, tik uz njega, bilo je naše prvo stajalište. Ondje smo na brodici zatekli Antu Petričevića, lokalnim stanovnicima poznatijeg kao Ivu. Ovaj rođeni Splićanin splitsku adresu zamijenio je tamošnjom, otkud mu potječe pokojna supruga, prije četiri-pet godina, nakon što se umirovio. Otkrio nam je kako je prigrlio novo 'državljanstvo' te kako ondje gušta, među ostalim, u rekreativnom lovu na školjke po kojima je najveći hrvatski poluotok nadaleko poznat. Naš je prvi sugovornik pravi svjedok promjena koje su se ondje zbile u proteklom periodu.

'Sada nam je puno bliže doći do Metkovića, ali i do Splita - kraće je 45-50 kilometara u jednom smjeru. Prije smo morali ići preko Stona pa bi nas dočekala granica. Osobito se to osjeti vremenski. Naime, u ljetnom periodu trebalo mi je u prosjeku 4 i pol sata iz Splita do Brijesta, sada mogu doći za otprilike dva', komentirao je.

Ukazao nam je, istovremeno, i na 'ono loše' što ide rame uz rame s Pelješkim mostom. Loše - iz njegova kuta gledišta. 

'Sad je po meni gore jer je puno turista. Ovo je bilo mirno mjesto, idealno za odmor. Automobile se moglo čuti svakih sat vremena, a sada svaki čas prolaze', naveo je.

Ipak, svjestan je kako ne negoduju svi zbog gužvi, naročito oni stanovnici koji se profesionalno bave školjkama, a koji posljedično više zarađuju. Blagodati mosta, smatra, osjetiti mogu i turisti jer vjeruje kako je Pelješac, koji im je zasigurno sada pristupačniji, generalno idealno odredište za odmor i provod svih generacija.

Kazao nam je i kako je i sam vlasnik triju apartmana s kapacitetom za smještaj 14-15 ljudi, no kako nema namjeru, mogućnost niti preveliku potrebu baviti se i dalje iznajmljivanjem kao dok mu je supruga bila živa. Stava je, međutim, kako rast pelješke turističke ponude još nije uspio popratiti pojačan priljev gostiju. 


Iskustva iz Putnikovića: 'Dana 26. srpnja 2022. počela je nova era za Pelješac'

Pri posjetu Pelješcu Muzej vinogradarstva i vinarstva Putniković, prvi takav u Hrvatskoj, u njegovu središtu, zasigurno je nezaobilazna stanica. Smješten je u prostorijama Poljoprivredne zadruge Putniković koja u kontinuitetu 'živi' od osnutka sad već davne 1911., a koja broji 130 zadrugara i koja proizvodi cijelu paletu vina - od plavca malog do maraštine. Okosnica je njihova djelovanja povezivanje poljoprivredne proizvodnje s turizmom. Više o njoj, što nam je ispričao enolog zadruge i rukovoditelj vinarije Miro Bezek, imat ćete prilike doznati narednih dana na Dalmatinskom portalu. Kako je ujedno riječ o mještaninu, i on je s nama u razgovoru podijelio osobna iskustva 'suživota' s Pelješkim mostom. 

'Dana 26.  srpnja 2022. na cijelom je Pelješcu okrenut novi list, počeli smo iznova brojati godine kao da je došla nova era. Radeći ovdje već 15-ak godina, uviđao sam kako je cijelo područje Dubrovačko-neretvanske županije bilo odsječeno područjem Bosne i Hercegovine. Brojni proizvođači iz Konavala, Dubrovačkog primorja, s Korčule, Mljeta i samog Pelješca susretali su se s problemima prijevoza vina - iz Hrvatske u Hrvatsku. Bile su prevelike gužve i bilo je potrebno sređivati papirologiju kao da vino odlazi u stranu zemlju, a odlazilo je, primjerice, do Splita ili Zagreba.

Tek smo sada, godinu dana kasnije, kad sve to sublimiramo, svjesni što je ljudima ovdje donio Pelješki most, ali isto tako i svim drugim stanovnicima Hrvatske te strancima koji stižu na ovo područje. Pelješcem je u tih godinu dana prošlo i zaustavilo se ljudi više no što bi prethodno u možda dvije-tri godine. Zanimljivo je i što to vrijedi i za cijeli zimski period. Konkretno, zimus sam vikendima sretao puno Splićana koji bi se uputili na izlet što prije nije bio baš slučaj. Prije mosta prošla bi ih volja samo od putovanja. Danas su pak za sat i pol već na pragu Pelješca', iznio je u dahu.

On je pak stava, za razliku od našeg prethodnog sugovornika, kako ponuda apsolutno ide u korak s povećanom potražnjom. Nije negirao da ona još uvijek nije na željenoj razini, no istaknuo je kako je razvoj već osjetan.


Stonski ugostitelji: 'Prošla godina nije relevantna'

Budući da se Pelješac prostire na gotovo 350 kilometara kvadratnih i da je praktički nemoguće obići sve njegove bajkovite lokalitete u kratkom roku, izbor sljedeće zaustavne točke 'pao' je na Ston kao srednjovjekovni gradić čija povijest seže u doba Dubrovačke Republike. Posrijedi je bogata riznica povijesno-kulturne tradicije s najstarijom aktivnom solanom na svijetu koja svoj prirodni način proizvodnje nije promijenila još od antičkih vremena. Kako je, pored navedenog, uvelike prepoznatljiv po vrhunskoj gastronomiji, odgovore na pitanja o promjenama koje je polučio Pelješki most potražili smo u stonskim restoranima.

'Kod nas je uvijek gužva. Od otvaranja Pelješkog mosta sve nam je isto. Možda je Ston postao frekventniji, no kod nas u restoranu potrošnja je uvijek ista i svi su zadovoljni', kazala nam je Viktorija, djelatnica dupkom pune konobe Bakus.


Čini joj se, međutim, kako je ipak na tom području ukupno nešto manje gostiju nego lani. Andrea Obradović, naša sljedeća sugovornica iz Stona koju smo zatekli u restoranu Barba koji je otvorila sa suprugom, za navedeno je ponudila i objašnjenje.

'Prošla godina u Stonu, ali i na cijelom Pelješcu nije bila realna. Nije bila relevantan pokazatelj stvarne turističke situacije. Dogovorila se ekspanzija u svim mjestima zbog otvaranja mosta. Novi dio ceste, koji je sada završen, preusmjerio je sav promet preko Stona. Mislim da je to za jedan mali Ston bilo previše jer su svi - i oni koji nisu planirali - morali proći preko njega. Prošla sezona, dakle, bila je baš turbulentna i nitko nije bio spreman. Ovu godinu svi osjete mali pad, sada je Ston izbačen s te putanje. U Ston sada dolaze isključivo ljudi koji ga ciljano žele posjetiti. Mislim da je i prelazak na euro svima donio blagi problem, nema zemlje koja nije prolazila kroz tu vrstu prilagodbe', konstatirala je.


U nastavku razgovora u kontekstu cijena naglasila je kako cijene kod njih nisu rasle. No nije sigurna dokad će moći nastaviti poslovati sa starima jer su dobavljači svoje itekako podignuli, pri čemu je naglasila i da u nabavku mnogih namirnica idu u Dubrovnik jer su jeftinije nego u Stonu.

'Primjerice, od Nove godine cijena Coca-Cole rasla je tri puta. Mislim da Vlada nije pravedno postupila prema malim i srednjim poduzetnicima. U redu mi je da se zaštite potrošači, ali bi bilo u redu da su se zaštitili i poduzetnici od podizanja cijena dobavljača. Ova situacija dovela je do zatvaranja puno malih poduzeća', upozorila je.

Složila se s tezom da su gosti oprezniji pri naručivanju jer su cijene izražene u eurima. Ranije, ustvrdila je, mnogi vjerojatno nisu bili svjesni vrijednosti iznosa u kunama.

'Inflacija je pogodila cijelu Europu. Ljudi su se zaželjeli putovanja nakon što su ukinute restrikcije koje su bile na snazi zbog pandemije koronavirusa, stoga se prošle godine trošilo puno više nego što je to slučaj ove. Naposljetku, smatram da su ljudi postali svjesni, bila ona umjetna ili stvarna, krize koja se svugdje događa', također je napomenula.

Ipak, dojma je kako će i ovu sezonu po njenu završetku okarakterizirati uspješnom - u oba svoja restorana. Ona je, naime, Splićanka udana za Dubrovčanina. Prvi restoran Barba s ribljim menijem - što im je bilo osobito važno zbog podneblja - otvorili su u Dubrovniku prije deset godina, a ovaj stonski radi od prošle. S ponosom nam je rekla kako su njihovi gosti kako strani tako i domaći.

'To mi je drago jer nije u redu da se cijela sezona bazira samo na stranim gostima, a da naši postaju višak. Mi od naših ljudi živimo cijelu godinu, stoga do njih treba držati i ljeti i zimi', izjavila je te otkrila kako su različiti kanali preko kojih im dolaze - stranci poglavito preko Googlea i recenzija, a domaći po preporuci.

Usput je izrazila nadu kako će svoje poslovanje proširiti. Srce je dakako vuče u rodni Split, no ne žele žuriti s odlukama.

'Dosad smo imali puno ponuda da postanemo franšiza, ali nismo htjeli postati industrija. Recimo, naši burgeri od tune ili kozica rade se ručno te nam je cilj da tako i ostane. Svaki dan dobivamo svježu ribu, a takvu mogućnost nemamo u Zagrebu i u ostatku kontinentalne Hrvatske. Trudimo se zadržati kvalitetu', poručila je.

U konačnici se vratila i na središnju temu Pelješkog mosta ukazavši na njegovu emotivnu komponentu.

'Volim ići preko mosta. Svi smo ga jedva dočekali, pogotovo ljudi koji cijeli život žive u Dubrovniku. Most im je bio životni san zbog vremena, prijevoza, ali i sentimentalno jer je ujedinio Hrvatsku', zaključila je.


Kratki razgovor s Leom Komatiševićem koji odrađuje svoju prvu sezonu u suvenirnici u Stonu dodatno je potkrijepio naša prethodno prikupljena saznanja. Evo što nam je on sve rekao..

'Iako radim tek dva mjeseca, rekao bih da ove sezone ima nešto manje gostiju nego inače. Dakle, ima ih, ali manje nego prošle godine. Ljudi koji dolaze u Ston sada dolaze ciljano, a oni koji ne žele - mogu ići preko mosta. Možda je upravo zbog mosta sezona malo slabija, manje prometna nego što je bila godinu prije. Po mojoj procjeni najviše je Poljaka, Engleza i Francuza.

U ponudi suvenirnice imamo razne suvenire, eterična ulja, ali se najviše kupuje stonska sol jer upravo zbog nje i dolaze u Ston. Kupci uvijek pitaju za cijenu prije nego što kupe, a često traže i popust', naveo je mladi mještanin.

Frano Kužumilović, vlasnik OPG-a u Stonu, turističku sezonu ocijenio je pak lošom. Naglasio je kako se razlika u odnosu na prethodne više no primjetna, osobito kada su posrijedi apartmani. Krivi za to previsoke cijene pri čemu je povukao paralelu s grčkim i turskim.

'Ide sve gore, prošle godine troškovi su bili tri puta manji. Meni se turisti ne žale na cijene jer dajem sve jeftinije da se riješim, ali u restoranima je katastrofa', istaknuo je.

Valja napomenuti kako njegovo obiteljsko gospodarstvo posluje već četiri desetljeća. Pokrenuo ga je njegov pokojni otac, a on preuzeo. Doduše, on je jedno vrijeme radio u tvornici, no ona je propala po završetku rata pa je, kako nam je ispričao, 'nastavio nanovo', a u međuvremenu je rukave zasukao i njegov sin. Proizvode gotovo sva poljoprivredna dobra koja uspijevaju na ovom podneblju.

'Pelješki most nam je svakako dobro došao. Preko carina je to bila katastrofa, a i gužve su svakome dosadile', komentirao je.

Stava je kako je u Stonu ipak za živjeti i raditi - dobro. No ukazao nam je na jedan od problema s kojima se susreće njegov OPG.

'Bože, zdravlja, a tko hoće raditi - može. No malo je radnika. Moj mali nudi 30 eura za dva sata branja lubenica pa ne može pronaći nego dvojicu. Ne žele raditi na zemlji', podvukao je.


Pelješki most reflektirao se i na poslovanje autokampa Prapratno

Obilazak Pelješca doima se besmislenim bez posjeta barem jednoj od rajskih plaža kojima obiluje. Mi smo se odlučili na obližnju uvalu Prapratno koju nerijetko svrstavaju među najimpresivnije. Mještanin šest kilometara udaljenih Ponikvi Nikša Peškura posvjedočio je brojnim promjenama u turističkim pogledu u proteklih 30-40 godina otkako je voditelj autokampa Prapratno, pa tako i onima kojima je rezultiralo prometovanje Pelješkim mostom.

'Neusporediv je turizam nekada i danas. Nekad su gosti ostajali puno više dana - od 15 do mjesec, a sad se sve svelo na veliki tranzit. Imamo dnevno od 150 do 180 odlazaka i toliko dolazaka, čak i više. Predsezona i posezona dosta su bolje dok je gro sezone u samom kampu smanjenog obima.  Prezadovoljni smo brojem gostiju i ove godine, imali smo dosta bolju predsezonu i u srpnju smo bili u plusu', otkrio je.


Složio se s tvrdnjama da su gosti sve slabije platežne moći. Inače, u Prapratnom su, prema njegovim riječima, najdominantniji Nijemci, ali se struktura mijenja te je sve više Poljaka i Skandinavaca. Krajem srpnja i početkom kolovoza zamijetio je i pojačan priljev državljana, primjerice, BiH te Slovenije koji su 'slabiji' potrošači. Rekao je, također, kako ondje cijene nisu rasle. Stava je da poskupljenja ne nose ništa dobro kao ni da drastična nisu utemeljena.

'Pelješki most apsolutno nam je donio brojne prednosti. Mi smo izbjegli prelaske granice, a hit je i za naše goste. Odrazio se i na posjećenost plaže Prapratno te je svakako donio rezultate kampu. Bilo je i realno da će se Hrvatska povezati, samo je, eto, bilo pitanje vrijeme u koje je došlo', zaključio je Peškura u razgovoru za Dalmatinski portal.

Kratak video-pregled pogledajte u nastavku… 

@dalmatinskiportal Provjerili smo kako se živi na Pelješcu godinu dana nakon otvaranja desetljećima iščekivanog mosta... #peljeskimost #pelješac #turizam #fypシ #fyp #dalmatinskiportal original sound - Dalmatinski portal
Vaša reakcija na temu