Vlasnici zemljišta na Marjanu komentirali su nove izjave Marka Pejnovića. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
'U izjavi ravnatelja JUPŠM da je Oikon odbio izraditi dokument po nalogu naručitelja sadržana je sva problematika njegovog poimanja zakona i prava.
Oikon je odbio uvažiti prigovore Javne ustanove i Grada Splita jer ti prigovori nemaju uporište u zakonu.
Oikon je istovremeno izradio zonaciju po ortofoto snimci realnog stanja na terenu te utvrdio stanje poljoprivrednih površina na terenu, a ne oslanjajući se na katastar, kako tvrdi Pejnović.
Znači, u JUPŠM i Grad Split su mislili da će Oikon njima, pošto su oni naručitelji (čitaj platiše) ići niz dlaku i kršiti zakon. Međutim zaboravili su, kao i obično, da oni nisu jedini dionici na Marjanu. Privatne vlasnike stalno zaboravljanju, zanemaruju i ne uključuju u procese odlučivanja na Marjanu. A to ne može tako. Ne zato jer to kažemo mi, Vlasnici zemljišta na Marjanu, nego zato jer tako kažu zakoni i Ustav RH.
U privatnom vlasništvu u obuhvatu park šume nalazi se 55 hektara zemljišta. To je otprilike jedna šestina sadašnje park-šume. I to nas čini temeljnim dionicima i vlasnicima samog Plana upravljanja. I koliko god JUPŠM odbijala prihvatiti da mi postojimo, uvijek će tu biti netko od nadležnih da ih podsjeti. Ako to neće napraviti Marija Vuković, pročelnica upravnog odjela Splitsko-dalmatinske županije nadležnog za poslove zaštite prirode ili netko iz Grada Splita, onda će to svakako biti Ministarstvo gospodarstva, koje je nadležno za Zakon o zaštiti prirode, i koje se po pitanju Plana upravljanja već dalo svoje mišljenje. Ukratko rekli su da je netransparentan i neparticipativan. A znate li zašto? Jer nisu bili uključeni svi dionici. A znate li tko jedini od dionika nije bio uključen? Pa naravno mi, Vlasnici zemljišta na Marjanu.
Također, Javna ustanova je na manipulativan način pokušala u Plan upravljanja uvrstiti kao izrađivače tvrtku Oikon i tako obmanuti Ministarstvo gospodarstva. Naime Oikonov plan sa legalnom zonacijom od 55 hektara poljoprivrednih površina je već bio dobio suglasnost Ministarstva gospodarstva. Međutim, Upravno vijeće JUPŠM, nije ga prihvatilo, nego ga je izmijenilo kompletno (smanjilo poljoprivredne površine na 15 hektara) i pokušalo opet gurnuti Ministarstvu gospodarstva kao isti plan. Srećom, upozorili smo na vrijeme Zavod za zaštitu prirode pri Ministarstvu, koji je Plan upravljanja tako ponovo vratio na javnu raspravu.
Još nebuloznije su Pejnovićeve izjave da se Zakon o zaštiti prirode provodi neovisno vlasništvu.
Međutim, na Marjanu se nisu stekli uvjeti za provođenje Zakona o zaštiti prirode jer osnivački akt nije usklađen sa temeljnim Zakonom o zaštiti prirode iz 2013. godine. Potvrdu o tome dostavljano u očitovanju Državne geodetske uprave koja se očitovala da osnivački akti iz 1964. i 1988. nisu valjani i da ne proizvode nikakav pravni učinak. Upravo zato Vlasnici pozivaju SD županiju da pokrene postupak izrade novog osnivačkog akta koji bi bio u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode iz 2013. i riješili smo sve probleme.
Također, Upravni sud nije donio nikakvu presudu kako kaže Pejnović nego se proglasio nenadležnim. A upravo to što on misli da je nenadležnost jednaka presudi dovoljno govori o njegovom stručnom znanju.'