Vukovarski branitelj na Sućidru ispričao nevjerojatnu priču o torturi koju je prošao, o četniku koji ga je spasio i susretu s njim u Beogradu nakon rata

Zagrepčanin Vilim Karlović, vukovarski branitelj, na malonogometnom turniru Sućidar Open promovirao je svoju knjigu 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru'. Publiku se posebno dojmilo njegovo svjedočanstvo o mučenju u kući punoj četnika. 

- Odveli me u kuću s namjerom da me muče i ubiju. Žena Daca je huškala 20-ak četnika da me tuku, pljuju, vrijeđaju, pale upaljačima i svijećama. Nagovarala je Nedjeljka Stojisavljevića Belgiju, mog najvećeg mučitelja, da me siluju. Prvi put sam tu shvatio da je kraj, 20 četnika željnih krvi je bilo oko mene... - rekao je Karlović.

U toj kući nije bio vezan za stolicu, ali je imao zapovijed da se ne smije pomicati.

- Sve sam uspijevao izdržati dok su me palili po ušima, vratu, rukama, leđima i trbuhu, ali kada bi mi bradavice počeli paliti svijećama, refleksno bih skočio. Prijetili su mi da će mi, ako se maknem sa stolice, odrezati, uši, jezik, iskopati oči... Računao sam, pa dobro, za jezik treba 10 sekundi, uši 10-ak sekundi, Belgija mi je rekao da će me laganom rukom zaklati, kalkulirao sam da će to brzo proći, ali nisam mogao dozvoliti silovanje, pogotovo jer mi je Daca obećala da će mi nakon silovanja odrezati genitalije. Počinjem svoju borbu, moram nešto učiniti, moram skočiti i izazvati pucnjavu, samo da ne dođe do silovanja. No, osjećao sam čudesan mir, smirenost, veći strah sam imao na Ovčari i Veleprometu.

Razbili su mu bocu o glavu i rezali tijelo...

- Rekao sam im: 'Dajte mi da se prije smrti napijem vode i pomolim Bogu'. Oni su bili u ekstazi mučenja nada mnom, nisu mi ništa od toga dopustili, izrugivali su se i uživali u mojoj muci. U jednom trenutku me dižu s te moje stolice, bio sam u polurazapetom položaju između njih. Belgija mi je rekao: 'Eto, ujka, lepo si se držao, vreme je da krenemo'. U tom trenutku sam iz sebe izustio posljednji vapaj: 'Isuse Kriste, oprosti moje grijehe, pomozi mi da izdržim muke kao što si ih i ti izdržao. Primi moju dušu'. Odjedanput je nastao muk među tih 20 ljudi koji su me mučili. Tišina. Kao da je Duh Sveti u tu prostoriju donio strah Božji. To su bile moje zadnje riječi, a čudo se događa nakon tog mog vapaja. U kuću odjedanput upadaju dvojica četnika i počinju borbu pod oružjem za moj život. Prošli su kroz prostoriju, zgrabili me za ruku, počeli me vući, ovi nisu dali, bilo je psovanja, uperenog oružja jednih na druge, ali me uspijevaju izvući u dvorište. Stavili su me sebi iza leđa, pokušali su ovi mučitelji još oružjem doći preko njih, ali se stvar smirila. 

Rekao je Vilim i imena četnika koji su mu spasili život.

- Predrag Milojević Kinez i Marko Ljuboja Mare bili su pripadnici Šešeljevog četničkog odreda i oni su osim mene indiraktno spasili i drugih 70-ak ljudi na Veleprometu jer su našli nekog, kako oni kažu, komandira, koji je organizirao prebacivanje svih tih ljudi tu večer u vukovarsku vojarnu gdje smo bili zaštićeni, te potom prebačeni u Srijemsku Mitrovicu. Tamo sam proveo šest mjeseci.

Posebno je zanimljiva Vilimova priča o ponovnom susretu s Markom Ljubojom nakon rata.

- Prije 15-ak godina sam kod njega bio u Beogradu, nekoliko dana sam boravio u njegovoj kući. Zahvaljivao sam mu što mi je dao život, a on mi je pomalo ljutito odgovorio: 'Nemoj mi zahvaljivati, nisam toga dostojan. Pored te kuće sam prethodne dvije noći prolazio i isto sam čuo da galame i banče. To su bile propalice među koje nisam htio ulaziti, ali tu večer nešto je u mojoj duši kazalo da uđem u kuću. Kada sam ušao i vidio tebe tako izmasakriranog, nešto mi je reklo: 'Ne smiješ pustiti da taj čovjek pogine'. Stoga, ne trebaš meni zahvaljivati, trebaš zahvaliti gospodu Isusu Hristosu'.

Cijelo Vilimovo svjedočanstvo odisalo je snažnom kršćanskom porukom, govorio je o istinskom praštanju, a otvoreno je pričao i o svojim grijesima.

Kažimo da je na Sućidru bio još jedan istaknuti vukovarski branitelj - Predrag Peđa Mišić, te da će se 24. srpnja u 21.30 sati na istom mjestu održati promocija filma 'Glavu gore, ruke na leđa'. Taj dokumentarno-igrani film obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata i prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja, mučenja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila.

Vilim Karlović je, dodajmo, na početku rekao da se kao dinamovac osjeća odlično u Splitu jer svugdje vidi Hajdukove grbove unutar kojih je hrvatski grb, te se zahvalio organizatorima turnira, braći Babić, na pozivu...