Odlazak u Get, u kultni kafić 'Na kantunu' u ponedjeljak znači stegnuti malo srce, zaustaviti suzu ispred vlasnika Nene i posljednji put upijati atmosferu rijetke oaze u srcu grada.
'Na kantunu' zatvara danas, navečer će Neno okrenuti ključ u bravu posljednji put, ključ od doma u kojem je stasao da bi ga potom pretvorio u kafić s dušom doma.
U ponedjeljak ujutro dolaze mnogi pružiti ruku Neni, nazdraviti ispod grba Hajduka koji uz kampanel svetoga Duje i stihove 'ako sam Getanin i ja san dite' ponosno stoji još danas na zidu doma lokalnih ljudi. Oko 15 godina Neno je bio baš to, domaći i za domaće.
I jutros je, iako mu suza stoji u oku, a on se brani poznatim splitskim humorom, glavna tema Hajduk.
- Zadovoljan san pobjedom, ne i igrom - odgovara na pitanje je li zadovoljan Hajdukom kontra Intera.
- Neno, ideš kad je Hajduk prvi - dobacuju mu, a on se smije.
Došla je i supruga, dolazi ekipa, zapjevat će se, ali Neno će zatvoriti kao i uvijek, u 23 sata.
Po mnogo toga će se pamtit Neno, a jedna od njih je i kako je odbio dignuti cijene kada su se ugostitelji dogovarali nakon otvorenja Rive. Pamtit će se i po rečenici 'ne znam i ne želim tako razmišljati' kada je njemu gradska uprava uzela šest (!) stolova preko noći, a dodijelila drugom, onome koji 'zabijeli' zimi jer se 'renovira', pa otvori u travnju, u predsezoni. Mogao je izigrati pravila, ali nije htio. Getanin, ponosan i pošten. Odlazi uzdignute glave.
Hoće li negdje otvoriti opet nešto svoje, odlučit će s vremenom. Do tada, samo malo odmora.
Ima vremena pred sobom, a ono koje je dao gradu, Splićanima i gostima, ostat će zapamćeno kao jedno od najljepših.