Članovi trogirskog Mosta te Zajedno za Trogir, ponukani sinoćnjim medijskim priopćenjem gradonačelnika Ante Bilića odlučili su postaviti pitanja na koja traže odgovore.
'Prvo, tijekom 14 godina, koliko je stari most bio u opticaju, na vlasti je 7 godina bio HDZ i 7 godina SDP. U tom je razdoblju Ante Bilić 4 godine bio pročelnik Damira Rilje, a 3 godine gradonačelnik. Ako dajemo paušalnu ocjenu tko je kriv onda je barem pošteno reći da je krivnja podijeljena. Projektant mosta profesor Radnić istaknuo je da su za propadanje mosta krivi gradonačelnikovi 'prijatelji' koji su održavali most te su zatvorili sve prirodne pukotine u hrastovoj građi u kojoj se zadržavala voda koja je oštetila most. Pitamo gradonačelnika, tko je imenom i prezimenom odgovoran za propadanje mosta. Je li kriv projektant ili je krivo neodržavanje kako je istaknuo profesor?
Drugo, gradonačelnik Bilić u srcedrapajućem kasnovečernjem statusu spominje 800.000€ kao ugovoreni iznos, a u Proračunu Grada Trogira pod stavkom 'Rekonstrukcija postojećeg mosta u Foši' navodi se 1.563 milijuna eura. Kako je moguće da je trošak toliko narastao ako su prve projekcije troška govorile o pola milijuna eura? Ako temelji nisu bili dobri i izvedeno sukladno projekti, zašto Grad nije tužio izvođače temelja? Je li bilo neozbiljno raspisivati natječaj prije nego što su se ispitali temelji pa ako nisu bili dobri možda se mogla tražiti i alternativna lokacija uz Fošu. Lokaciju koja bi bolje pristajala budućem izgledu parka Fortin i Solina s većim podizanjem protiv plavljenja od postojećih 90 cm?
Treće pitanje je vezano uz izgled mosta koji je moderan i privlači pogled, ali se nikako ne uklapa u vizuru Trogira. O svemu je govorio i profesor doktor znanosti Ivo Babić koji je bio u komisiji za izbor najboljih radova, a koji je glasovao protiv ove opcije navodeći da je bilo mnogo boljih i nenametljivih rješenja. Ono što je sigurno, most se po funkcionalnosti vraća u srednji vijek jer se tada nije razmišljalo ni o invalidima ni o roditeljima s kolicima. Most u postojećim dimenzijama nije iskoristio više od 50% svoje površine zbog sjedalica i velike rupe s mrežom na njegovom vrhu pa pitamo gradonačelnika je li ovo zaista najbolje rješenje?
Četvrto i jako bitno pitanje je vezano za kaznu izvođaču za kašnjenje radova odnosno tzv. penale. Ako je prema prvom ugovoru projekt trebao biti završen do 1. lipnja kako je moguće da je Grad Trogir odobrio prolongiranje sve do 1. studenog odnosno za čak 5 mjeseci. Naime, uvidom u dokumentaciju i anekse ugovora vidljivo je da se Ante Bilić u ime Grada Trogira odrekao penala jer je izvođaču tri puta produžen rok. Prvi put do 1. kolovoza, nakon toga 25. rujna i završno 1. studenog. Ako su stvarno problem temelji što je i objavljeno u lipnju, još donekle možemo razumjeti rok 1. kolovoza. Međutim produženje do 25. rujna i onda opet do 1. studenog je čista izdaja interesa Grada Trogira. Gradonačelnik je izvođaču jednostavno oprostio preko 100 tisuća gradskih eura. Koji je razlog zbog kojeg Grad nije mogao naplatiti penale?
Završno, gradonačelnik se prilikom obrušavanja na oporbu često služi spinanjem i kosturima iz ormara, a zaboravlja napomenuti da je od zadnjih 16 godina - SDP u Trogiru na vlasti 12 godina. Gotovo sve što je napravljeno plaćaju više razine vlasti - lučko pristanište Soline, zapadni i istočni ulaz u grad, obnova starog i gradnja novog čiovskog mosta itd. Jedini veliki projekt koji je Ante Bilić napravio, osim rušenja mosta preko Foše pa gradnja novog na istom mjestu, rekonstrukcija je kina za 3.5 milijuna eura odnosno 3.500€ po kvadratu. Novo kino nam je super i korisno je gradu, ali cifra je apsurdna jer se za te novce mogla napraviti novogradnja.
Sada pred izbore opet slušamo o parkovima i šetnicama, a jako dobro se zna da Grad Trogir to ne može samostalno financirati bez županije i države u kojem nije na vlasti njegov SDP. Ovoj gradskoj upravi bilo bi bolje umjesto novih projekata realizirati one koje su već predstavljeni u nizu godina za nama poput šetnice do Arbanije, uređenje Solina, gradnja sportske dvorane i nogometnog igrališta, obnova Kule Kamerlengo, sportskog kampa na Divuljama itd. Nemojmo se zadovoljavati s drvoredima tamarisa i klackalicama jer to nije dovoljno ako znamo da se godišnje potroši preko 20 milijuna eura proračunskog novca. Težimo boljem!', poručuju.