ZAKLJUČEN SLUČAJ STAR 22 GODINE Bivšem šefu ŽUC-a i trojici iz ŽC-a uvjetne kazne za smrt supružnika na čije je auto pao nagorjeli bor

Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je žalbe obrane i potvrdio nepravomoćnu osuđujuću presudu splitskog Općinskog suda iz listopada 2022. kojom su bivši ravnatelj Županijske uprave za ceste Ivo Peko te trojica iz Županijskih cesta, direktor Tihomir Brzović, voditelj operative Ante Sisarić i voditelj Nadcestarije Split – Solin Vicko Božić osuđeni na uvjetne kazne od godinu dana zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti i smrti supružnika Klaudija i Silvane Matulović-Smočil, na čiji je automobil 23. prosinca 2003. u Žrnovnici na županijskoj cesti broj 6142 palo nagorjelo stablo alepskog bora. 

Peko i trojica proglašeni su krivima zato što nisu poduzeli sve potrebne mjere i radnje iz Ugovora o redovnom održavanju županijskih i lokalnih cesta kako bi se uklonila stabla nagorjela u požaru i spriječilo njihovo daljnje padanje na cestu, lakomisleno smatrajući kako ta stabla ne predstavljaju opasnost za sudionike u prometu i kako neće padati na kolnik, premda su bili upozoravani od ophodara da je uslijed naleta vjetra dolazilo do pada izgorjelih stabala i grana, i to 5. studenog 2003. u 4 sata, 7. prosinca u 12, 18, 21 sat i ponoć, te 23. prosinca u 5 sati. Istog dana oko 6.40 sati uslijed naleta snažne bure na predjelu Vilar, odlomilo se nagorjelo stablo alepskog bora koje je raslo uz rub ceste. Palo je na VW Golf kojim je upravljao Klaudijo Matulović-Smočil. Probilo je vjetrobransko staklo i usmrtilo supružnike. Nesreću je preživio njihov sin koji je sjedio na suvozačkom sjedalu. 

Optužnica je podignuta u siječnju 2010. godine, a Peko i trojica iz ŽC-a negirali su svoju krivnju. Sud ih je u rujnu 2016. oslobodio optužbe, no Županijski sud u Velikoj Gorici prihvatio je žalbu Državnog odvjetništva, ukinuo presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, i to pred drugim sucem. 

Na ponovljenom suđenju nedvojbeno je utvrđeno da Peko i ostali okrivljenici nisu poduzeli adekvatne mjere kojima bi se osiguralo nesmetano i sigurno prometovanje županijskom cestom od Žrnovnice do Srinjina. 

Jedan od argumenata obrane je bio da se stablo nalazilo na privatnom zemljištu udaljeno dva metra od ruba ceste. Drugostupanjski sud potvrdio je stav prvostupanjskog suda da se odredba ne može tumačiti na način da jedan metar od ruba ceste prestaje nadležnost ŽUC-a i ŽC-a. To je, navodi se u obrazloženju presude, najmanji, odnosno, najuži pojas koji je potrebno održavati kako bi se promet sigurno odvijao. 

'Naime, ako obaveza održavanja obuhvaća najmanje 1 metar, pri čemu je ključna riječ najmanje, onda to znači da opasnost za sigurno odvijanje prometa mora biti uklonjena i na širem području od tog jednog metra, ukoliko se utvrdi da postoji opasnost. Iz podataka u spisu je razvidno da su na tom području kroz razdoblje od tri godine padala stabla na cestu, s čime su nadležne službe bile upoznate. 

Nesporno je i da je područje uz županijsku cestu 6142 bilo zahvaćeno požarom 2001. i da je izgorjelo raslinje uz cestu. Tijekom 2003. Hrvatske šume sanirale su područje u državnom vlasništvu, uklonjeno je 39 stabala. Važno je istaknuti i da je Mjesni odbor Žrnovnica uputio Županijskoj upravi za ceste dopis kako su nakon velikog požara iz kolovoza 2001. opožarene površine uz cestu stalna opasnost za prometovanje. Peko je odgovorio da su predstavnici ŽUC-a i ŽC-a izvršili očevid i započeli aktivnosti u direktnoj vezi sa sigurnosti prometa na cesti. 

U odnosu na prigovore je li konkretna situacija bila regulirana ugovorom o redovitom održavanju, nesporno je utvrđeno da je odmah nakon nesreće područje s kojeg je palo sporno stablo očišćeno od preostalih stabala, i to bez zaključenja ugovora, bilo o redovnom, bilo o izvanrednom održavanju javnih cesta i bez natječaja za izvođača. Stoga prigovori o tome je li uklanjanje stabala predstavlja redovno ili izvanredno održavanje javnih cesta u konkretnom slučaju nisu osnovani, pri čemu je važno istaknuti da je za radove uklanjanja stabala koja su predstavljala prijetnju uz cestu naknadno zaključen ugovor samo u cilju naplate obavljenog posla', stoji u presudi. 

Državno odvjetništvo tražilo je zatvorske kazne, no drugostupanjski sud potvrdio je sankciju splitskog suda. 

'Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio protek od 20 godina od počinjenja kaznenog djela. Optuženici nisu pridonijeli dugotrajnosti postupka, svi su neosuđivani, što ukazuje da su do ovog događaja, a i nakon njega živjeli sukladno opće prihvaćenim normama ponašanja. Otegotnim se cijenila činjenica da su uslijed pada stabla dvije osobe smrtno stradale. Imajući u vidu sve navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je svim optuženicima izrečena kazna zatvora od po godinu dana, kao što je zbog težine posljedica kaznenog dijela opravdano određen rok provjeravanja u trajanju od tri godine', zaključio je sud u Velikoj Gorici.