Zašto grad Split ne obilježava povijesni dan ulaska Dioklecijana u palaču?
Sa četiri bilca, upregnuta u četveropreg, prošiša je niz Cardo kroz Sjeverna vrata baš na današnji dan 305. godine
Na današnji dan Car Dioklecijan je ušao u svoju palaču, pa za tu prigodu donosimo izvadak iz knjige 'Život u carskoj palači', autora Ante Duplančića...
U svoju je Palaču Dioklecijan uša 1. lipnja 305. godine naše ere. Cili se misec dana vozika po svome carstvu, napustivši tron u Nikomediji (mala Azija, danas Izmit u Turskoj) 1. svibnja službeno i svojevoljno.
Nesigurni nam povijesni podaci govoridu da je toga dana ušlo u Palaču od ijade pa sve do tri ijade duš. Zašto grad Split ne obilježava taj povijesni dan ulaska?! Taj 1. lipnja 305. n.e.?!!!
Sa četiri bilca, upregnuta u četveropreg, prošiša je niz Cardo kroz Sjeverna vrata. Na Peristil se dvi sekunde ferma, da bi se poklonija svome zaštitniku, svome ocu Jupiteru, u čiju je slavu naredija izgradit hram, u trokutu su dva manja priko puta, Kibele i Venere. Učinija je potom dvi skaline da bi se kroz rotondasti vestibul raskomoda u svoje carske odaje i, napokon, u svoje terme umočija od duga puta umorne, prašnjave, smežurane stare noge. Opran, izmasiran, namuščan seja je u poltronu, pa ladnon bevandon rasfriška suva usta.
- Evo me napokon u svoju Palaču, moj Horacije. Nima više lutanja. Još samo da mi dojdu žena i ćer. Jesi li bacija očadu iz lođe Kriptoportika na Brač i Šoltu? Jooo, koja lipota! Da san je prije bija svjestan, ranije bi abdicira. An, pače, ako me zatečeš zatvorenih očiju, nemoj me budit. Možda baš tad krenem stazom vječnosti.
Vjerni se Horacije tiho povuče, kriomice se zlamenuje. Volija je svoga cara. Izaša je na teracu suznih očiju. Priko Marjana su zadnje zrake posebno rasvitljavale Palaču. Car je napokon u njoj!
