Zašto je ispovijest Simone Ištvanović izazvala podrugljive komentare?

Ovih dana su na portalima osvanuli pojedini video prilozi Laudato TV, koja 25. prosinca počinje s 5-satnim emitiranjem dnevnog programa. Među prilozima je najveću pažnju izazvao prilog o Simoni Ištvanović (ex Gotovac), u kojemu Simona govori o velikoj promjeni u svome životu, o vjeri, opraštanju, neosuđivanju drugih...    

Simona se rijetko pojavljuje na tv-ekranima, za razliku od onog vremena prije, kada se pojavljivala svakog trena i u svakakvim izdanjima. Danas ne želi više biti u centru pozornosti jer je, po svemu sudeći, pronašla iscjeljenje i smisao u Isusu Kristu. A kada se čovjeku to dogodi, slika o sebi i Bogu se mijenja. Onda čovjeku ne treba mahnito (i pod svaku cijenu) skretanje pozornosti na sebe, bilo kroz medije ili mimo njih. Naime, centar pozornosti postaje Krist koji ozdravlja i obnavlja one koji mu dođu. One koji priznaju da su bili grješni i bolesni od svakojakih pa i od, prema uvriježenom mišljenju, najgorih lutanja i padova. 

Duhovna promjena koja u susretu sa živim Kristom nastaje, nipošto nije nešto novo, već je živa stvarnost koja se događala i koja će se događati onima koji iskreno traže prave odgovore. S tim da se to, ipak, najčešće događa onda kada čovjek dođe do nekoga svoga ruba provalije, tj. do onog trenutka kada shvaća i osjeća koliko je zaista prazan, malen i slab. Do tada čovjek samo misli da zna, da može, da je sposoban nadvladati klupko života i da je kadar odmrsiti gropove vlastitog srca.    

Zanimljivi su komentari ispod ovih rijetkih Simoninih javnih istupa. Uglavnom su podijeljeni. Jedni iskazuju riječi podrške i ohrabrenja tipa: 'Bravo, Simona! Ustraj u vjeri!', dok drugi iskazuju, blago rečeno, podrugljivost i omalovažavanje. Komentari tipa: 'Odi u Betlehem i uzmi autogram', 'Jadna poludila', 'Nivo razmišljanja na razini djeteta od 10 godina', 'Simona, ti si posljednja osoba da pričaš o tome', tek su laganiji oblici posprdnosti koju brojni znani i neznani komentatori iskazuju.

Doista mi nije jasno što je to Simona rekla da bi se okvalificiralo 'jadnim' i 'maloumnim'. Možda izjava da svatko u svom lutanju, zapravo, traži istinsku ljubav? Možda izjava da treba biti milosrdan prema drugima, a ne ih osuđivati? Ili izjava da trebamo gajiti međusobno opraštanje?

Zar upravo obraćena osoba nije pozvana pričati o vjeri? Zar će pričati samopravedni, tj. oni koji samo misle da su dobri, a unutar sebe su puni jala, zavisti, gorčine i ponosa? Ne, Isus je došao k onima koji priznaju da su bolesni i koji se iskreno kaju za to. Nije došao zbog 'zdravih', onih koji su uvjereni da su dovoljno dobri i da im Bog ne treba. 

Jedan je čovjek ovako komentirao prilog: 'Ovoj mladoj ženi skromnijih mentalnih kapaciteta koja je bila podvođena i zlostavljana treba prije svega psihološka i psihijatrijska pomoć i društvena mreža najbližih osoba koje će ju podržani u procesu iscjeljenja i novog početka. Ovo ispiranje mozga vjerom neće ju dovesti nikud. Tu se čovjek samo vrti u krug (ponekad i godinama) da bi se na kraju ponovo morao suočiti sa svojim problemima, tzv. 'grijesima koje je bog izbrisao'. Nema brisanja i guranja pod tepih, ima samo suočavanja i zacjeljivanja rana... a bog nema ništa s tim...'

Ovo razmišljanje je tipično za, naoko, dobronamjernog čovjeka koji, očito, drži da su i drugi vjernici skromnijih mentalnih kapaciteta. Izgleda da je to mišljenje čovjeka koji ne želi pogledati činjenicama u oči. Na stranu devijacije na temu vjere, ali činjenice mnoštva korjenito promijenjenih života je nešto što bi ozbiljan čovjek i tragatelj za istinom itekako trebao uzeti u obzir te pomnije istražiti stvar. 

Možda je dobro u svojoj tišini, za početak, pošteno odgovoriti na pitanje: 'Na temelju čega sam donio zaključak da Boga nema?'. Ili na pitanje: 'Zbog čega ili zbog kojeg događaja sam ljut na Boga?'. U svakom slučaju, povijest se ponavlja. Jedni skrušena i skršena srca dolaze Bogu i dožive Njegovo oslobođenje, oprost i mir, dok drugi uporno hode svojim bespućima, noseći sa sobom i u sebi svoje ropstvo, ponos i nemir.

'Dakle, ako vas Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.' (Ivan 8:36)