ZAVJERA BANAKA I DOMAĆIH IZDAJNIKA 'Ovo je mega prevara, Splićanima se nameće obveza od 600 milijuna kuna koja ne postoji'

Fotogalerija (19)

Fotogalerija (27)

Profesor Ekonomskog fakulteta i ovlašteni pregovarač Grada Splita Dejan Kružić održao je danas prezentaciju u dvorani Zlatna vrata o tome kako su se austrijske banke pojavile u priči oko gradnje Spaladium centra u Lori i na čemu temelje svoj zahtjev da propast privatnog partnera podnese Grad Split u visini od nevjerojatnih 600 milijuna kuna. 

Profesor Kružić je temeljito istraživao slučaj posljednjih pet godina i danas je predstavio dokumente koji dosad nisu bili poznati javnosti, a banke ih parcijalno u nekim, ali ne svim sudskim postupcima, koriste za ostvarivanje svog cilja. Iz onog što je danas prezentirano, krajnje je upitna vjerodostojnost tih dokumenata čija je temeljna svrha povezati Grad Split i austrijske banke s kojima nije bilo nikakvog kontakta. Kružić je konstatirao kako je više no uočljiva zavjera stranih banaka i brojnih domaćih pomagača izdajnika – mega prevara građana Splita kojima se nameće financijska obveza turbo razmjera koja zapravo ne postoji.   

Sve je prije 15 godina bilo lijepo zamišljeno. Ugovorom o javno-privatnom partnerstvu privatni partner bi sagradio centar, koji bi nakon 30 godina najma prešao u vlasništvo Grada, a bez financijskog opterećenja jer bi prihodi iz novih radnih mjesta i komunalni doprinos za podignute objekte bili veći od izdataka. 

Sagrađena je, međutim, tek arena, dok se garaža za 1.500 vozila, trgovački centar i hotel nisu nikada sagradili zbog propasti privatnog partnera, konzorcija tvrtki Dalekovod, IGH i Konstruktor, osnivača tvrtke TPN Sportski grad koja je završila u stečaju. 

'Grad Split je ugovorio priču u visini 110 milijuna eura s ugovorenom matricom alokacije rizika. Pobrojeno je više od 150 rizika javnog i privatnog partnera, financijski rizik realizacije projekta je bio isključivo na privatnom partneru', istaknuo je Kružić koji tužio Grad Split i TPN Sportski grad kako bi sud utvrdio ništetnim dodatke osnovnom ugovoru koje je bez znanja Gradskog vijeća, a uz suglasnost članova Poglavarstva potpisao tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret. 

Kružić je u svojoj tužbi nedavno odbijen uz obrazloženje da nema pravni interes, a sutkinja je konstatirala da bi sklopljeni dodaci osnovnog ugovoru bez formalne suglasnosti Gradskog vijeća mogli upućivati na zlouporabu položaja. Državno odvjetništvo svojedobno je istraživalo cijeli posao s propašću ovog projekta te se zaključili da nema elemenata kaznenog djela koje bi se gonilo po službenoj dužnosti. USKOK se nedavno zainteresirao za Kružićevu tužbu te su od Trgovačkog suda u Splitu zatražili da im se dostavi kompletna dokumentacija. Možda se u dokumentima, koje je iz nekoliko sudskih postupaka iskopao Kružić, nađe nešto konkretnije. 

Fotogalerija: Prezentacija Dejana Kružića

'Projekt je realiziran u postupku javne nabave uz pismo namjere Zagrebačke banke da će pratiti financiranje s 55 milijuna eura i još 45 ako se riješe imovinsko-pravni odnosi. Ta opcija je u međuvremenu i zaživjela. Od 110 milijuna eura, privatni partner ulaže 10 milijuna eura, obzirom na ekonomsku snagu tih 10 milijuna eura tri partnera je kao da svi mi ovdje uložimo po tisuću kuna. 55 milijuna je pismo namjere Zabe, 45 opcija. S ovim nije ispunjen uvjet natječaja jer investitor nije dokazao da ima osigurano 100 milijuna eura. Zato je ugrađena garancija u ugovor koja kaže da novac privatni partner ne može koristiti dok ne osigura ostatak financiranja ili ne izgradi objekte. 

Provedena je javna procedura kakve se EU ne bi posramila. Održano je javno nadmetanje, pregovori, Gradsko vijeće je donijelo odluku. Iza projekta su stali grad i država s jedne, i privatni investitor s druge. Osobno sam gradskim vijećnicima rekao da je ugovor odličan za Grad Split i da ne postoji ni teoretska mogućnost da lipa privatnog duga dođe na Grad Split. Jednoglasno su vijećnici odlučili da se ide u projekt', podsjetio je Kružić. 

Otkrio je kako ima bogatu foto dokumentaciju svega što se događalo na gradilištu Spaladium arene. 

'Od potpisa ugovora do kraja travnja 2008. izvršen je iskop, napravljen novi ulaz u škver, temelji za četiri objekta i dvorana skoro pa upola gotova. Ključno pitanje, tko je ovo platio? Vjerojatno oni koji su dali pismo namjere privatnom partneru da će financirati gradnju. Takav je bio nekakav logičan zaključak. Napravljena je dvorana, a od tri objekta nema ništa. Privatni partner nije ispunio obvezu. I odjednom se pojavljuju neke strane banke krećući protiv Grada s arbitražnim postupkom. Dotad je bila samo Zagrebačka banka i pismo namjere', nastavio je Kružić izlagati kronologiju slučaja. 

Napao je arbitre koji su dali za pravo bankama i pokupili honorar od dva milijuna kuna kojeg su isplatile banke. 

'Arbitraža je veleumno zaključila da su obveze privatnog partnera prenesene na Grad Split. Ta priča o prijenosu vam je danas 600 milijuna kuna. Ključno pitanje je kolika je to količina novca? Zamislite da vam netko svake sekunde da tisuću kuna. Za primiti tih 600 milijuna kuna trebalo bi vam više od sedam dana. Moja je javna tvrdnja da je taj pravorijek atak na pravni poredak ove države i akt ekonomske veleizdaje Grada Splita i njegovih građana. 

Koji su troškovi arbitraže bili za ovaj veleumni zaključak? Izračunao sam oko tri milijuna kuna troška, od čega su tri arbitra dobili dva milijuna kao honorar. Ako se pokaže da sam ja u pravu, imaju atribuciju Judinih škuda. Grad Split nikada nije pozvan da plati trošak, sve su platile strane banke. Samo je jedan razlog. Da bi imale papirić kojima će mahati splitskim gradonačelnicima. Presudili su o sudbini Grada bez da su pogledali ugovor s ukupno 273 strana teksta. Samo su pogledali 35, 36 strana, a ostatak nisu nikada vidjeli', kazao je Kružić. 

Posebno mjesto u prezentaciji zauzeo je ugovor o kreditiranju TPN-a od 46 milijuna eura sklopljen s dvije austrijske banke. 

'Ugovor Grad nije potpisao, a njegova posebnost je što se ne zna mjesto gdje je ugovor sklopljen. Nijedna stranica teksta ugovora nije parafirana po potpisnicima. Za tako veliki iznos posebna je specifičnost da se dužnik i vjerovnici nisu sreli, ni vidjeli. Administrator tuđih kredita je Zaba, a najveća posebnost je da se u engleskom tekstu ugovora pojavljuju riječi na hrvatskom jeziku, pa i kvačica na slovo 'š'. Ugovor koji je tako velikodušno prenesen operacijom arbitara na Grad Split ima namjenu – za troškove razvoja i gradnje lokacije ili financiranje bilo koje zaduženosti nastale u te svrhe. Ovo je premotavanje starih obveza na novog vjerovnika. 

Posebno je značajno da namjena kredita ne govori o garaži. Iz čega slijedi da ovaj kredit nije kredit iz ugovora o javno-privatnom partnerstvu i da strane banke nemaju status zajmodavca da bi se prema Gradu Splitu mogle legitimirati na bilo koji način. Ona Zaba, koja je dala pismo namjere s kojim je završeno javno natjecanje, nakon sedam mjeseci pojavljuje se kao administrator tuđih kredita. Jedna banka je iz iste grupe banaka kao i Zaba, koja Grad Split nikada nije obavijestila da odustaje od pisma namjere, već da se pojavljuju mama i teta pa da bi malo one prčkale bez da itko u Gradu zna o čemu se radi. Isti dan kada je zaključen ugovor, zaključen je i dokument koji se zove Davanje suglasnosti na ugovor o kreditu. Taj dokument je pripremila Zagrebačka banka, poslala TPN-u da s Gradom potvrdi navode koji su potpisani. 

Skrivalo se javno-bilježničko posvjedočenje, isprava koju daje javni bilježnik u RH. Suglasnost je Grad dao TPN-u, a ne bankama u Beču koje se referiraju da imaju nekakav odnos s Gradom, a s Gradom nijedna banka nije sjela za stol. Strane banke su priložile studiju profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, isto su zaključili da su prava i obveze prešle na Grad Split. Otvorili su mi oči. Istu ispravu 12 dana kasnije, bez znanja Grada Splita i TPN-a, potpisale su strane banke. Čemu služi naknadno dopisani dokument koji stvara privid da je Grad Split bio u kontaktu s bankama, a nije? U svom ugovoru banke s dužnikom ugovaraju klauzulu da mu neće odobriti novac bez da Grad Split ne dostavi pismo suglasnosti adresirano na njih. Grad to nikada nije dostavio, ali oni su novac isplatili. 

Kao dokaz da Grad Split nikada to nije potpisao, imamo dokument koji se zove javna isprava Grada Splita. Na moju zamolbu, u Gradu Splitu su ušli u arhivu i pogledali je li bilo komunikacije između Splita i banaka. Javna isprava dokazuje da kontakata nije bilo i da su to napravili na neovlašteni način. Osim ovih 600 milijuna, uvidom u zemljišnik, osim stranih banaka, još su dvije hipoteke, još 16 milijuna eura. Svi ovi upisi su neistiniti upisi, a oni u čiju su korist upisani, morali bi to znati. Osim onih 600, tu je još 150, 200 milijuna kuna', otkrio je Kružić. 

'Splićanima ne pakovati. Puno je onih koji pakuju. Ovo je primjer pakovanja priče koja veze s mozgom nema. A stvoren je takav pritisak da je to nešto neviđeno. Grad Split ima najbolji model javno-privatnog partnerstva i najbolji ugovor, nikakva poveznih stranih banaka prema Gradu Splitu ne postoji, sve drugo je laž i falsifikat, strane banke imaju potraživanje samo od TPN-a, a nemaju od Grada. Strane banke ne mogu ništa potraživati. Ne kunu, nego nijednu lipu. Ovo je zavjera protiv Grada i građana Splita, kojima se nameće obveza koju oni nemaju. Ne postoji ni teoretska mogućnost da jedna lipa obveza privatnog partnera pređe na Grad Split. Treba vjerovati pravosuđu, a Grad Split treba biti aktivniji u naplati štete od onih koji su mu je nanijeli', poručio je na kraju prezentacije Kružić. 

Izlaganje je popratio i gradonačelnik Andro Krstulović Opara s pročelnicima i savjetnicima Krešimirom Budišom i Ivicom Grubišićem Girom.

'Ne bježim od rješavanja ovog problema. Grad Split nikada neće biti bankomat za ikoga. Grad Split ne može biti umiješan u spor između banaka i TPN-a. Poduzimamo sve za zaštitu interesa Grada i dovršenja projekta. Odvjetnik Grada Splita je uložio žalbu na rješenje suda o odbacivanju tužbe profesora Kružića. Budite uvjereni da ćemo napraviti sve što možemo da zaštitimo Grad', poručio je gradonačelnik.

Video s prezentacije u Zlatnim vratima možete pogledati OVDJE.