Živimo u najboljem razdoblju u ljudskoj povijesti, zapitajte se zašto mi ne pratimo svjetski rast

Još malo i gotovo s praznicima. Učenici će se vratiti u klupe, oni koji su išli na skijanje natrag na posao, sve će se vratiti u radnu kolotečinu te krećemo punom parom u 2017. godinu. Prisjetimo se što smo bitno naučili u prošloj godini i pretpostavimo što nas očekuje u tekućoj.

Prošla godina svakako je bila jako burna na političkom planu. Imali smo izbore dva puta u istoj godini, bili smo u najduljem razdoblju bezvlašća u Hrvatskoj i znate što? Uopće nam nije bilo loše! Nitko nije osjetio taj nedostatak vlasti kao otegotnu okolnost, dapače, BDP je počeo rasti, a budući da nema vlasti, nije se imao tko zaduživati pa smo usporili i rast vanjskog duga te je počeo opadati u odnosu na BDP.

Ipak, formiranjem vlasti to se brzo vratilo na staro. Krenula je 'velika' porezna reforma, u kojoj se ponovno ne dira u ono što je najključnije - rashodovnu stranu. Tako smo neke poreze smanjili da bismo druge uvodili ili povećavali pa smo tu otprilike na istome. Kriza je završila i svi su krenuli u borbu za privlačenje poduzetnika, a Hrvatska sramežljivo otvara neka mala vrata u nadi da se sjajne prilike neće vidjeti samo u susjedstvu. Naravno, počeli smo i malo više gaziti baš one najmanje, obrtnike i male tvrtke.

Isprobavaju se opet iskušani recepti, podizat će se minimalna plaća, što neće imati učinka na njihov rast, jer kada bi imalo, onda bi jednostavno mogli izglasati plaću na 10.000 kuna i sve probleme bismo riješili. Isto tako, krenuli smo se zaduživati odmah po formiranju vlasti.
No, bilo kako bilo, Hrvatska je krenula rasti, no ne zaslugom ove ili one vlade, nego više po inerciji, jednostavno svi rastu već nekoliko godina pa, eto, došao rast i u nas. Ni krivih ni dužnih. I sada ćemo tako jahati na tom valu ne misleći na moguće posljedice ovakve ekonomske politike, jer, eto, narodno rečeno 'dok dura, dura'. Najvažnije što smo naučili u prošloj godini: bolje nikakva vlast nego loša! To izdvajam kao najvažniju stvar za zapamtiti iz 2016. godine!

I dok mi tako živimo u ekonomskoj inerciji, svijet raste. Iako se to prosječnom Hrvatu čini kao znanstvena fantastika. No istina je upravo takva. Ne samo da se probijaju rekordi rasta, nego živimo u najboljem razdoblju u ljudskoj povijesti.

Što je problem? Razmazili smo se. Razvijenost zapadnog kapitalizma učinila je da ljudi žive bolje no ikad i, naravno, onda se u oholosti razmaze. A Hrvati vole trošiti. Jaaako. I nakon izlaska iz socijalizma živjeli su lošije od, recimo, Austrijanaca. Doslovno se u stanovima mogla vidjeti razlika u standardu. Nismo imali tako dobru tehniku ni sve aparate kao oni, o odjeći i da ne pričam. Ali ulaskom u kapitalizam brzo smo prigrlili sve proizvode. Tako danas imamo sve što i oni, igraće konzole, računala, više televizora, odjeću po posljednjoj modi, sve najmodernije osim, naravno, plaće. Želimo taj standard, a nemamo uvjete za to. I teško se suočavamo s tom istinom.

Bilo koja naša vlast mora nas poučiti da se pokrijemo koliko je pokrivač dug. A država je baš predvodnik ortačkog kapitalizma, rasta na dug, zaštite monopola i loših poslovnih odluka. Evo, sada prodajemo tvrtku dobitaša da bismo kupovali tvrtku gubitaša. Uz koju se još vežu mnogi repovi. Ne miriše na dobro…

U ovu godinu krećemo s poreznom reformom. To nam je novi zakonski okvir za razvitak poduzetništva. Ista reforma je ostala u mnogočemu nejasna i nedorečena. Članak 55. Zakona o dohotku  kaže: 'Konačnim dohotkom smatra se svaki pojedinačni iznos dohotka od imovine i imovinskih prava, kapitala i osiguranja i drugog dohotka koji se smatra konačnim.' Je li vam jasno? I namijenjeno je da bude nejasno.

Sretno u novoj godini. Trebat će vam.