Znam da zvuči okrutno, ali zabrana deložacija samo će učiniti stvari još gorima

Vrijeme je predizbornih obećanja. Najslatkorječivije vrijeme! Svi obećavaju sve i svašta, ali uglavnom iste stvari. Rast zaposlenosti, rast industrijske proizvodnje, oživljavanje sela, rast BDP-a, strukturne reforme, rasterećenje poduzetnika, bolje obrazovanje… Kako li je jednostavna ta politička demagogija! Prije ove kampanje manje političke opcije zalagale su se za zabranu deložacija (uz ugrožene skupine), dok se sada za istu zabranu u slučaju prve nekretnine zalažu i moćnije političke snage.

Deložacija nikome nije lijep prizor, rijetki su ravnodušni prema takvim scenama. Nitko ne želi biti izbačen iz svog stana. Ljudi u naravi žele mirno živjeti i otplatiti svoj stan kako bi ga ostavili svojoj djeci u nasljedstvo. Ni banci to nije u interesu. Kada vaš kredit ode u tu kategoriju, moraju pohraniti u HNB-u 100% preostalog kredita kao rezervacije, kako bi se zaštitile štediše banke, ako banka vaš kredit ne uspije naplatiti. Naravno da takva izdvajanja predstavljaju veliki teret za bilancu banke pa ih banka stoga i izbjegava. Načelno, banke izbjegavaju i prisilnu naplatu: to dugo traje, skupo je zbog višegodišnje sudske procedure te se u konačnici na završetku cijelog postupka naplati uvijek manje duga no što iznosi ukupno potraživanje. Zato banka uvijek s klijentima nastoji iznaći neko treće rješenje koje bi osiguravalo barem manje, ali stabilne uplate. Banke su već smanjile obujam kreditiranja zbog prevelikih rezervacija.

Ako ste ikad nekome posudili novac, onda ste očekivali i da vam taj vaš novac vrati. Nije vam bilo svejedno hoće li ga vratiti ili ne. Htjeli ste izričito i jedino da vam ga vrati. Isto vrijedi i u bankama. Kada odnesete svoj novac u banku i dogovorite da vam za godinu dana vrate vašu glavnicu uvećanu za kamatu po depozitu, vi očekujete izričito i jedino to. Ne očekujete nikakve isprike ni zavrzlame oko isplate. Očekujete svoj novac točno na dan i točno svotu koja je dogovorena.

Kako bi osigurala svoje potraživanje, a to se posebice odnosi na dugoročna potraživanja, banka traži adekvatno osiguranje. Najčešće u obliku nekretnine. Ovaj zakon bi mogao napraviti problem u budućnosti. Iako na prvu jako lijepo zvuči da nitko neće moći biti deložiran iz jedine nekretnine, to za sobom povlači mnoge druge probleme, primarno pravne sigurnosti.

Prvo, stvorit će izraziti problem buduće kupovine prve nekretnine. Recimo, mladi bračni par želi kupiti nekretninu, treba im 60.000€ kredita, ostatak imaju u gotovini. Banka im sada taj kredit neće htjeti dati. Jer ako ovi ne budu vraćali svoj dug, banka se nema odakle naplatiti. Jer uzeti stan im ne može, pa stoga je rizik nenaplate izrazito velik. 

Drugo, mnogi ljudi pokreću ili proširuju vlastiti posao tako što uzimaju kredit te za njega kao osiguranje daju privatne nekretnine. Sve što vrijedi kod prvog problema vrijedi i kod ovog. Banka se u najgorem slučaju ne može naplatiti te stoga izbjegava ovakvo kreditiranje. Ovdje uz to povlači i poslovne probleme, odnosno, s obzirom na to da nema proširenja posla, nema ni novog zapošljavanja radnika.

Nadalje, rast će broj prijevara (ljudi koji rade 'na crno' i imaju stan, sada se nemaju čega bojati), problematično će postati pitanje nasljeđivanja takvih nekretnina, a otvorit će se i brojni drugi aspekti.

Građanima koji su u kreditnom problemu (prvo svima pada na pamet 'slučaj franak') svakako treba pomoći. No nikako na teret pravne sigurnosti ili poreznih obveznika. To je uvijek neispravan put. Bez pravne sigurnosti svaka država gubi smisao. Konkretno, može se izići u susret i bankama i vjerovnicima na način da se kredit uskladi s novom vrijednošću nekretnine, na trošak banke, dok se bankama za te troškove smanji stopa obveze rezerve čime bi se rasteretile. 

U slučaju neotplate kredita zbog izvanrednih okolnosti (gubitak posla, bolest i sl.) bitno je dogovorno rješavati problem, bilo da se nekretnina zajednički proda ili da banka preuzme nekretninu, a stanari ostaju u najmu u njoj i slično. Najbitnije i primarno, potrebno je osiguranje u slučaju tih okolnosti. To nude sve osiguravajuće kuće (primjer 1, primjer 2). Istina da je to dodatni izdatak, no takav izdatak vas štiti od takvih posljedica u budućnosti.

Da zaključim: državna uplitanja i otežavanja zalaganja jedine nekretnine direktno se kose s ljudskom slobodom i njegovim pravom na vlastite poslovne odluke.