Znate li vi tko sam ja?

Nikola K. (26) je u ponedjeljak navečer, divljajući Audijem 3, s preko dva promila alkohola u krvi, pokosio četvero ljudi na zagrebačkom Kvatriću, pri čemu je na licu mjesta smrtno stradala Ljiljana K. (61), a njezin suprug Aleksandar K. (67) je od posljedica teških ozljeda preminuo dva dana kasnije.

Ono što je dodatno šokiralo javnost, osim pokušaja bijega s poprišta nesreće, jest jedno strašno pitanje koje je Nikola K. uputio savjesnim građanima koji su potrčali za njim, a koje je, kažu svjedoci, izustio i pred policajcima koji su ubrzo pristigli na mjesto tragedije. Bilo je to pitanje: 'Znate li vi tko sam ja?' 

Iako u pijanom stanju, zasigurno nije mislio na svoje ime i prezime. Nikola K. je zasigurno mislio na neka druga imena i prezimena. Ne treba mnogo umovati, kad je Nikola K. pitao: 'Znate li vi tko sam ja?', očito je mislio na 'svoje ljude', na 'debelo zaleđe', na 'jake' i 'utjecajne veze', na 'moćnike' koji mogu riješiti' (i) 'ovu stvar' tako da on, Nikola K., prođe sa što bezbolnijim posljedicama.

'Za pravo' mu daje njegovo 'bogato iskustvo'. Od 2011. godine do danas prikupio je 21 prometni prekršaj. Vozačka dozvola mu je, uglavnom zbog vožnje u pijanom stanju, bivala oduzeta i vraćena u četiri navrata. Nikola K. je jako dobro znao tko je on, a još bolje je znao tko su njegovi 'zaštitnici'. I što sve oni mogu.

Tako je pitanje 'Znate li vi tko sam ja?' osim Nikolinog imena i prezimena, i karaktera, na površinu 'izbacilo' i pravo lice njegovih 'dobrih i sveprisutnih anđela' koji znaju kome se obratiti. Dakle, to pitanje je na površinu 'izbacilo' i lica onih koji su podlegli, tj. koji se nisu usprotivili pritisku i 'sili jačega', pa su Nikoli K. progledavali kroz prste. Zapravo su ga time, i to prilično izravno, sokolili da pri nekoj sljedećoj jurnjavi još više doda gas.

Možda zla sinergija i nije toliko jaka? 

Zapravo je ta sinergija 'moćnika' s jedne strane, i institucijskih 'mekušaca' s druge strane, nedvojbeno dopustila i akumulirala obijest i ubilački potencijal tog mladića. Stoga se pojedinci (znaju oni dobro kako se zovu), mogu bez ikakve sumnje smatrati barem sukrivcima. Možda ne samo za smrt dubrovačkog bračnog para. Možda i za niz prethodnih i sličnih nesreća s tragičnim posljedicama. Jer su bili blagonakloni prema 'nečijem sinu'. Ili su primili 'prigodan poklon' u zamjenu za šutnju.

Zato će prava tragedija biti ako svi ostanu u svom 'blindiranom brlogu' te baš nitko od njih ne istupi u javnost i kaže: 'Ljudi, i ja sam kriv... I ja sam doprinio... I ja sam zataškao...'. Možda bi samo jedan takav iskaz povukao i niz drugih. Također, dodatna će tragedija biti ako Nikola K., danas-sutra, ne bude iskreno posramljen zbog svog čina i javno to ne iskaže. Onako ljudski, bez utjecaja 'znalačkih odvjetničkih savjeta'. 

Uzeti pravdu u svoje ruke? 

Čitam komentare po našim portalima i vidim kako bi mnogi, svjesni korumpiranih i dobrano neučinkovitih institucija, uzeli pravdu u svoje ruke i, osvetnički, po kratkom postupku presudili Nikoli K. Ne, ljudi, to se tako ne radi, ma koliko čovjek bio izazvan da to u datom trenutku učini. Bolje je taj naboj artikulirano kanalizirati prema institucijama i saborskim zastupnicima, kako bi se donijeli stroži zakoni koji bi, osim većeg broja godina zatvora, uključivali i trajnu zabranu upravljanja vozilom. S tim da se nadam da naši zastupnici ovih dana prate ovaj događaj te znaju za jako slične u proteklim godinama.    

Vjerujem da se ovaj put neće oglušiti i da će se, ako treba, i zamjeriti kakvom 'moćniku' iz 'uvaženih krugova' ovog društva. Inače bismo uskoro mogli svjedočiti nekom javnom linču. Ionako smo se, ukupnim frustrirajućim nabojem, približili točki usijanja, pri kojoj je doista potrebna samo jedna 'okidač situacija' koja će 'očepiti' nagomilanu frustraciju mnoštva. Stoga, vi koji dobro znate što se i kako se nešto događa, trgnite se i probudite iz svog 'pamuka', iz svoje lažne sigurnosti, dok vam je vrijeme.

Sudbina određena vlastitim izborom

Svakako, jednog dana Bog će nam, lako moguće, postaviti i ovakvo pitanje: 'Znaš li tko sam ja?' Tko bude dao niječan ili samopravdajući odgovor, mogao bi s druge strane čuti otprilike ovo: 'Ja sam onaj koji sam ti sve vrijeme davao znakove, čekao da ti se smilujem i da ti oprostim, a ti si me odbacio i prezreo, nastavio po svom... Nisi se nikada pokajao pa je sada tvoja vječna sudbina određena tvojim vlastitim izborom...'

Pokajanje ne znači ne odgovarati za počinjeno zlo pred zemaljskim institucijama. Naprotiv, čovjek koji je bolno svjestan svog zločina, on priznaje krivnju i prihvaća kaznu koju mu ovozemaljski sud dodijeli. U tom slučaju, njemu ne trebaju ni lažni iskazi ni izbjegavanje zemaljske pravde. Veseljko Kralj je, pretražite o njemu, jedan od takvih. Jedan od onih koji nije htio izbjeći zatvor, a mogao je. Jedan od onih koji je tražio oprost i od obitelji stradalih u naletu njegovog kamiona... 

Tko će prvi iskoračiti iz začaranog kruga?

Dobro znam da je takvo što kod nas, nažalost, tek rijetka pojava, ali isto tako dobro znam da je to jedini put izlaza za ljude poput Nikole K., za njegove 'zaštitnike', kao i za sve druge manje ili veće 'prekršitelje'. Netko će se, možda, posprdno nasmijati svemu ovomu. Ali, zar svi drugi putevi i 'rješenja' nisu tek začarani i opasni krugovi? Krugovi ponovljenih i posljedičnih zločina, gorčina i osveta koji naposljetku 'do kosti izglođu' svoje podanike.  

Tko će prvi, tamo gdje se već nalazi, iskoračiti iz takvog kruga? Možda upravo oni koji su došli do kraja i svojih zala i svojih snaga? Koji su nakon grubih 'prekršaja' tražili i doživjeli oprost, milost i ljubav Božju? Koji imaju 'debelo zaleđe' i potporu odozgor. I koji znaju kako se zovu.  

'Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni,

  i ja ću vas okrijepiti...' (Matej 11:28)