Županija još nije uspjela izbaciti Stipu Latkovića iz Vruje, nakon Ministarstva mora odbio ih i sud

Upravni sud u Splitu odbio je kao nedopuštenu tužbu Županije Splitsko-dalmatinske na rješenje Ministarstva mora kojim je prihvaćena žalba tvrtke Point i ukinuta odluka o oduzimanju koncesije u uvali Vruja. 

Koncesiju je zbog brojnih kršenja Županijska skupština oduzela još koncem 2018. godine, no do danas Županija nije uspjela iz Vruje dislocirati vlasnika Pointa Stipu Latkovića jer je Ministarstvo mora prihvatilo žalbu Pointa, ukinulo odluku te naložilo da se izradi nova.

Županija je, pak, nakon toga podnijela tužbu Upravnom sudu kojom su zatražili da se rješenje Ministarstva stavi van snage. Tužba je odbijena i Županija se sada žalila Visokom upravnom sudu. Kada će oni donijeti svoju odluku, nije poznato, no ne bi bilo čudo da se predmet ukiseli koju godinu u Zagrebu. Neovisno o odluci Visokog upravnog suda, čini se izvjesnim da će Latković i dalje uživati u Vruji na ogorčenje brojnih mještana i aktivista koji ga prozivaju za gradnju bez dozvola pa i vijećnika Županijske skupštine koji su digli ruku da se koncesija oduzme. Sve to ostalo je bez ikakvog pravnog učinka. 

Ministarstvo mora je u srpnju 2020. donijelo rješenje kojim je usvojilo žalbu Pointa i poništilo odluku Županijske skupštine o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru od 11. prosinca 2018. godine. Koncesija je oduzeta zbog ne pridržavanja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i radnji koje su na pomorskom dobru izvršene bez odobrenja. Povjerenstvo je utvrdilo kako su lukobran i mul izgrađeni bez odgovarajućeg građevinskog akta, kao i terasa sa zapadne strane. Sporno je bilo i što nije bilo varijabilnog dijela koncesijske naknade, a problem je ispao i s plutačom na koncesioniranom području. Usto, u kolovozu 2018. Grad Omiš obavijestio je davatelja koncesije kako koncesionar neovlašteno probija šumski put. 

U odluci o oduzimanju koncesije navodi se i kako je poništeno prvostupanjsko rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju spornih objekata te da je predmet vraćen na ponovni postupak. To se pokazalo od odlučujućeg značaja za sudbinu ovog postupka jer je u trenutku oduzimanja koncesije i dalje bilo sporno je li izgradnja građevina bila potrebna za zaštitu obale od urušavanja, kao i to bi li se uklanjanjem građevina stvorila nova opasnost od urušavanja obale, a samim time i za živote ljudi, stabilnost na okolnom zemljištu i opasnost za druge građevine. 

Ministarstvo mora je pregledom dokumentacije utvrdilo da su sporni građevinski objekti napravljeni prije no što je Point dobio koncesiju pa su slijedom toga zaključili da davatelj nezakonito oduzima koncesiju odlukom koja se temelji na članku 9. ugovora o koncesiji i odredbama Zakona o pomorskom dobru. Svi članci se odnose na obaveze koncesionara, što Point nije bio u trenutku kada su objekti građeni, ističe se u rješenju. 

'Davatelj koncesije je odluku temeljio na činjeničnom stanju koje mu je moralo biti poznato i prilikom dodjele koncesije, što ga u dodjeli nije spriječilo, a kasnije ju oduzima temeljem istog. Ovim se dovodi u pitanje i pravilnost i zakonitost postupka dodjele koncesije koji je prethodio njezinom oduzimanju, ali u ocjenu ovu tijelo nije ulazilo jer nije predmet upravnog postupka', navodi se u rješenju Ministarstva mora. 

Ispitali su i je li bilo naknadnih neovlaštenih rekonstrukcija i sanacija za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji i tu su došli do zaključka da su dva upravna odjela Županije dala različita mišljenja o istoj stvari. 

Konstatirali su kako je Point pokrenuo postupak za odobravanje rekonstrukcije jer mu je davatelj koncesije takav projekt ocijenio prihvatljivim za ekološku mrežu RH. Općina Zadvarje dostavila je u kolovozu 2018. dopis davatelju koncesije o radovima bez ovlaštenja, no Ministarstvo mora je utvrdilo da je ovlaštenje izostalo jer je drugi upravni odjel, onaj za prostorno uređenje, u veljači 2018. odbio zahtjev Pointa za rekonstrukciju, unatoč tome što je Upravni odjel za graditeljstvo Splitsko-dalmatinske županije takvu rekonstrukciju ocijenio prihvatljivom. Zaključeno je kako neujednačena praksa različitih upravnih odjela davatelja koncesije ne smije ići na štetu i teret stranke u upravnom postupku i njezinih legitimnih očekivanja.   

'Ipak, ako je žalitelj pristupio rekonstrukciji prije izdavanja svih potrebnih dozvola, a što nije najjasnije razvidno iz odluke o oduzimanju koncesije pa se ista ne može ispitati u tom dijelu, to bi predstavljalo valjani pravni temelj za oduzimanje koncesije. U tom slučaju je potrebno da prvostupanjsko tijelo otkloni mogućnost da je do takve sanacije bez potrebne dozvole došlo iz razloga hitnosti, zaštite života i zdravlja ljudi, imovine ili hitnog sprječavanja veće štete po pomorsko dobro ili okolne čestice', navodi se u rješenju Ministarstva mora. 

Zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, proturječnosti i nejasnoća te pogrešne primjene pravnog propisa odluka je poništena, a predmet vraćen na ponovno odlučivanje. 

Županija je u kolovozu 2020. podnijela tužbu kojom su zatražili da se poništi rješenje Ministarstva mora, no Upravni sud ju je odbio kao nedopuštenu. 

'Sud smatra da jedinica područne samouprave, čije je predstavničko tijelo donijelo odluku o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru, nije aktivno legitimirana stranka u upravnom sporu koji je pokrenut u upravnoj stvari u kojoj je oduzeta koncesija na pomorskom dobru. Naime, odlukom o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru i drugostupanjskom odlukom ne dira se u pravo ili pravni interes tužiteljice u konkretnom predmetu', naveo je u rješenju predsjednik suda Silvio Čović pozivajući se na nekoliko odluka Visokog upravnog suda. 

Na ovo rješenje Županija je izjavila žalbu Visokom upravnom sudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene pravnih propisa i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Traži se usvajanje žalbe, poništavanje presude Upravnog suda i rješenja Ministarstva mora.