Kada je luksuzni parobrod Titanik 10. travnja 1912. godine isplovio iz Southamptona prema New Yorku, na njemu se nalazilo i 30-ak putnika s područja današnje Hrvatske. Većina njih bili su iseljenici iz Like, Pokuplja i Zagorja koji su putovali u trećem razredu, nadajući se zaposlenju u rudnicima i tvornicama Sjedinjenih Američkih Država.
Povijesni zapisi i popisi putnika pokazuju da su se na brodu nalazili ljudi iz mjesta poput Lipove Glavice, Perušića, Gornje Ploče, Krišpolja i Vagovina. Prema dostupnim podacima s popisa putnika, velika većina hrvatskih iseljenika nije preživjela katastrofu koja se dogodila u noći s 14. na 15. travnja nakon sudara s ledenjakom.
Među rijetkim preživjelim Hrvatima zabilježena su imena poput Nikole Lulića iz mjesta Konjsko Brdo u Lici, koji je putovao u trećemu razredu. Njegovo spašavanje ostalo je dokumentirano kroz povijesna istraživanja i popise preživjelih koji su stigli u New York brodom Carpathia. Uz njega, nesreću su preživjeli Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska i Mara Osman-Banski iz Vagovine.
Identifikacija žrtava bila je otežana zbog tadašnjih administrativnih postupaka, gdje su putnici često upisivani pod različitim nacionalnostima pod okriljem Austro-Ugarske Monarhije. Ipak, kasnija istraživanja povjesničara i digitalizirani arhivi omogućili su precizniju rekonstrukciju njihovih identiteta i sudbina.
Danas se sjećanje na stradale čuva kroz lokalne spomen-ploče u njihovim rodnim mjestima, podsjećajući na tragičan kraj iseljeničkog sna koji je prekinut u hladnim vodama sjevernog Atlantika.
