Zlatni pir obitelji Vujević: 'Koja je tajna? Na jedno uho ušlo, na drugo izašlo!'

Žele je tada igrao balun, bio je jedan od osnivača sportskog kluba OSK, a lokalne cure su redovito posjećivale tribine i navijale, pratile ih na nogometnim utakmicama. Među njima je bila i 20-godišnja Lela sa svojim prijateljicama. Kad su se pogledi sreli, znali su da neće ostati samo na tome. Legenda kaže da je on na kutiji cigareta tada napisao broj telefona i ime i poslao Leli. Tako je počela ljubav Lenke Radnić i Željka Vujevića, a ostalo je, kako se  kaže, povijest.

Nakon rođenja prve kćeri Sandre, Željko Vujević je dobio posao u Kolumbiji i rekao je Leli: 'Ideš s menom mala!' I tako su otišli u daleki svijet...

U Kolumbiji su pet godina živjeli, tamo se rodila i druga kćer Barbara, nakon toga se vraćaju, opet zbog posla, u Željkov rodni Split. Oboje kasnije rade u tvrtki Konstruktor, žive na Skalicama, gdje se 1982. rađa i treća kćer Vesna. Četvrti ravnopravni član familije postaje i pas Rex.

Vujo je cijelog života građevinar na terenu, kao voditelj gradilišta diljem države i izvan nje, pa je Lenka bila zadužena za apsolutno sve - odgoj triju djevojaka, kuću, organizaciju svega što život nosi. Odlična je kuharica i poznata je u obitelji po tome da je oduvijek organizirala velika familijarna okupljanja i zvala prijatelje, za koje je spremala delicije i vrhunska jela. Još uvijek se priča o Lelinoj orahnjači, sarmama, bakalaru ili francuskoj.

Bilo je i jako teških vremena, za početak je trebalo preživjeti sva tri puberteta.

- Svaka od cura je na svoju ruku, oduvijek pametne i odlične u školi, ali zeznute po naravi - otkriva nam Lela.

Počeo je i rat devedesetih, Žele u rat odlazi kao dragovoljac i postaje bojnik 141. brigade. Biva ranjen, no Lela je to sve stoički podnijela uz smiješak i nadu u bolje sutra. Zajedno s kćerima.

Kad su se cure osamostalile i otišle od kuće, oni su po stare dane preselili u Sinj, sagradili kuću na proplanku i tamo uživaju u prirodi i sadnji zdrave hrane. Vujo i dalje radi, mašina je to, ali nažalost zdravlje je sve osjetljivije... Trebalo bi malo stati. No, neće Vujo ni da čuje.

Lela je u mirovini i uživa u petero unučadi, 'svađa se s televizijom', zezaju je kćeri.

I dalje kuha najbolje na svitu, sprema ručkove za cijelu familiju, iako i nju zdravlje muči, ali zna se da se ide za njezin stol za Badnjak, Božić, Uskrs i sve rođendane, nitko to ne organizira sa srcem kao ona.

Godine 1997. su obnovili zavjete u crkvi, a ove godine, 1. studenog, slavili su 50 godina braka. Okupili su se svi u sinjskom restoranu gdje su se uz najmilije sjetili svojih početaka. Naravno, bilo je teško izbjeći pitanje svih pitanja: koja je tajna 50-godišnjeg uspjeha?.

- Ma ništa bez kompromisa. Triba otrpit svašta. Stisnit zube, najlakše je otići. Ovi mladi danas lako odustanu. Mogla sam i ja dignit ruke kad je bilo teško sto puta, ali ne bih onda dobili danas ovu tortu. Šalim se malo, treba ostati snažan kad je teško, voljeti, sjetiti se da je obitelj sve i da će kad-tad sve doći na svoje - govori nam Lela, dok je Željko bio dosta kraći.

- Koja je tajna? A na jedno uho ušlo, na drugo izašlo, ha, ha. Ma treba, fala bogu, svašta proći, ne znam ni ja kako smo to uspili, Lela je zmaj! Bilo je tu svega, ali kad nekog voliš, sve su to gluposti. Moraš dalje, još jači. Treba se boriti!

Dodajmo da su i ovi blagdani prošli uz obiteljsko okupljanje obitelji Vujević, a Dalmatinski portal im je čestitao veliku obljetnicu jednom tortom.

Slave li vam roditelji uskoro zlatni pir? Javite se, častimo ih tortom!

Pozivamo čitatelje čiji roditelji uskoro slave 'zlatni pir' da nam se jave, Dalmatinski portal uveličat će taj dan jednim poklonom - tortom. Dakle, samo nam treba na info@dalmatinskiportal.hr poslati svoje podatke (ime, broj mobitela i datum obljetnice), a naslov maila treba biti 'Zlatni pir'.