ZLATNI PIR U OBITELJI RADIĆ 'Išli smo skupa u školu, samo što sam ja bila peti, a on osmi razred'
U braku muž i žena trebaju jednako sudjelovati u svim obavezama - poručio je Mate
Marija i Mate Radić sudbonosno 'da' izrekli su jedno drugome 18. siječnja 1970. godine u crkvi Gospe od Karmela u Zagvozdu, a iste godine su postali i roditelji. Pedeset godina nakon toga nisu iznevjerili zavjet koji su jedno drugome obećali, pa su u krugu svoje obitelji proslavili zlatni pir.
- Kada smo se vjenčali običaj nije bio da ide kolona auta. Stari svat je bio na konju i ljudi su išli u povorci, veselili su se kao i danas. Sviđa mi se i kako vjenčanja danas izgledaju, ali mi je ipak malo draže kako je to bilo u naše vrijeme - prisjetila se Marija koja je svog Matu upoznala u rodnom Zagvozdu.
- Išli smo skupa u školu, samo što sam ja bila peti, a on osmi razred. Još u školi postojale su simpatije među nama. Tada se nije išlo u disko pa smo se družili kod mene. Nakon što smo se vjenčali živjeli smo u Zagvozdu, a kasnije smo se preselili u Split. Svašta smo u životu proživjeli, ali hvala dragom Bogu, još smo uvijek zajedno. Najveće bogatstvo koje imamo na ovome svijetu su naša djeca Mijo, Ivanka i Emilija te sedmero unučadi Ante, Matea, Mate, Ivan, Leonarda, Borna i Dario.
Koja je tajna uspješnog i dugogodišnjega braka, otkrila je Marija:
- Kada nam je bilo najteže, imali smo jedno za drugo razumijevanja. Nismo imali novca kada smo išli raditi kuću, a on je mene zamolio da podignemo samo jedan zid kako bi ostalo dovoljno novca da smo sigurni da će naša djeca imati što jesti. Za ostalo ćemo lako, govorio bi Mate i time me je oduševio. Bili smo sretni što imamo jedni druge, a sve probleme smo zajedno rješavali. Bog nam je dao zdravlje, cijenili smo se i poštivali.
Nadovezao se i Mate:
- Ovo je jako emotivan dan za mene. Ove godine su jako brzo prošle jer smo se slagali i sve smo zajedno radili od najmanje sitnice pa do onih najkrupnijih stvari. U braku muž i žena trebaju jednako sudjelovati u svim obavezama. Nas dvoje smo skoro pa isti u svemu, takvi smo se našli. Danas smo sretni kada vidimo da smo svi na okupu: od naše djece, unuka, prijatelja, našeg svećenika, rođaka, a bilo bi nas još i više da nije zima, pa smo ograničeni s prostorom.
Zanimalo nas je kako danas izgleda njihov zajednički život.
- Malo pričuvamo unuke koji su danas već i malo porasli. S nama žive 28 godina i moj diver i moja jetrva. Živimo skupa u jednoj zajednici, kuhamo, poštujemo se, ne razlikujemo njihovu djecu od naše djece. Živimo kao jedno - ispričala je Marija i zaključila:
- Poželjela bih svima da imaju ovako sretan brak kao nas dvoje, ali jedino im ne bi poželjela ovoliko fizičkog rada koliko smo ga nas dvoje imali. Imali smo manje nego što ljudi imaju danas, ali bili smo zadovoljni s tim što imamo.