Vlasnici zemljišta na Marjanu podsjećaju kako je Park šuma Marjan proglašena 1988. godine kao jedna od najstarijih od 26 koliko ih ima Hrvatskoj, ali upozoravaju kako je problem u tome što južna trećina Marjana nije šuma. Unatoč tome, poručuju, uporno se to područje već skoro 40 godina štiti kao park šuma, iako je iz katastra, a i iz satelita jasno vidljivo da se radi o zoni poljoprivrede koja se proteže na pedesetak hektara zemljišta koje je mahom u privatnom vlasništvu.
'Ono što jest sporno je činjenica da se privatne poljoprivredne površine ograničavaju režimom koji je predviđen za šumski prostor, iako taj prostor po stvarnom stanju to nije', navode te dodaju kao su svjesni da je taj prostor zaštićen i kao kulturni krajolik, te da iz toga proizlaze određena ograničenja u korištenju prostora, ali spremni su prihvatiti ograničenja koja proizlaze iz zaštite krajobraza i prostora kojeg je oblikovala ljudska ruka, ali ne i ona koja proizlaze iz pogrešne klasifikacije zemljišta.
'Duž cijele jadranske obale postoje park-šume koje su po karakteru usporedive s Marjanom. U svima njima vrijedi isto pravilo: zaštićeni su stvarni šumski dijelovi, dok su poljoprivredne površine jasno izdvojene iz režima park-šume', ističu.
Naglašavaju kako se njihov slučaj često uspoređuje s drugim park-šumama i zaštićenim područjima na Jadranu, pri čemu navode niz primjera za koje tvrde da pokazuju drukčiju praksu upravljanja i obuhvata zaštite.
Kao usporedbu navode dubrovačku Veliku i Malu Petku, koje opisuju kao pandan Marjanu, ali uz napomenu da su iz šumske cjeline izuzeti dijelovi u vlasništvu hotela i bolnice, kao i da prometnica prema hotelu nema posebna ograničenja. Spominju i otok Koločep, odnosno Donje čelo koje je, kako tvrde, u privatnom vlasništvu, dok je zaštićen samo dio pod makijom, te Gornje čelo gdje je zaštićena manja borova šuma, dok ostatak otoka stanovnici koriste bez ograničenja, uključujući i poljoprivredne površine.
Kao dodatne primjere ističu park-šumu Hober kod Korčule, gdje je, prema njihovim riječima, dio šume zaštićen, dok je ostatak uglavnom u privatnom vlasništvu, zatim Komrčar na Rabu gdje je dio šume izdvojen iz zaštite, kao i Čikat na Lošinju gdje, tvrde, unutar park-šume postoje turistički sadržaji poput kampa i aquaparka, uz promet koji se normalno odvija.
Posebno naglašavaju primjer Pod Javori, povijesnog parka uz nekadašnju carsku rezidenciju, za koji tvrde da se status park-šume nije širio na okolna pošumljena područja. Usporedbe pronalaze i u Istri, navodeći Šijanu, Busoler i Soline u Puli, kao i Zlatni rt – Škarabu kod Rovinja, gdje, prema njihovim tvrdnjama, u obuhvat park-šuma nisu uključene susjedne poljoprivredne ili privatne površine.
'Nismo prikazali velalučki Ošjak, otok pošumljen i zaštićen. Velolučani, čuvajte ga! I medulinska Kašteja, poluotok pošumljen i zaštićen, komercijaliziran do razumne mjere. To je Istra. Dok god se Marjanom ne počne upravljati prema stvarnom stanju, a ne prema zastarjelim zakonskim okvirima, ovaj problem neće biti riješen. Rješenje nije u ignoriranju stvarnosti, nego u usklađivanju zaštite s onim što prostor uistinu jest – i tu smo spremni biti partner. Marjan ne treba posebna pravila – treba dosljednu primjenu istih kriterija koji vrijede u cijeloj Hrvatskoj', zaključuju vlasnici zemljišta na Marjanu.