Tvrtka Yellow Apple i direktor Denis Jušić završili su na splitskom Općinskom prekršajnom sudu zbog pet plesačica iz Tanzanije koje su u ljeto 2022. bez dozvole za boravak i rad bile zaposlene u restoranu Olive Tree i klubu Roof 68.
U optužnom prijedlogu Državnog inspektorata navodi se da su Tanzanijke bile angažirane na poslovima turističkih animatorica na temelju sklopljenog ugovora o radu i prijave na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju od 21. srpnja do 16. rujna.
Zbog prekršaja Zakona o strancima Yellow Apple kažnjen je s 5200 eura, a Jušić sa 650 eura.
Oslobođeni su optužbe da su 21. srpnja dostavili netočne podatke u matičnu evidenciju za strane radnice. Kao osnovu osiguranja evidentiran je radni odnos kod pravne osobe, a ne radni odnos državljanina treće zemlje. Sud je zaključio da se radi o beznačajnom prekršaju, propustu koji nije imao nikakve posljedice za radnice i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
Sporost birokratskog aparata
Okrivljenici su u obrani naveli da su po isteku dozvole za boravak i rad animatorica u kolovozu, zatražili da im se produlji. Tvrde da nisu radile nego čekale da budu izdane dozvole. Zaključuju da nije došlo do prekršaja jer nije bilo namjere da se počini, već da je zapravo riječ o sporosti birokratskog aparata. U međuvremenu su raskinuli ugovor s radnicama, a ni one nisu zatečene na radu.
Što se tiče prekršaja Zakona o mirovinskom osiguranju, radilo se omašci djelatnika koji je sastavljao prijavu. I za taj prekršaj predložena je oslobađajuća presuda.
Tanzanijke su 21. rujna došle u policiju i dale izjave. Navele su da su u Hrvatsku došle 4. srpnja i da su im vize istekle 4. kolovoza. Poslodavac im je rekao da su produžene. Nisu znale da im je istekao privremeni boravak, a 19. rujna dobile su poruku da nisu dobile produženje vize i da moraju prestati raditi i otići iz Hrvatske.
Upravo na temelju njihovih izjava sud u Splitu odbacio je obranu okrivljenika da radnice nisu radile nakon isteka viza kao neosnovanu te zaključio da su od 24. kolovoza do 16. rujna radile bez dozvola za boravak i rad.
Nezakoniti dokazi
Na koncu je s tim ispao problem jer je odlučujući po žalbama Visoki prekršajni sud utvrdio bitnu povredu postupka, a to je da je sud koristio iskaze Tanzanijki, premda nisu bile upozorene o svojim pravima prije davanja iskaza.
VPS je zaključio i da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika uz obrazloženje da se radi o beznačajnom prekršaju. Presuda je stoga ukinuta, a predmet vraćen na ponovnu odluku sudu u Splitu.
'Iako ovlaštena osoba tijela državne uprave smije ispitati osobu u svojstvu svjedoka, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka te se jedino u tom slučaju zapisnik smije koristiti u prekršajnom postupku kao dokaz.
Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način. Kako iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud, između ostalog, odluku o krivnji temelji na izjavama radnica koje nisu bile upozorene o svojim pravima, radi se o nezakonitim dokazima na kojima se ne smije temeljiti odluka o prekršaju', stoji u rješenju Visokog prekršajnog suda o razlozima za ukidanje presude.
Beznačajan prekršaj
Evo što drže o beznačajnom prekršaju iz druge točke optužnog prijedloga:
'Opravdano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo jer i po ocjeni ovog suda nema primjeni članka 24.a Prekršajnog zakona.
Predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. U konkretnom slučaju stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka je povećan, tim više što se radi o ponašanju počinitelja prekršaja kojim se očito krši i ne poštuje zakon na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti.
Stoga se okolnosti koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju mogu razmatrati eventualno kao okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne.'
