S Poljane u Drnišu, ispred škole koju je završavao ubijeni 19-godišnji Luka, molitvom, pjesmom i bez gromoglasnih povika poslana je poruka o nužnosti promjena sustava. No brojni okupljeni su pojedinačno imali mnogo za reći. Tuga, bijes, gorčina i suosjećanje s obitelji maturanta su osjećaji koji su dominirali u srijedu navečer u Drnišu.
Dvije profesorice iz Zadra došle su zapaliti svijeću za Luku, jer ih je, kažu, taknula tragedija, ali još više šutnja hrvatskog naroda.
- Nevjerojatno da se 500.000 ljudi skupi na Thompsonu i ne znam koliko tisuća na Trgu za doček nogometaša, rukometaša, Hod za život, dugine boje ili razno razna prava. A ovo je već ne znam koji je put da neki mladi čovjek nastrada, ni kriv ni, dužan i nitko ništa - govorile su.
Kao da se sliježe ramenima uz pitanje 'a što mi tu možemo'.
- Onda nemojte izlaziti nikad, ni dok nogometaši dolaze, ni rukometaši. Jednostavno, ostanite u kući svi uvijek - ogorčene su.
Na pitanje može li se išta promijeniti okupljanjima, nemaju dilema.
- Ne samo ovakvim okupljanjem, nego općenito nekom pozitivnom reakcijom, a ne sa stavom 'ovo se mene ne tiče'. Svi idu u crkvu, svi su kršćani, ali kad se ovako nešto dogodi, to nije moje. Ili je stav 'to nije moje domoljublje, moje domoljublje su samo nogometaši i to. Meni je prilično ta tišina nevjerojatna - rekla je profesorica.
Podsjetile su prijateljice i da nije prvi put da se tragedija događa.
- Ubili su dijete u školi prije dvije godine, svi stručnjaci su upozoravali. Što će se dogoditi? Nitko ništa. Ubili su, više ne mogu ni pratiti, malu Nikoll prije dvije godine u obitelji oca nasilnika. I opet su svi sve lijepo govorili. Naši političari o svemu pričaju tako da im je mimika, gestikulacija ista, glas, ton.. Pričaju li o ploči na podu, trešnji ili mrtvom djetetu, o mladiću kojeg je izrešetao manijak, isto je - nabrajale su.
Iskreno su odgovorile i na pitanje jesu li trebale 'pasti' ostavke ministara radi tragedije u Drnišu.
- Nemamo pojma. Ne znam što se tu trebalo, sad kad je gotovo - navele su.
Na mirnom okupljanju nije bilo govornika izuzev organizatorice Matilde Jelčić Stojaković, pjesnik Frane Bilić je izrecitirao svoje stihove za Luku, klapa Drniš je otpjevala dvije pjesme, dok je molitvu predvodio fra Lukica Vojković. Uz lumine i bijele ruže, ostavljeno je i bijelo srce.
Nevini dječak je otišao svirepo s ovog svijeta, od vatrenog oružja kućne radinosti 50-godišnjeg Kristijana Aleksića, koji je sredinom 90-ih već ubio mladu zaposlenicu KBC-a Split u Prgometu. Prije tri godine policija mu je zaplijenila oružje, također kućne radinosti, i zbog toga ga kazneno ga prijavila, ali zbog toga nije odgovarao. Sud nije niti zakazao prvo ročište. Ministar pravosuđa Damir Habijan zbog toga šalje inspekciju u šibensko državno odvjetništvo.
